Vječni Oliver Dragojević još jednom je oduševio zagrebačku publiku. Sinoć je u Domu sportova izveo ‘Gala predstavu’ uz pomoć Alana Bjelinskog i Simfonijskog orkestra HRT-a. Ukupan dojam malo su pokvarili tehničke poteškoće tokom samog koncerta. Za sinoćnji koncert prodano je 6500 ulaznica, a prava je šteta što nije bilo gostiju koji bi uveličali, ionako veliku predstavu.
Nedostajali su Gibonni na “Cesarici” i “U ljubav vjere neman” te Toni Cetinski u sinoć odlično izvedenoj pjesmi “Morski vuk”. Koncert je po protokolu bio podijeljen u dva dijela. Koncert je počeo točno u 20 sati, a prvi dio potrajao je gotovo sat i pol. U uvodnom dijelu koncerta Oliver je svirao uglavnom polaganije i mirnije stvari, tako da je publika bila dosta uspavana. Za vrijeme jedne pjesme Alan Bjelinski i Oliver su zamijenili svoje uloge, pa je tako Oliver malo dirigirao orkestru.
Pred kraj prvog bloka uslijedilo je nekoliko živahnijih stvari koje su publiku podigle na noge, no nakon ‘napaljivanja’ uslijedila je stanka od petnaestak minuta predviđena protokolom, da se ‘stari vuk’ Oliver i pogotovo članovi Orkestra malo osvježe. Pauza je dobro došla i zbog otklanjanja tehničkih problema koji su se povremeno javljali. Za vrijeme izvođenja zadnjih nekoliko pjesama čuo se nekakav neugodan zvuk sličan namotavanju lanca koji je dekoncentrirao izvođače. Pauza je potrajala i više od predviđenih petnaest minuta, pa je nestrpljiva kazališna publika stidljivo počela i fućkati.
Pod ‘poluvremenom’ je dirigent Alan Bjelinski u svlačionici iskazao svoje nezadovoljstvo i razočaranje zbog tehničkih poteškoća koje su bacile sjenu na nekoliko mjeseci rada i priprema za ovaj veliki koncert.
Ipak, drugi dio je krenu veselije i raspoloženije usprkos svemu, a kada je Oliver na svojem klaviru odsvirao prve taktove legendarne “U ljubav vjere nemam” dobar dio publike je skočio na noge i počeo plesati. Moramo reći da je publika bila prava – kazališna. Povremeni pljesak i tek pred kraj skakanje na noge i ples premalo su za sinoćnju predstavu. Čak i kad je većina zaplesala, dobar dio publike je ostao sjediti kao ukopan, vrlo vjerojatno živčani zašto im neko skače ispred nosa pa ne mogu vidjeti koncert u miru.
U prvom dijelu koncerta Oliver je gotovo cijelo vrijeme bio za svojim klavirom, dok je u završnom dijela koncerta sjeo za klavijature te je zatim uzeo gitaru u ruke što je izazvalo oduševljenje publike. Svakako treba pohvaliti prateće vokale. Nažalost ne znamo im imena, Oliver ih nije poimence predstavio, ali se muški glas iskazao na već spomenutoj “U ljubav vjere nemam”, koji je zamijenio Gibonnija. Dvije izvrsne djevojke koje su bili prateći vokali svoje veličanstvene mogućnosti pokazivale su tokom cijelog koncerta, a pogotovo su do izražaj došle za vrijeme pjesme “Morski Vuk“. Furiozna završnica donijela je najveće Oliverove hitove koje je publika s oduševljenjem prihvatila, a kada se zahvalio publici i svima na pozornici, Oliver se morao vratiti i otpjevati još tri pjesme kao bis.
Zaista je šteta što nije bilo glazbenih gostiju, jer Gibonni bi se izvrsno uklopio u sinoćnju atmosferu i totalno rasturio publiku. Doživljaj je umanjila i velika, ali nemaštovita i neuređena pozornica. Silne skele i kranovi mogli su se malo i sakriti odnosno ljepše urediti. Iza leša orkestra stajao je veliki video zid, koji je iz nekog razloga bio dosta nisko, tako da se dio video screena uopće nije vidio. Za vrijeme koncerta su se na tom ekranu vrtjele snimke plavog Jadrana, a na zadnjoj pjesmi poletjeli su i galebovi. Naravno zaključna pjesma bio je to nezaboravni “Galeb“.
Sinoć je Dom sportova bio krcat poznatim osobama od direktora HRT-a preko poznatih glazbenika koji su došli poslušati starijeg kolegu i vidjeti kako to radi majstor pa sve do Predsjednika Republike Stipe Mesića koji je bio na vrhu tribina. Sve u svemu, lijepa gala predstava koju nisu uspjeli umanjiti kojekakve poteškoće. Čini nam se da su na kraju, ipak, svi bili zadovoljni, pa čak i veliki perfekcionist, predani dirigent Alan Bjelinski koji je na pozornici bio izvrsno raspoložen.
