Manje je više uz Paradise Lost

Nakon stiskavca u Vintage Industrial Baru prije dvije godine, engleski gothic doomeri Paradise Lost su sinoć peti put posjetili našu metropolu. Ovoga puta su se vratili na njima dobro poznatu lokaciju, Boogaloo kluba, gdje su već imali prilike svirati 2005. i 2010. godine.

Bez užurbanosti i strogog poštivanja rasporeda sviranja, cijela večer je protekla u opuštenom tonu. Paradise Lost očigledno jako voli Zagreb, a sada su nas posjetili u sklopu promocije novog, hvaljenog uratka “Medusa” te sa sobom doveli dvije predgrupe.

Portugalski sludge/doom sastav Sinistro nismo stigli uloviti te smo svoje mjesto zauzeli za vrijeme američkih doomera Pallbearer koji na sceni postoje već gotovo 10 godina. U usporedbi s kvalitetnom diskografijom i studijskim snimkama, cjelokupan nastup Pallbearera nije nam ostavio pretjerani utisak.

Iako instrumentalno to funkcionira dosta dobro, vokal nam se doimao kao da je gotovo za vrijeme čitavog nastupa odlazio u drugi plan. Odsvirali su ponešto kraći set, s naglaskom na novo izdanje “Heartless”, okupili čak i solidnu brojku posjetitelja, ali i nedorečeni dojam upravo zbog činjenice što vokal Brett Campbell nije došao kompletno do izražaja. Više smo se uljuljali u sam ambijent i atmosferu finih doomerskih numera kojim su nas instrumentalno gledajući uveli u svoj svijet, nego u samu vokalnu izvedbu i podosta statičan performans.

Headliner večeri, Paradise Lost, s gorespomenutim novim izdanje “Medusa” baš kao i s prethodnikom “The Plague Within” zaista su ugodno iznenadili sve fanove svog starijeg opusa. Naime s posljednja dva albuma napokon su prigrlili ono u čemu toliko dobro plivaju, death doom koji jako dobro funkcionira u kombinaciji s njihovim gothic senzibiltetom.

Odsvirali su otprilike pet novih pjesama koje su ostavile zaista jako dobar dojam u live okruženju i pozitivne reakcije kod publike. Toliko dobro su se uklopile u stariji opus da ih nešto manje upućeniji slušatelj ne bi ni mogao razlikovati.

Na veselje mnogih, naravno da se tu našlo i nekoliko pjesama sa starih albuma “Shades Of God”, “Icon”, “Draconian Times” i “One Second”. Tako smo imali priliku čuti genijalnu “As I Die”, zatim “Remembrance”, “Embers Fire” te “One Second” i “Say Just Words” te izvrsnu “Shadowkings”. U set-listu su uvrstili i “Tragic Idol” te odličnu “Faith Divides Us – Death Unites Us” koju je uvijek užitak čuti u live verziji.

Od pjesama s predzadnjem albuma “The Plague Within” definitivno se najviše izdvajala mega ubojica “Beneath Broken Earth” koja je prava doom numera u punom smislu riječi. Teška i troma, najviše je dolazila do izražaja i podsjetila na onaj pravi death doom kojim je bend plovio u ranim počecima.

Uzevši u obzir karijeru od skoro tri desetljeća, nije toliko iznenađujuće da je bend na momente gubio na energičnosti. Međutim, kao pravi profesionalci znalački su stvorili ugodnu atmosferu. Uspješno čak i uz minimalistički, odnosno ne toliko vizualno snažan nastup, uz umjerenu komunikaciju frontmana Nicka Holmesa s fanovima, koji je slično kao i vokal Pallbearera, ali u puno manjoj mjeri znao upasti u drugi plan.

Reklo bi se nekad manje je više, a s obzirom na pozitivnu atmosferu, u slučaju Paradise Lost to je i bio slučaj. Nebitno što se Nickov vokal u par navrata znao malo izgubiti, bio je to dobar izlet kroz noviji materijal, i još polovicu starijeg opusa koji uvijek izazove osmijeh na lice i toplinu oko srca kad god ga čujemo uživo.

Set-lista:
1. Gods of Ancient
2. Remembrance
3. From the Gallows
4. One Second
5. Tragic Idol
6. Medusa
7. Shadowkings
8. An Eternity of Lies
9. Faith Divides Us – Death Unites Us
10. Blood and Chaos
11. As I Die
12. Beneath Broken Earth
13. Embers Fire
Bis:
14. No Hope in Sight
15. The Longest Winter
16. Say Just Words

1 od 10