Paradise Lost + Lucifer
Nema više ogromnih stadiona, nema više epskih finala Lige prvaka koje smo škicali tijekom prvog dijela koncerta u Boogaloou, nema više krcatih Pogona Jedinstva…
Paradise Lost i dalje su legende, i dalje su bend čije albume se željno iščekuje, i dalje su bend koji svojim zaokretima u karijeri vedre i
oblače metal scenom. I po tko-zna-koji put opet su svoju turneju doveli u
Zagreb.
Muzički biznis postajao je sve krvoločniji, prodaja albuma je pala, koncerti su postali sve brojniji, a naše dvorane sve manje. No, nije to spriječilo da se Paradise Lost lijepo zabavi s popunjenim Vintage Industrial Barom i prisjete se kako je to bilo u onim death metal počecima. Uostalom, takav su i album upravo izbacili!
Prije same turneje postalo je jasno da bubnjar Adrian Erlandsson neće uspjeti pomiriti sve bendove i sve koncertne rasporede pa su sa sobom poveli klinca – 21-godišnjeg Waltteri Vayrynena (svirao i s Gregom u njegovom Vallenfyre). No, poveli su i ekipu iz Lucifera. Simpatičan berlinsko-londonski bend koji je heavy doom metal povezao s nečim što nazivaju magic rock. Prizivaju nekakva modernija Black Sabbath vremena sa ženskim vokalom – i zvukom i mističnošću i koketiranjem s okultnim temama. Posebno na odličnom zatvaranju koncerta s “Morning Star” (o Luciferu) i “Izrael” (o anđelu smrti).
A što reći o Paradise Lost? Ekipi treba skinuti kapu što uopće zna u koji grad je došla odraditi još jedan u nizu koncerata. Nick za mikrofonom vjerojatno ide na redovite tečajeve da malo zatomi taj engleski sarkazam, Aaron mi je (posebno od kada je ćelav i osjetno deblji) jedan od najzabavnijih i najufuranijih gitarista, a za Grega se opasno vidi da je baš pravi gazda – em zadnji ulazi u dvoranu, em sam ga minutu i pol nakon što su odsvirali zadnju notu vidio kako se šulja pored busa i sam ulazi u taxi. “Do you need two taxis?“, “No…”
Više im nije nikakav problem zavući ruku duboko u svoju prošlost i odsvirati “As I Die” i “Gothic”. Čak se čini da im je koncert puno metalniji nego do pred par godina, jer se ne nalazi mjesta ni za “Believe In Nothing”, ni za “Paradise Lost”, pa čak ni za predzadnji “Tragic Idol“. “Erased” i “Say Just Words” (tradicionalna čagica za kraj) jedine su grooverski melodične, a da su jako zadovoljni novim albumom pokazuju činjenicom da su zbilja napravili promotivnu turneju – čak 6 stvari.
S obzirom da su fanovi jako zadovoljni albumom, minimalni broj prisutnih je poslušao Nicka kada je upozoravao “Stiže nekoliko stvari s novog albuma, pa sad iskoristite vrijeme da odete na šank po cugu… I dofurajte meni jednu!”
Istina, postalo je malo mučno na ovakvim koncertima preživljavati to famozno čekanje na bis, kad svi znaju da moramo čuti “Faith Divides Us Death Unites Us” i uopće se ne trude napraviti buku koja će ih izvesti natrag. No, to su moderne turneje kakve smo sami iskreirali svojim ponašanjem. Paradise Lost tome su odlučili pristupiti vrijedno i uporno.
U sasvim su dobroj formi, mirniji, samouvjereni i spremni na sve što im svijet baca pred njih. Pa čak i jedne simpatične zagrebačke večeri.
Set-lista:
No Hope In Sight
Widow
Gothic
Erased
Praise Lamented Shade
Victim of the Past
Entchantment
Flesh From Bone
Beneath Broken Earth
As I Die
Requiem
Return To The Sun
Faith Divides Us Death Unites Us
An Eternity of Lies
Say Just Words
