Glazba ne poznaje granice – potvrdio nedjeljni Špancir

    1226

    Špancirfest 2017.: Božo Vrećo

    70Kn
    Datum i vrijeme: Nedjelja, 20.8.2017. @ 21:00
    Mjesto održavanja: Vila Bedeković Varaždin , Ulica Augusta Cesarca 10

    Nedjeljno glazbeno španciranje počelo je na Stančićevom trgu, a završilo pred vilom Bedeković. Na taj smo način povezali dva nastupa koja su osim glazbe imali još jednu poveznicu – osobitu sceničnost. I dok Nipplepeople svoje maskiranje na sceni objašnjavaju željom da stave svoju glazbu u prvi plan, Božo Vrećo tijekom nastupa mijenja žensku i mušku opremu kako bi pokazao da su osjećaji koje glazba potiče jednaki i za muške i ženske slušatelje ili pjevače. I jedni i drugi, svejedno, osim svojom glazbom, upravo privlače publiku i svojom pojavom, što je bilo vidljivo pri prolasku špancirera uz binu na kojoj su svirali Nipplepeople te kroz brojnu publiku na Vrećinoj bini koja uz glazbu prihvaća i njegovu pojavu.

    Nipplepeople

    Spomenuvši još jednom binu koja to nije na Stančićevom trgu, nemoguće je preskočiti scenarij koji se ponovio, nalik onom od petka i nastupa Marka Louisa. Nipplepeople su na preniskoj podlozi bili nevidljivi svojoj publici zbog špancirske šetnje između glazbenika i njihove publike. Sudaranje prolaznika i slušatelja koji su odlučili stati na prolaz i plesati uz nastup benda dodatni je uzrok za zabrinutost. Ako je prošlo mjesto stagea na suprotnoj strani bio sigurnosni problem, kao dan je jasno da je i ovo u istome rangu. Uz dužno poštovanje uličnim glazbenicima, bendovi na ovoj bini nisu zaslužili ovakav tretman. Svakome od njih važna je povratna informacija kako publika doživljava njihov nastup, a ako je ometana u doživljaju mogu li se glazbenici osjećati zadovoljno?

    Muziku podržava

    Nipplepeople su počeli koncert punom electro pop energijom, uskočivši između špancirera na binu i otpustili taktove pjesme “Tebi”. Nakon nje su se predstavili i nastavili sa svojom poznatom pjesmom “Sutra” koja redovito tjera žmarce pod stopalima pozivajući na plesanje. Uz tu su se pjesmu kao izrazite miljenice publike pokazale i “Ne volim te” te obrada pjesme Zdenka Kovačićek “Frka” koje su izazvale plesno-emocionalnu euforiju.

    Nipplepeople

    Duo je izveo svoj cjelokupni opus te su se u nekoliko pjesama mogle prepoznati obrade i uporaba samplova poput “Love Shack” ili “That’s Not My Name”. Za kraj smo dobili još jednu dulju verziju pjesme “Sutra”. Slušajući ih, stjecao se dojam da od razdoblja vladavine Denis i Denis nije prošla ni jedna, a kamoli tridesetak i nešto godina. Onima koji su odrasli uz njih ovo je sjelo poput točke na i, a bilo je i mlađih koji su poznavali refrene i cupkali s ostalima.

    Čisti elektronički zvukovi spojeni u ugodne melodije, jasan i pitak ženski vokal, pretežno fizička, plesna, komunikacija s publikom, mističnost i hrpa dobrih emocija ono je što smo u konačnici od glazbenog para pokupili na Stančiću. Nipplepeople su definitivno zanimljiva zvijezda na hrvatskom glazbenom nebu.

    Božo Vrećo svoj je nastup počeo u drugačijem okruženju, intimnom i iznimno zvukovno kvalitetnom i izoliranom prostoru ispred vile Bedeković. Za uvod je publici poklonio svoju verziju podravske “Čula jesam da se dragi ženi”, da bi potom prešao na njegovoj publici poznati opus pjesmom “Crne oči”, a pratio ga je Miro Navračić na harmonici.

    Pjevanje svojih pjesama Božo je pratio najavama pjesama i komentarima izvedbi, sadržaja i osjećaja iznesenih u pjesmama, predstavljanjem suradnika, atmosferom Varaždina i ništa od toga nije djelovalo isforsirano, već emotivno otvoreno. Tako je nakon “Selima” bio zabrinut zbog količine tužnih pjesama koje izvodi. Nakon “Mujo kuje” dao je kompliment Miri za sviranje te se šalio na račun suradnje s Markom Louisom kojeg je najavio u nastavku nastupa.

    Bozo Vreco

    Paraleno s tijekom koncerta rasla je i njegova energija. Više suradnika na sceni otvorilo je prostor za izvođenje trbušnog plesa, kojeg je odlično izvodio. Prvi vrhunac koncerta dogodio se s Makovom i Božinom izvedbom “Pašane”, posebice njezinim završnim dijelom koji se pretvorio u začudnu improvizaciju. Publika se raspjevala, a Božo plesao i brzao scenom. Naknadno je komentirajući izvedbu zaključio kako mu se ljudi čude što ima tako malo kila.

    Koncert je primirila nježna “Kiša bi pala” sa suigrom klavijaturnog zvuka i Božinog glasa da bi “Pandora” potakla publiku na pjevanje i udaranje ritma rukama, ostvarivanje dionice refrena, a uz Markove majstorije na udaraljci pjesma je imala bogat ritmički završetak. Božo plesao, sišao u publiku, skočio opet na pozornicu. “Sahtijan” je još jedna pjesma koju su napravili i otpjevali Božo i Marko, u kojoj je do izražaja došao izniman talent oba glazbenika

    Završni dio koncerta pripao je trima pjesmama. Prvo “Lejliji”, inače posvećenoj njegovoj majci, opet s “ludom” improvizacijskom završnicom, koja je pokazala Markov talent za pravovremeno sampliranje te izazvala publiku na udaranje ritma pljeskom. “Elmu” su svirali na zahtjev publike, pa je Vrećo sretno zaključio da mu poznaju repertoar. Riječ je o pjesmi sa zadnjeg albuma. Posljednja je bila “Đelem đelem” koja je digla publiku na noge.

    Za publiku je imao i poruku: “Nadam se da vam je bilo dobro, ako ništa drugo oslobodili ste se nekih svojih predrasuda, ličnih tegoba, imate samo jedan život i ako ga ne budete živjeli onako kako vi osjećate i jeste, onda je sve suludo, vjerujte mi, volite najprije sebe jer tada ćete voljeti druge na pravi način, hvala puno.” Poželio se vratiti iduće godine.

    Božo je sa svojim suradnicima pružio špancirskoj publici jedan prvorazredan sevdah doživljaj, ali drugačije i nije moglo biti uzmu li se u obzir njihovi glazbeni talenti. Pokazao nam je i da glazba ne poznaje granice i predrasude. Na njoj se može graditi bolji svijet, to znaju, zapravo, i svi pravi glazboljupci.

    Muziku podržava
    Stisni