Princ sevdaha, Božo Vrećo, sinoć je nastupio u rasprodanoj koncertnoj dvorani Lisinskog. Glazbeni opus ovog umjetnika krasi nesvakidašnji spoj istraživanja baleta i opere, uz koji radi i na dokumentarnim filmovima o sevdalinki, dajući joj svoj avangardni doprinos, a upravo taj avangardni doprinos Božo je oživio pred zagrebačkom publikom.
Već na zvuk prvih taktova, Lisinski je prihvatio Božinu eksplozivnu energiju koja je kroz cijeli nastup sve više rasla, a što je i on sam primijetio i rekao da mu je Zagreb u srcu jer ga upravo ovdje svaki put dočeka neka nova energija. Pri početku setliste na repertoaru su se našle pjesme “Saba” i “Sahtijan”. Kada su počeli ritmovi “Pašane”, Božo se u punom zanosu spustio medu redove publike kroz koje se vrtio, plesao i rasplesao sve oko sebe.
Mislim da nakon “Bismillah”, “Čovjeka od soli” i “Ko li noćas miluje ti kosu” nitko nije mogao ostati ravnodušan na pjevački glas koji predstavlja istinsku slobodu.
Vrhunac emocije nastupa bio je Božin monolog u kojem je pričao o boli koja proizlazi iz ljubavi, a ta bol često utječe na ljude toliko da vide samo tri načina kako je se riješiti: “oduzeti sebi život, poludjeti ili napisati pjesmu”, a on je, očito, jedan od onih koji pišu pjesme. Monolog je završio rečenicom “u trenutku kad nas ljubav zaboli, treba se nešto spustiti s neba i dati nam krila”, nakon čega je otpjevao pjesmu “Krila”.
Božo, koji pjeva o čežnji, ljubavi, samoći i melankoliji kroz svoje brojne nastupe primjetio je da gotovo svaka pjesma koju napiše završava smrću, pa je tako predstavio i novo glazbeno djelo, pjesmu u kojoj se glavni lik otruje biljkom. Pjesma je dio albuma kojeg planira uskoro objaviti, a na njemu će se, zajedno s izvedenom, nalaziti sedam pjesama.
Ovaj pjevač, kojeg s pravom nazivaju umjetnikom, Zagrebu je poklonio dio svog glazbenog opusa kojim je isprepleo sevdah, jazz i blues, ali i nesvakidašnji prizor – prepunu dvoranu Lisinskog koja je pola koncerta stajala na nogama, ali i proplesala kroz posljednju pjesmu večeri – “Pašanu”.
