Život uživo

Teško je, zapravo, napisati nešto o albumu koji je snimka koncerta na kojem niste bili i na kojem je izvođena većinom glazba koja je poslužila kao soundtrack filmu kojeg niste gledali. Album Emira Kusturice i pratećeg mu No Smoking Orchestra, kako se sada naziva ona druga postava Zabranjenog pušenja u kojoj još uvijek svira i pjeva Nele Karajlić, upravo je snimka koncerta održanog u Buenos Airesu koji je, ne baš maštovito niti gramatički točno, nazvan prema Kusturičinom zadnjem filmu (naziv filma glasi “Life Is A Miracle” koji je za potrebe ovog live albuma preimenovan u “Live Is A Miracle“, što baš ništa ne znači).

“Life Is A Miracle” je prikazan ove godine na Cannes Film Festivalu, kojem je u žiriju sjedio sam Kusturica, ali nije pobrao niti jednu nagradu. Film, navodno, govori u bosanskoj verziji Romea i Julije, a radnja se, očekivano, odvija u vrijeme rata u Bosni. Kusturičino iskorištavanje te tematike sasvim je druga priča i nema veze s ovim albumom.

Album je prilično energičan, čak i previše, jer je zaista neshvatljivo kako netko u Buenos Airesu može odvaljivati na balkanske tradicionalne (iako prerađene) pjesme koje ne razumije. Zapravo, tajna možda leži upravo u nerazumijevanju. Nabacane zbrda-zdola, mene se napjevi No Smoking Orchestra uopće nisu dojmili, a iskreno se nadam da bolje funkcioniraju kao soundtrack.

Što se samog Orkestra tiče, osim Kusturice i već spomenutog Neleta, u njemu svira i Kusturičin sin Stribor, tako da se radi pomalo o obiteljskom biznisu. Činjenica ja da je Kusturica bolje prihvaćen u inozemstvu nego na ‘našem’ području, valjda jer stranci nisu upućeni u (ili opterećeni) neke druge priče vezane uz slavnog redatelja.

Ali budući da se filmskom kritikom na ovim stranicama (još) ne bavimo, vratit ću se samoj glazbi. Ona nije ni impresivna niti je nešto što bih vam svakako preporučila. Možda gledanje filma promijeni i moje mišljenje o ovome albumu, a ako se to dogodi, demantirat ću sama sebe.