Zanimljive prerade talentiranog DJ-a

Na pitanje ‘kako je jednom DJ-u najlakše napraviti album?’, Mark Ronson je pokazao albumom “Version” gdje je nagomilao brdo recentnih izvođača koji su izveli niz remiksiranih hitova iz bliže ili nešto dalje prošlosti.

Mark Ronson dolazi iz Britanije, ali od svoje šeste godine živi u New Yorku. Prije nekoliko godina je izdao svoj prvijenac na kojem su gostovali mnogi eminentni r&b i hip-hop pjevači (Sean Paul, Ghostface Killah, Mos Def…), ali album nije imao pretjerani odjek, bio je totalno ‘amerikiziran’, ali se Ameri nisu zagrijali za njega. Posljedica je bila da su se neki pjevači ipak zainteresirali za njegove usluge, pa je u međuvremenu Ronson producirao Christinu Aguileru, Amy Winehouse, Lily Allen i Robbie Williamsa.

Prošle godine krenulo je i Ronsonu. Na izdanju “Exit Music: Songs With Radio Heads” njegova obrada “Just” Radioheada je bila najbolja i najoriginalnija, te se isticala u odnosu na druge. Nakon pregšt pohvala, počeo je slagati koncept novog albuma, za kojeg je shvatio da je bolje da se vrati svojim korijenima i uradi suvremeni britanski proizvod.

Pozvao je gotovo sve trenutne zvijezde na Otoku, a one koje nije, njih je obradio, pa su tu vokali poput Lily Allen, Amy Winehouse i nezaobilaznog Robbie Williamsa, a podloge su uzete od bendova Coldplay, Kaiser Chiefs, The Zutons ili nešto starijih pjesama The Smithsa i The Charlatansa uz već spomenu “Just”.

Album kao da je rađen za neki ljetni party prepun oskudno odjevenih cura i napaljenih momaka koji vrebaju priliku. Pjesme su vrlo ljepljivih i plesnih ritmova, a gostujući vokali su vrlo dobro pogođeni, pa svaka pjesma zvuči kao potencijalni hit. Ronson je aražmane obogatio mnogim trubačima i orkestrom, pa pjesme dobivaju dodatnu dimenziju jer neke zvuče kao da su mogle nastati prije pola stoljeća.

Album otvara instrumentalna i vrlo plesna “God Put A Smile Upon Your Face“, s mnogim trubačima koji razgrađuju glavnu temu, a slijedi ju slatkasta “Oh My God” u izvedbi mlade Lily Allen.

Singl “Stop Me” koji prerađuje The Smithsov standard “Stop Me If You’ve Heard This One Before” je jedan od najlošijih komada s albuma, ne toliko zbog izvedbe Daniela Merriweathera, koliko zbog običnosti samog aranžmana.

Parodija na “Toxic” Britney Spears je vrlo zabavna, dok je Amy Winehouse još jednom pokazala svoj izniman talent u “Valerie“, prošlogodišnjeg hita grupe The Zutons. Jedna od najiritantnijih izvedba je ona Robbie Williamsa – “The Only One I Know” – koji, ako tako nastavi, sve više si uništava karijeru.

Bendovi koji su prepjevali sami sebe, Maximo Park i Kasabian zvuče vrlo solidno, posebno izvedba “L.S.F.” jer ne zvuči kao neka prerada, već kao remiks istoimene pjesme pošto je vokal ostao nepromijenjen.

Rukopis Mark Ronsona je jak i zabavan. Uvidjeli su to i mnogi Englezi zbog čega je pri samom vrhu ljestvica. On je autor nove generacije, vrlo ritmičan, zabavan, plesan… Baš ono što nam treba za predstojeće ljeto, da si malo bacimo čagicu kad sunce zađe i prestane nesnosna vrućina, da lakše ‘prebrodimo’ noćne sate u veselom društvu.

Lily Allen pjeva Kaiser Chiefse, Amy Winehouse The Zutonse, Robbie Williams The Charlatanse, Kasabian i Maximo Park sami sebe… Vjerujem da su vas barem neke od navedenih kombinacija zaintrigirale, a na albumu ih ima još.