U potrazi za novom formulom uspjeha

Prošlo je četiri godine otkad je ova australska pop-pjevačica izdala svoj zadnji album “Counting Down The Days“. Preko njega je izbacila jedan jedini veliki hit “Shiver” koji se poslije objavljivanja i nije puno ‘vrtio’ po top-listama te “Glorious”, singl koji je izašao u sklopu ‘greatest hits‘ seta iz 2007. godine, a godinu nakon se razvela.

Sva te iskustva sigurno nisu išle u korist pjevačici
koja je prije 12 godina zadivila glazbeni svijet svojom pojavom, stasom
i glasom. Ne zaboravimo njezin prvi singl “Torn” koji se mjesecima
vrtio na svim glazbenim postajama, a poslije je još dugo zujao u našim
ušima.

Na sreću, njezino svjetlo na kraju tunela je ovaj album, četvrti po redu, pod nazivom “Come To Life“. Zanimljivo jer je za razliku od prošlog albuma mračniji i ne toliko komercijalan. Prvi dio koji je akustičan, dio je tradicionalne Natalie, dok u drugom dijelu Natalie više eksperimentira uz elektronsku glazbu (“Cameo” da je napisana za Lady GaGu zasigurno bi završila kao hit).

Prvi dio, isto tako sadrži dvije stvari pod autorstvom grupe Coldplay, koje zvuče kao ostaci koji nisu stali na njihove albume. Producent hitoidnih “Viva La Vida” i “Death And All His Friend”, Brian Eno, tako se umiješao i u produkciju Nataliene svijetle, superiorne “Lukas“, dok je tiša i emocionalnija balada “Fun” još jedna koju je producirao Ken Nelson, isto tako suradnik Coldplaya na njihova prva tri albuma.

“My God” također podsjeća na “God Put A Smile Upon Your Face”, pjesmu već navedene glazbene skupine zbog sličnosti u gitarskim i bubnjarskim ritmičkim dionicama. Pravi je rock intro važan za početak albuma jer dakako i na njemu je da uho publike zadrži zalijepljeno za zvučnike. “Twenty” je također moćna poskočica, a u gitarističkom pop-pjesmuljku “Scars” Natalie se vraća starim korijenima.

Tek sada slijedi zanimljiviji dio albuma. Singlom “Want” ona svoj glazbeni pravac skreće u neke, njoj dotad, nepoznate vode. Taj singl je dosta mračan, vođen osjećajima s konstantnim robotičnim beatom koji savršeno pristaje uz sarkastične stihove pjesme (“I hope you get all that you want, ’cause I didn’t“).

“WYUT” je akronim za ‘what you up to’ i dosta je energična, vođena neobičnim, gotovo plemenskim mješavinama sintetiziranih bas- i gitarskih beatova. Ljupka balada “All The Roses” još je jedan mirni piano-uvod u zadnju stvar na album, ritmičku “Wild About It“.

Iskreno rečeno, mogli bismo preživjeti bez ovog albuma u našoj muzičkoj galaksiji. “Come To Life” je, najjednostavnije rečeno, dašak svježeg zraka, puno retrospektivniji od bilokojeg prijašnjeg albuma Natalie Imbruglie, i samo pokazuje da Natalie ne stoji na istoj točki već 12 godina, već da eksperimentira ne bojeći se neuspjeha. Rekli bi ljudi, ‘ko riskira, profitira. Živi bili pa vidjeli!