Sve enigme svijetlosti i mraka koji nas okružuju

Za razliku od velike većine svojih subžanrovskih kolega s europskog kontinenta, koji inspiraciju uglavnom crpe u antireligijskim i mitološkim temama, ekipu iz američkog sastava Aurora Borealis nekako više zanima ono što nas okružuje.

Preciznije, svemir i sve njegove naravne i nadnaravne pojave, što i ne iznenađuje, s obzirom na porijeklo njihova imena. Doduše, i oni se znaju pozabaviti antičkim temama, mitologijom, no većim im je dijelom interes vezan uz i oko prostora i vremena oko nas. Sadašnjeg.

U skladu s tim je i tematsko opredjeljenje šestog albuma “Worldshapers“, čiji se koncept nastavlja na onaj prethodnika “Timeline: The Beginning and End of Everything” (2011.), koji analizira postojanje svemira, od početka cjelokupne egzistencije i nastavlja se kroz prostor i vrijeme, sve do samog kraja i mogućeg ponovnog rađanja svega što bi nestalo.Dakle, nešto što bi se moglo doživljavati podlogom za kakvo filmsko, sci-fi djelo, ali i za naučna istraživanja svemira, u kojima se ionako nikada neće moći otkriti sve što ljudski rod zanima. Uostalom, i bolje da je tako. Mi, ljudi, napravili bi samo kaos, uništili sve dobro na što bi naišli, vjerojatno preselili bojna polja, pa je jako dobro da nam najveći dio prostora van našeg planeta nije razumljiv, a još važnije – nije dostupan.

Aurora Borealis, da se vratimo glazbi, kombinira death i black metal u subžanr kojeg zadnjih godina mnogi vole nazivati blackened death metalom. Pa ako je nekome to prikladniji izraz, eto, neka bude i njega. Iako bi tekstualna tematika mogla upućivati na nešto drugo, možda na kakve ozbiljnije ulete orkestralija, neku neoklasičarsku atmosferu ili štogod apstraktnih zvukova, “Worldshapers” je u svom većem dijelu klasična kombinacija death, s black, heavy i thrash metal elementima, uz pritajene, zamračene klavijaturističke linije i očekivano tmurnom, sumornom atmosferom, koju potpomažu duboki, na mahove tutnjajući basevi.

Ne bi se moglo reći da je ovo u potpunosti konvencionalno izdanje subžanra, s obzirom da se radi o pjesmama s nešto ozbiljnijim i zahtjevnijim kompozicijskim konfiguracijama, kontroliranih izmjena ritmova i, za ovakav žanr, bogatstvom instrumentalnih izvedbi. U fokusu skoro svih događanja su furiozne, uglavnom brze i superbrze, mitraljirajuće bubnjarske izvedbe, koje tako često određuju ritam pjesama, te vokalne izvedbe, koje kombiniraju growl i scream, režanje i vrištanje, i dosta su nalik Danyevim iz Cradle of Filth. Srećom, ovdje je, njemu svojstveno, skvičanje u potpunosti uklonjeno. Gitarske projekcije su na čvrstim konzolama i ističu se raznovrsnošću izvedbi, kojima, doduše, dominiraju klasične deatherske atonalije, ali se čuje i dosta prosvjetljenijih heavy melodija i thrasherske osornosti. Jednako u ritam, kao i u solo sekcijama, koje su, dapače, čak i naklonjenije heavy/thrash formulacijama.

Spacy projekcije zvukova najočitije su u intru “In The Beginning”, a već u “God Like Redemption” započinje bjesomučno bubnjanje, žestina, agresija i brutala po svim razinama. Slično kao i u slučaju naslova “World Shapers“, koji se također ističe agresivnim, ali i nekim primamljivijim, melodijskim tonovima.

Središnji dio albuma, recimo u pjesmama “The Oldest of Dilemmas” i “Watchers From Above“, ima više srednjih i sporih ritmičkih momenata i podosta melodijskih linija, a finalni dio, kroz “Subtle Way To Eradicate Them” i “And To The Stars Returned” kombinira brzine, između sporih, srednjih i visokih vrijednosti, te okrutnost s pomirljivom melodičnošću.

Aurora Borealis ovim albumom definitivno ne bi trebala, čak ne bi smjela razočarati svoje najodanije fanove, jer im nudi prepoznatljiv zvuk i koncepciju, kontinuiranu dinamiku i energiju. S druge strane, na “Worldshapers” je teško pronaći nešto zanimljivije, posebnije, nešto što bi ga u većem obimu razdvojilo od djela sličnih bendova.

No sve u svemu, album je dobar, s više pozitivnih, no negativnih strana, i sljedbenici njegovog stila, pronaći će 44 minute zadovoljštine.