Stalno se kretati, a ostati isti – biti Paul Weller

“More Modern Classics” je kompilacija koja pokriva novomilenijski opus Paula Wellera, od albuma “Heliocentric” iz 2000. (zanemarimo sad rasprave spada li ta godina u novo tisućljeće ili ne), do “Sonik Kicks” iz 2012. godine.

Kronološki se tako nastavlja, što je vidljivo i iz imena, na kompilaciju
“Modern Classics” iz 1998., koja je pokrila Wellerove devedesete,
odnosno prvi period njegove samostalne karijere u koju se uputio nakon
gašenja The Style Councila.Weller u zadnjih petnaestak godina nije imao toliko uspjeha na ljestvicama singlova kao u devedesetima, no to nećete primijetiti slušajući “More Modern Classics”. Poredani jedan pored drugog – počevši od bitlsovske “He’s The Keeper”, preko slatke akustične “Sweet Pea, My Sweet Pea” kao stvorene za šarmiranje ljepšeg spola s akustičnom gitarom na plaži, te funka “It’s Written In The Stars” koji ujedno zvuči i futuristički i retro – niže se zgoditak za zgoditkom.Wellerove pjesme okupljene na ovoj kompilaciji uistinu zvuče toliko pitko i radiofonično da je teško razumjeti kako svaka od njih nije postala hit singl.Premda sam sebe smatra priučenim ne-muzičarom, Weller kroz čitavu karijeru demonstrira onaj specijalan talent za napraviti koliko jednostavnu toliko neforsiranu i ljepljivu pop pjesmu. Na taj način pripada istoj sorti tipično britanskih glazbenika kakvi su Ray Davies, Paul McCartney ili sastavi Traffic i Squeeze, odnosno britpop prvaci koji su ga i isticali kao uzor poput Gallaghera i Albarna. No, Weller uz to sa sobom nosi i čvrst gard i prkosan stav, koji su mu usađeni još od njegovih punkerskih korijena u grupi The Jam.

“From The Floorboards Up” je tako punkerski oštra i žustra, s abrazivnom gitarom u stilu Wilka Johnsona, a još uvijek ne gubi lakoću ulaženja u uho. “Fast Car/Slow Traffic” u kojoj gostuje Bruce Foxton uspješna rekreira zvuk The Jama, a kao ostatak iz dana The Jama zvuči i “Come On/Let’s Go”. Može se stoga reći da je Weller pokupio najbolje od oba glavna The Beatlesa: McCartneyev dar za melodiju i Lennonov stav.

Pjesme su poredane kronološki, a kako album odmiče primjetno je da je Weller na recentnijim uradcima postajao odvažniji i počeo više eksperimentirati. Nakon što ga je pretjerano eksperimentiranje u The Style Councilu koštalo drastičnog pada interesa za njegovu glazbu, Wellerovu samostalnu karijeru je obilježilo gotovo konzervativno držanje srednjestrujaških pop-rock obrazaca.

Stoga je preslušavanje cijele njegove samostalne diskografije, premda u njoj ima još sjajnih pjesama koje nisu našle svoje mjesto na best-of kompilacijama, moglo izazvati zasićenje i dojam jednoličnosti. Jedina konstanta ostala je vječna fascinacija Marvinom Gayem i Curtisom Mayfieldom čije je soul lekcije primjenjivao još od doba The Jama.

Počevši od hvaljenog albuma “22 Dreams” iz 2008., Weller se ponovo počeo malo hrabrije kretati u nepredvidljivim smjerovima. “22 Dreams” je obilježio širokopaletni zvuk, koji se kretao od pitoreskne “All I Wanna Do (Is Be With You)”, preko revizije pankerskih dana s “Push It Along”, do masivne moderne psihodelije “Echoes Round The Sun”.

Širinu tog albuma pak je slijedio potpunu drugačiji, čvrst, kompaktan i koncizan “Wake Up The Nation“. U ljutitoj, odlučnoj naslovnoj stvari stari punker je sve poredao i očitao im bukvicu. Pritom je to zvučalo prilično moderno, a ne kao zanovijetanje starog prdonje čiju je glazbu i stavove pregazilo vrijeme. Konačno, sa zadnjim uratkom “Sonik Kicks“, napravio je puni krug i vratio se tamo gdje je stao s The Style Council, odnosno pokazao je da ga ponovo interesira disco podij.

Ne čudi stoga da materijal s ta tri albuma čini većinu kompilacije “More Modern Classics”, jedanaest od dvadeset i jedne pjesme, a tu su i dvije nove pjesme koje ju zaključuju. Žustra “Flame-Out!” bi se dobro uklopila u “Wake Up The Nation“, dok klasicistička “Brand New Toy” svjesno namiguje već spomenutoj britanskoj tradiciji The Beatlesa, The Kinksa i T-Rexa (čiji “20th Century Boy” parafrazira).

“More Modern Classics” je dokaz da Paul Weller i u četvrtom poglavlju svoje bogate karijere čvrsto drži kormilo, i kao uvijek, naslonjen na prošlost gleda isključivo prema naprijed. (Album je uz standardnu verziju dostupan i u kolekcionarskoj deluxe verziji, s ukupno tri diska, kao i u vinilnom izdanju).