Posljednji album u karijeri!?

Grupa Ash je prilikom objavljivanja svoga novog albuma izjavila da je ovo njihov posljednji album u karijeri. Razlozi su jednostavni. Prema njihovim riječima, nema smisla izdavati cijele albume kad svi radije slušaju (i kupuju) svega par pjesama pa će se ‘ograničiti’ samo na singlove koje će izbacivati svakih nekoliko mjeseci. Hoće li se stvarno držati toga, vrijeme će pokazati, a zasad je pred nama njihov šesti uradak u karijeri “Twilight Of The Innocents“.

Ash je našoj javnosti najpoznatiji po “Free All Angels” iz 2001., gdje su sa standardnim pop-rock formama u stilu Robbiea Williamsa uspjeli složiti nekoliko vrsnih hitova, a i cijeli album je bio vrlo zabavan. U međuvremenu su izdali nešto žešći “Meltdown” da bi za ovo ljeto bio najavljen već spomenuti “Twilight Of The Innocents”.

Nema nekih određenih pomaka u zvuku Asha, što je odlično jer su i dalje žestoki i britki kao što su i prije bili, a njihov nos za piknuti melodiju je oduvijek bio fascinantan, bilo da su lagane pjesme, bilo da su ‘masni’ riffovi u prvom planu. Najjednostavniji opis Ashovog zvuka bi bio miks Foo Fightersa i brit-popa (ponekad mi stvarno čudne kombinacije padaju na pamet).

Tim Wheeler se svakim albumom sve više dokazuje kao vrsni autor jer kombinacijom (brit- i power-) popa, rocka i punka slaže pjesme koje su prepune harmonija, uz melodičnost kakvu rijetko imamo priliku slušati, a opet nema nekog pretjeranog ponavljanja ili balansiranja po klišejima kojima bi nas mogli umarati. Njegov vokal nije briljantan, ali zna prilagoditi svaku pjesmu svojim mogućnostima pa zvuči vrlo sigurno i jako u svakom trenu.

Do sad su već dvije pjesme izbačene kao singlice, “Polaris” koja malo vuče na Keane zbog stila pjevanja i klavirskih dionica koje prevladavaju, a i sama pjesma je vrlo lagana čime dobiva još jednu paralelu s njima, dok je “You Can’t Have It All” čista suprotnost pošto je vrlo žestoka i gitarska te vrlo eksplozivnog refrena.

Kad se Robbie Williams zagubi u svojoj kreativnosti, pravu pop-rock pjesmu treba potražiti na drugom mjestu pa tako Ash sad ima priliku iskoristiti ‘genijalnost njegovog veličanstva’ i zauzeti visoke pozicije s pjesmom poput “End Of The World” koja je možda malo previše isklišejizirana, ali je ipak pravi pop dragulj kakvih imamo sve manje prigodu slušati zbog sve većeg broja novih, izmišljenih žanrova koji kvare pop glazbu. Riječima iz pjesme “I turn the TV on, Don’t know what to believe in” pokazuju koliko moderan svijet zna biti okrutan i dvosmislen pa osim glazbenog smisla Wheeler pokazuje da je i dobar propovjednik problema u svijetu. Nadajmo se samo da ipak neće još tako brzo doći ‘smak svijeta’.

Niz pjesama poput “Blacklisted” ili “I Started A Fire” samo će još više razveseliti fanove zbog svojih melodija i dinamike, “Ritual” ima ‘strgani’ ritam i ‘zaraznu’ gitaru, “Shadows” pomalo vuče na The Cure, “Princess Six” je skriveni hit pred kraj albuma, a sam kraj je pripao najlaganijoj, naslovnoj “Twilight Of The Innocents”.

Nakon odlaska Charlotte Hatherley iz benda, mislio sam da će bend početi tonuti, ali ipak se vidi da dečki mogu solidno djelovati i kao vrlo uigrana trojka. “Twilight Of The Innocents” nije toliko ‘hitoidan’ kao “Free All Angels”, što ne znači da je loš, dapače zvuči puno zrelije i ozbiljnije, s puno više energije.

Svakim albumom bend dokazuje da su vrsni glazbenici pa bi bila velika šteta da ostanemo zakinuti za njihove daljne studijske radove te se nadam da je ovo samo trenutni hir i da ćemo ubrzo dočekati i nastavak na ovaj album.

Dotad žestina i melodija s “Twilight Of The Innocents” ukrašavat će naš glazbeni eter.