Pjesnici baršunastog garda

Prije odlaska na pauzu neodređene duljine, ponajprije uzrokovanu Floorinom trudnoćom, a može se reći i bendovu tradicionalnu nakon duge turneje, ovoga puta “Endless Forms Beautiful World Tour”, Nightwish je svoje fanove odlučio ‘počastiti’ suvenirom u vidu trostrukog video izdanja.

“Vehicle of Spirit” peti je koncertni album ovog planetarno popularnog benda, drugi nakon “Showtime, Storytime” s Troyem Donockleyem i Floor Jansen, a prvi njihov kao službenih članova Nightwisha. Da zadovoljimo formu, recimo kako je potpuni novitet u postavi Kai Hahto (Wintersun), istinski ‘maher’ za bubnjevima.Kompletno je izdanje trajanja oko pet i pol sati i sadržava koncerte održane 19. prosinca 2015. u Wembley Areni u Londonu na prvom disku, zatim 31. srpnja iste godine na Ratina Stadionu u Tampereu u Finskoj na drugom. Treći je disk, u formi bonusa, kolaž nastupa širom svijeta, razgovor s znanstvenikom/biologom i naratorom na prošlom albumu “Endless Forms Most Beautiful”, Richardom Dawkinsom, te kadrovi iza pozornice. Iako se radi o izdanju poprilično dugog trajanja, dinamika svih nastupa na njemu, raskošno-pompozna filmska atmosfera, bogata scenografija s obiljem dima, vatre, ‘šarene’ rasvjete, drvenih skulptura i video zidom, te nadasve glazbena kompetencija performera, ne dozvoljava niti trenutka skretanja pozornosti ili možebitnog uzimanja odmora. Kontinuitet koji se, ako se baš mora i hoće, može ‘prelomiti’, ali da se to napravi bila bi šteta.

Zna se to odavna, no ovdje je opetovano potvrđeno da je Nightwish vrhunska koncertna atrakcija s glazbenicima najvišeg kvalitativnog kalibra. Maestralna izvedba epova “The Poet And The Pendulum” u Wembleyu i Mexico Cityu te “The Greatest Show On Earth” u Londonu i Tampereu to zorno dočarava i nedvojbeno su vrhunac karijere Nightwisha. Barem one u koncertnom dijelu.

Ako je u nekim ranijim momentima kao privremena pjevačica i bila malo ‘sramežljiva’ i samozatajnija, Floor sada djeluje suvereno, apsolutni je ‘vladar situacije’, blista svojom cjelokupnom pojavom iz koje isijava elokvencija, pozitiva i potpuna pjevačka kompetencija. Na jednak način u komunikaciji s raznježenom publikom, kao i u izvedbi pjesama.

Onih obiljnijih tipa “Shudder Before The Beautiful”, “My Walden” (Troy zapjevao na početku uz kontinuirani vokalni back-up), “Stargazers”, “Last Ride of The Day” i “She Is My Sin”, nad kojom, svemu usprkos, ‘lebdi’ Tarjina sjena, kao i u komercijalnijim numerama kakve su “Ever Dream”, “Alpenglow”, “Nemo”, “Amaranth” ili “Sleeping Sun”.

Praktički u svim pjesmama uz tradicionalnu Tuomasovu simfonijsku i Emppinu metalnu notu, ima barem malo nadahnutih folky melodija. Kolaboracija Troyevih genijalnosti na gajdama, flautama i mandolinama i snažnih Marcovih vokala do posebnog izražaja dolazi u pjesmama “While Your Lips Are Still Red”, “7 Days To The Wolves”, “Dark Chest Of Wonders”, “I Want My Tears Back” (hrvatska zastava u publici u prvim redovima) ili “The Islander”.

Extra disk donosi miks, uglavnom, poznatih pjesama snimanih na različitim lokacijama, uključujući gostovanje Tonya Kakka iz Sonata Arctice u “Last Ride of The Day” na Rock In Rio festivalu u Brazilu. Dodatak je, poviše spomenuti, razgovor s Richardom Dawkinsom tijekom koncerta u Wembleyu te dokumentarac snimljen iza pozornice.

Jednako tako, ovi se materijali mogu pronaći i u audio formatu, odnosno na CD-ima, i ne treba uopće sumnjati da oni koji to još eventualno nisu, uskoro će ‘posegnuti’ i za tim dodacima.

Nikad nije dobro previše se ponavljati, no teško je za vjerovati da će obožavatelji Nightwisha imati nešto protiv još jednog opširnog, koliko znam ne baš i jeftinog koncertnog izdanja, tek tri godina nakon prošlog “Showtime, Storytime”. Samim tim jer ovo je još razboritiji, snažniji, konkretniji i uvjerljiviji Nightwish na kakvog se krajem prošlog i početkom ovog desetljeća pomalo počelo zaboravljati.

Nightwish je to u rafiniranom, bombastično-kočopernom blještavilu, vrlo vjerojatno snažniji i pouzdaniji no ikada.