Petty se opet s guštom vraća u mladost

“Mudcrutch 2” je – pogodili ste – drugi album benda Mudcrutch.

Ako vam je promaklo, Mudcrutch je bio prvi bend u kojem je primijećen Tom Petty, no raspali su se 1975. prije nego li su uspjeli kapitalizirati lokalnu slavu koju su stekli na svojoj Floridi i objaviti dugosvirajući album. 2007. dogodio se neočekivani reunion, a sljedeće godine Mudcrutch konačno objavljuje svoj prvijenac. Osam godina poslije, evo nam prozaično naslovljenog nastavka.Muzika Mudcrutcha i nije toliko različita od onoga što Petty radi sa svojim Heartbreakersima, no to ne čudi s obzirom da polovicu ostatka Mudcrutcha čine dva ključna Heartbreakersa, klavijaturist Benmont Tench i gitarist Mike Campbell (obojica su bili i članovi originalnog Mudcrutcha). Ostala dvojica su bubnjar Randall Marsh i gitarist Tom Leadon, brat Berniea Leadona iz originalne postave Eaglesa. Kao glavnu razliku, može se istaknuti da Mudcrutch zvuči opuštenije i korijenskije u odnosu na Heartbreakerse koji su, naročito u mlađim danima, pratili što se događa u svijetu pop-rocka.Premda ime benda i grafičko oblikovanje albuma na kojem nema fotografija benda sugeriraju ravnopravnost članova i odbijanje šlepanja na račun najpoznatijeg među njima, Tom Petty je ipak dominantna figura. “Mudcrutch 2” je koncipiran tako da je Petty autor i glavni vokal sedam skladbi, a ostala četiri člana imaju po jednu pjesmu koju su napisali i koju pjevaju. Ne samo da Petty dominira kvantitetom, već njegove skladbe odskaču i kvalitetom.

Uvodni trio “Trailer”, “Dreams of Flying” i “Beautiful Blue” njegov je tour de force i dokaz da najbolje pjesme nije štedio za svoj ‘pravi’ bend.

“Trailer” (koja je svoj život započela još u doba “Southern Accents” albuma Heartbreakersa iz 1985.) je radiofonični country-rock u kojem se Petty opet prezentira kao jedan od pjesnima Amerike (američkog mita) koje više nema. Amerike romansi iz kamp prikolica, Amerike Lynyrda Skynyrda. Zbog načina na koji razvlači slogove i patine nakupljenih godina, Pettyev vokal više no ikad sliči Dylanovom u “Trailer” i još par pjesama na albumu, poput “I Forgive It All”, koja zvuči vrlo dylanovski i zbog svog ruha sazdanog od akustične fingerpicking gitare i orgulja.

“Dreams of Flying” je čvrsti rock srednjeg tempa s debelim slojevima zvečećih gitara, koja bi s lakoćom mogla naći svoje mjesto na bilo kojem albumu Heartbreakersa, dok je šestipolminutna “Beautiful Blue” prekrasna, magličasta, mistična balada, osobni favorit albuma.

Jednostavna, naivna “Beautiful World” Randya Marsha koja slijedi nakon toga, dođe kao dobrodošao kontrast i predah. U country brzancu “The Other Side Of The Mountain” Toma Headona gostuje pridruženi član benda Herb Pedersen na bendžu. “Victim of Circumstance” Mike Campbella je solidni r’n’r stare škole u stilu Chucka Berrya, Bo Diddleya ili CCR, a najbolja stvar ‘drugih autora’ je “Welcome To Hell” Benmonta Tencha, također staromodni, no vrlo zabavni boogie-woogie duhovite igre riječi i lepršavog ritma koji su u kontrastu s ljubavnom mizerijom koju pjevač opjevava (“Welcome to hell, population two / Poor old me, and the lack of you”).

Generalno raznolikost autora i vokala dobro dođe za unošenje malo više raznolikosti i promjena ritma. Album završava s još jednom jakom Pettyevom stvari “Hungry No More”, koja se čvrsto drži svih svojih staloženih šest minuta.