Pantera – metal na tronu pop svijeta!

A zašto je ta famozna 1994. toliko specifična godina u povijesti muzike? Znate tko je žario i palio radijskim stanicama i top ljestvicama? Bio je to, ni manje ni više – Ace of Base.

Švedska pop atrakcija i ultimativni pop evergreeni kao recimo “All That
She Wants”… I onda se pojavi – Pantera! Bend koji je na valu legendarnog
“Vulgar Display of Power”
bio pod velikim pritiskom da napravi nešto ‘veliko’.

Neki su to ‘veliko’ shvaćali kao komercijalno, uspješno i pitomo. A oni, baš kao pravi bahati američki južnjaci, čvrsto odluče snimiti totalno neprihvatljiv, bahat, živčan, agresivan i žestok album. “Far Beyond Driven” je sve to. I više! Prvi album na kojem se pojavilo famozno ime ‘Dimebag’ (do tada se potpisivao kao Darrell Abbott), prvi album koji nisu snimili u svom kvartu, nego dislocirani i prepušteni vlastitoj kreaciji i usredotočenosti, i što je najbitnije – prvi album Billboard ljestvice! I to prvi metal album kojem je to uspjelo bez ama baš ikakve pomoći MTV-a i radija!I to kako?! Od prvih trenutaka i zastrašujućeg kaosa “Strength Beyond Strenght“, pa preko grooverskih i moćnih singlova “I’m Broken“, “5 Minutes Alone” i “Becoming“, pa sve do drugog – drugačijeg, bolesnijeg i mračnijeg dijela albuma (“Good Friend…” ili “Hard Lines…“) koji je publiku šokirao na jedan drugačiji način. A godinama poslije, i “Slaughtered” i “Use My Third Arm” postali su apsolutni fanovski favoriti! Riffčugu na “25 Years” da i ne spominjemo!Nagli prijelaz s “Throes of Rejection” na tu kontroverznu “Planet Caravan” odličan je pokazatelj kako umiriti šokiranu dušu nakon sat vremena adrenalinske injekcije. Tu Sabbathovu laganicu obradili su za jedan tribute album, ali pravni problemi s izdavačem smjestili su je tek ovdje. I sumnjam da ima boljeg načina da se shvate pravi i istinski utjecaji za ovaj bend i za sve ono što će raditi kasnije (posebno Anselmo s Downom). Ali, ako je nekome i smetalo – nabrijani Phil se ionako unaprijed ispričao u knjižici albuma.

I, kad već s odmakom gledamo u što su se redom pretvorili Panterini albumi, onda treba originalnim snimkama nadodati i nešto novoga. “Far Beyond Driven” već je i nakon izlaska dobio jedno posebno izdanje koje fanovi smatraju pravom nagradom. Box-set “Driven Downunder Tour ’94” sadrži album s onim posebnim coverom (iliti, prvotno ‘originalnim’) i na kojem se svrdlo ne zabija u glavu, već u dupe. Sadrži i famozni B-singl “The Badge” (obrada od Poison Idea), ali bome i neke ultra-glupe “Biomechanical Remixeve”.

Ovdje nema ničega od toga, pa čak ni hrabrosti da pređu preko svoje korektnosti i počaste album s pravom kontroverznom i prostom naslovnicom. Ni taj “The Badge” se nisu udostojali ubaciti, ali zato smo dobili jedan koncertni set koji vjerojatno pokazuje bend na samom vrhuncu svih vrhunaca! Bilo je to na famoznom “Monsters of Rock” festivalu na još famoznijoj Donnington lokaciji, u vrijeme kada je bend ‘jeo malu djecu za doručak’, a Anselmo je još uvijek brijao na tjelovježbu, ‘body as a temple’ priče i taman prije nego je pod isprikom bolova u leđima krenuo prema overdose vremenima.

Zvuče nenadjebivo, uvjerljivo, čvrsto, moćno i beskompromisno. Toliko beskompromisno da među 9 pjesama u set nisu stavili niti jedan od aktualnih singlova s albuma, pa čak ni “Becoming” koju je Dimebag bez okolišanja nazvao svojim “najdražim riffom koji će uvijek svirati uživo“.

Zato su odmah u glavu uletili s “Use My Third Arm”, čisto da šokiraju i izubijaju publiku bez nepotrebnih uvoda. “Walk“, himna nad himnama, i pjesma koja je definirala sami bend “Cowboys From Hell” čine se kao jedini proračunati trenuci koncerta.

“Strength Beyond Strength” pokazuje koliko genijalno funkcionira bend sa samo jednom gitarom, ali kada je u rukama drži crvenobradi genij, onda ni na solažama nema nikakve brige. Još jedan primjer toga je bropotezna agresivka “Fucking Hostile” na kojoj se vidi da su posebno raspoloženi – Anselmo komunicira s publikom van uobičajenih okvira, a prije bubnjarskog prijelaza u solo, zaurla onaj poznati “Vince!” i zavrišti kao nabrijana mačkica na ekstaziju!

Možda se miks koncerta čini mrvicu sumnjiv, jer publika zna oduševljeno pozdraviti kraj pjesme jedva milisekundu nakon što lupe posljednju činelu. To se čini mrvicu presinkronizirano, ali vjerojatno samo za nepotrebne muzičke picajzle koji ionako previše znaju o Panteri…

Možda će nekome “Cowboys From Hell” biti najdraži radi tog klasičnijeg metal pristupa, a nekima “Vulgar Display of Power” jer su na njemu stvorili taj ritmični i agresivni groove, ali “Far Beyond Driven” bez konkurencije će ostati zapamćen kao album koji je definirao puno toga, probio masu tabua, polomio hrpetinu ljestvica i smjestio Panteru na mjesto koje su samo rijetki ne-pop bendovi postigli.

Kažu da je taj album bio apsolutni vrhunac, i to s dvije strane. S jedne, penjali su se do njega, a s druge, nakon njega je krenulo nizbrdo. Moguće da su međuljudski odnosi i Anselmove ego-eskapade sve skupa malo unazadile, ali vjerujte mi – ja jebeno jedva čekam nastavak ove reizdavajuće serije! “The Great Southern Trendkill” zauzima još jedno posebno mjesto u mom srcu. Vidimo se u svibnju 2016.!