Morbidno mračna jezovitost

    525

    NervoChaos

    Nyctophilia

    Datum izdanja: 07.04.2017.

    Izdavač: Grey Haze Records / SAOL

    Žanr: Black Metal, Death Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Moloch Rise
    2. Ritualistic
    3. Ad Maiorem Satanae Gloriam
    4. Season of the Witch
    5. Waters of Chaos
    6. The Midnight Hunter
    7. Rites of the 13 Cemeteries
    8. Vampiric Cannibal Goddess
    9. Stained with Blood
    10. Lord Death
    11. Dead End
    12. World Aborted
    13. Live Like Suicide

    Dvadeset godina postojanja i rada, brazilskom metal bendu NervoChaos iz Sao Paola nije donijelo značajniju globalnu popularnost.

    Ili barem ne u širim metalnim krugovima. U tom je periodu objavljeno sedam studijskih albuma, uključivši i aktualan “Nyctophilia“, što bi otprilike značilo ‘štovanje ili ljubljenje tame’.Njegov ga naziv, u biti, i najbolje opisuje, s obzirom da se radi o ekstremno mračnom albumu kroz sve presjeke – zvuk, ambijent, produkcija, lyricsi, glazbena kulisa … Sve je to skupa u toliko mrklom mraku da mračnije gotovo da i ne može biti, a koliko sam preslušao ranija bendova izdanja, ovo bi im moglo biti i najmorbidnije. I najjezovitije. Dakako, za one koji vole ovakvu vrstu glazbe sve su to pozitivne karakteristike koje će ih privući opusu albuma. Agresivno je to, intenzivno i kaotično izdanje s okultnim tekstovima, koje u stilskom formatu kombinira, prije svega, death i black metal, s elementima hardcorea, thrasha i dooma.

    Zagrobni ‘deathgrowl’ stil pjevanja, naglašene gitarske distorzije, ponavljajuće i agresivno bubnjanje u kombinaciji s bijesom, plus sotonistički tekstovi, (pre)mračna atmosfera izvučena iz najdubljih dubina ambisa i vrišteći vokali, tipični su za opus death i black metala, u konkretnom slučaju i više nego sinhronizirano posloženi.

    Muziku podržava

    Ima tu i nešto heavy/thrash riffanja, hardcoreovske ispreturanosti, a i doom metalu tipičnijih težine, sporosti i beznađa, što najbolje od svih, dočarava pjesma “Live Like Suicide“, koja uključuje i ritualne naracije. Upravo te naracije pojačavaju dozu dramatike i horrora, a tipičan primjer bila bi pjesma “Season of The Witch“, koja kombinira srednji spori i ubrzani tempo, s primarnim miksom blacka i deatha.

    A upravo je ta raznolikost tempa, te stilska razgranatost koja ne slijedi jedan smjer, glavno svojstvo većine pjesama, koje iz sebe kontinuirano izbacuju snažnu dozu energetske moći. “Moloch Rise” svojom brutalom ‘krši’ sve pod sobom, “Ritualistic” je još moćnija pjesma s ‘izbočenim’ blastbeatom, dok je “Ad Majorem Satanae Gloriam” melodičnija, memorabilnija pjesma s heavy/thrah/death/black shemama i poprilično hrabro ‘isukanim’ bas sekcijama.

    Trebalo bi se na “Nyctophilia” albumu pronaći dovoljno razloga da ljubitelji ekstremnog, čak ultra ekstremnog, do bola mračnog, metala ‘posegnu’ za njime. Bez obzira što nisu u potpunosti komplementarni, Krisiun bi bio dobar početni orijentir za one koji do sada nisu čuli za NervoChaos, a iz bilo kojeg ga razloga, možda i zbog ovog tu teksta, odluče krenuti u njegovu pravcu.

    Muziku podržava
    Stisni