Više od dvije dekade rada su iza NervoChaosa, jednog od poznatijih ekstremnih metal bendova iz Brazila. Konkretno, iz Sao Paula, gdje je osnovan 7. rujna 1996. godine.
Kroz bend je u spomenutom periodu prošlo 20-ak članova, a jedina je konstanta bubnjar Eduardo Edu Lane.
Početkom travnja ove godine red je stigao na novo izdanje, “Nyctophilia“, na kojem su debitirala tri nova člana; pjevač i gitarist Lauro ‘Nightrealm’, zatim gitaristica Cherry i basist Thiago ‘Anduscias’.
Žanrovsko opredjeljenje benda dosta je razvučeno, no uglavnom se radi o death metal komponentama, najsnažnije povezanih s black i thrash elementima, dok se u puno manjim omjerima mogu naslutiti dijelovi s grindcore i punkcore karakteristikama.
Faktografski bi to bilo tako, a za više, za detalnija pojašnjenja o bendu, s naglaskom na novi album, kontaktirali smo Edua.
“Nyctophilia” je sedmi album benda…
Da, to nam je sedmi studijski album i izašao je za Cogumelo Records u Brazilu, te Grey Haze Records za ostatak svijeta. Kod vas u Europi distribuira ga Plastic Head. Novi album ima 13 novih pjesama, a također smo snimili tri videospota. Ukratko.
Koja je vaša glazbena definicija za pojam Nyctophilia (osjećaj pripadnosti tami)?
I tu ću biti kratak. Mračna, ekstremna glazba s pogonom na 80-e. Sirova, mračna, zločesta i agresivna glazba.
“Nyctophilia” je k tome, bez obzira na dosta srednjeg tempa u pjesmama, dosta agresivan, kontinuirano energičan i intenzivan album…
Hvala ti na takvom razmišljanju. Vjerujem da je naš to naš najbolji rad do sada. Cijeli album ima više od 40 minuta glazbe, a ima i puno varijacija… Postoje brže pjesme, teže pjesme i također pjesme sa srednjim tempom. Mi ne pokušavamo biti najbrži ili ‘najkrvaviji’ bend na planeti, ali mi smo istiniti, iskreni i strasni u našoj glazbi. Uvijek smo istraživali naš vlastiti zvuk, koji bi bio naš zaštitni znak. Naravno, možete čuti puno različitih utjecaja u našoj glazbi, ali nismo ‘klonovi’ drugih bendova kao što su to mnogi danas. Radimo ono što nam se dopada, ono što osjećamo da je za nas pravo i ono što možemo svirati uživo.
Tri nova člana benda su na novom albumu… Donijeli su neku novu dimenziju u glazbu, u odnosu na ranija izdanja, pretpostavljam.
Naravno, ‘nova krv’ uvijek donosi svježeg zraka u bend i možete čuti evoluciju na našem novom albumu, ali bez gubljenja naših korijena ili našeg inicijalnog koncepta. Važno je da se razvijamo kao bend i odrastamo na muziciranju i u komponiranju, ali da uvijek budemo vjerni svojim korijenima.
Prvi je to album koji niste snimali u Brazilu…
Po prvi puta smo odlučili napraviti cijeli proces snimanja izvan Brazila. Surađivali smo s Alexom Azzalijem na naša dva prošla izdanja (na “To The Death’ ” albumu s miksom i masteringom, a na “The Art of Vengeance” s produkcijom, miksom i masteringom), ali uvijek je to bilo u Brazilu. Ovaj put smo odlučili otići njegov u studio u Como u Italiji, gdje smo, zajedno s njim, napravili cijeli proces. Bilo je to jedinstveno i impresivno iskustvo koje se izravno odražava na konačnom ishodu cijelog albuma.
“Ritualistic” je već treći spot kojeg ste snimili. Ima li u njoj nešto posebno u odnosu na ostale pjesme na albumu?
Pa i ne baš. Sve pjesme su za nas posebne, ali smo morali odabrati neke za promociju i napraviti video spotove. Tako smo odabrali tri pjesme s početka albuma. Započeli smo s “Moloch Rise” kao ‘lyric video’, nakon toga smo napravili “Ad Maiorem Satanae Gloriam” i na kraju “Ritualistic”. Sve su one posebne i pjesme i videospotovi, ali kao što sam rekao, želio bih da možemo napraviti video spotove za sve pjesme na novom albumu, jer su sve za nas posebne i važne.
Vide za “Ad Maiorem Satanae Gloriam” je sniman na zanimljivoj lokaciji…
Da, snimili smo spot u brazilskoj džungli tijekom dva dana. To je vrlo poseban film u kojem radimo okultne rituale na tradicionalan brazilski način. Većina naših pjesama na novom albumu su o okultnom, sotonizmu, mitologiji. To su međunarodne teme, ali kao Brazilci, mi pokazujemo našu viziju o tome. Brazilsku verziju, da se tako izrazim.
Spomenuo si da je glazba NervoChaosa ekstremna. Koliko bi to bilo na skali od 1 do 10?
Vjerujemo da se kod ekstremne glazbe ne radi samo brzini, ali to je zbog osjećaja i prave, iskrene energije koja dolazi s njom. Rekao bih kako jedan ekstremni bend ne može dobiti 10 na toj skali, ali ako je to ekstremno, to je onda na skali – 10.
S kojim europskim bendom bi se mogao usporediti NervoChaos?
Imamo puno utjecaja, ali da trebam spomenuti samo europske bendove, rekao bih imena kao što su Venom, Napalm Death, The Exploited, Benediction, Unleashed, Grave, Dismember, Sodom, Extreme Noise Terror, Judas Priest, Motorhead, Mercyful Fate, Saxon. A moglo bi ih se još dosta naći na ovom popisu.
Krisiun je definitivno jedan od najžeščih metal bendova u Brazilu, ako ne i šire. Koliko ste slični jedni drugima?
Po mom osobnom mišljenju, Krisiun je danas najveći brazilski metal bend. Prijatelj sam s njima od 1992., dakle, već 25 godina, i oni su uvijek bili inspiracija za mene. Naša glazba se razlikuje od njihove, oduvijek postoji samo jedan Krisiun, a mi ne pokušavamo biti njegovi ‘klonovi’, mi imamo svoj glazbeni stil. Razboriti i mudri tekstovi, definitivno imamo neke sličnosti, oboje često govorimo o okultnoj umjetnosti, sotonizmu i mitologiji. Osim toga, jedina druganaša sličnost s njima je ta da smo Brazilci.
Svirali ste zajedno na turneji u ožujku, ako se ne varam…
Da. Napravili smo zajedno 15 koncerata po Latinskoj Americi. Prijateljstvo između oba benda je vrlo jako i traje više od 20 godina. Udružili smo se s njima i za azijsku turneju u svibnju. Mislim da je to za publiku ‘strašna’ kombinacija dvaju brazilskih benova na istom koncertu. Dobra i zanimljiva mješavina brazilskog metala.
Što je u Brazilu popularnije – nogomet ili metal?
Oboje je jako popularno, ali nogomet je veća stvar nego metal. Nogomet je za mase. Metal je jak, ali mnogo više ograničen širim masama u odnosu na nogomet.
Klišeji su da ljudi u Brazilu vole nogomet, karneval i – metal. Ima li još nešto što ne znamo?
Da, ima. Vjerujem da Brazil ima mnogo više za ponuditi od stvari koje si spomenuo. Na primjer, auto utrke su vrlo popularne u Brazilu, skateboarding ili surfanje je također jako popularno, odbojka i košarka isto tako. I roštiljanje je važna stvar u Brazilu. No, za one koji ne znaju mnogo o Brazilu, glavne su stvari nogomet, karneval i metal, to si u pravu.
Osim Azije, imate li u planu još neku turneju?
Svakako. Radimo Aziju i Australiju u svibnju, a također imamo veliku brazilsku turneju u lipnju, srpnju i u dijelu kolovoza. Planiramo napraviti europsku turneju tijekom rujna, listopada, možda i u studenom.
Dugo si na sceni, što misliš, koliko se death metal, ili ako ti bolje odgovara ekstremni metal, promijenio u 20 godina? Produkcija, promocija, koncerti…
Mislim da se sve to skupa puno razvijalo s godinama. U odnosu na prije 20 godina, danas postoji mnogo više koncerata, agencija, diskografa, bendova. Naravno, internet je puno napravio da sve to skupa bude globalizirano. Čini se kao da su neka tržišta sada preopterećena, da neka nova tržišta rastu brže, ali u cjelini, death metal je s godinama stalno rastao.
Je li death metal još uvijek ‘underground’ ili je iz razloga koje si naveo možda postao ‘mainstream’ unutar metal glazbe?
Mislim da death metal nikad neće biti mainstream. To znači da ne bude za svakoga. To je ekstremna glazba za ekstremne ljude. To nije za modu, ali jeste za strast i to je put kojim bi on trebao uvijek ići, po mom mišljenju.
