Mogu li nadmašiti sami sebe?

“Rented World” je četvrti album momaka iz Scrantona u Pennsylvaniji i nasljednik “On The Impossible Past”, ploče koja je prije dvije godine uzdrmala punk-rock scenu.

Oformljeni 2006., u srednjim dvadesetima i vrlo priznati na svjetskoj alternativnoj sceni – budućnost se za njih čini lijepom. The Menzingers nisu bezveze stekli ovu reputaciju i nije bez razloga spomenuti “OITP” pobrao silne petokrake, a na mnogim portalima proglašen albumom godine.

Što to točno oni nude? Sentimentalan i pristupačan, a opet pomalo zamršen punk-pop-rock koji na ovom albumu svakako naginje rock strani. Gitarist i jedan od dva glavna vokala, Greg Barnett, na papir stavlja živopisne tekstove koji nerijetko pričaju priču i uvlače slušatelja u nju. Kroz album, pa i kroz jednu pjesmu, možemo čuti kako njegov glas varira od patetično tihog emo zavijanja do vrlo glasnog deranja s još par stupnjeva između toga. Većina Gregovih pjesama govori o ljubavi i tu se izdvaja basom vođena “Where Your Heartache Exists“.Tom May s karakterističnim britanskim (ne znam je li Britanac) naglaskom zvuči vrlo motivirano i u njegovom glasu se može čuti pozitivna hitnost, kao da žuri iz sveg srca nešto prenijeti na slušatelja. Kombinacija Maya i Barnetta koji se izmjenjuju praktički nakon svake pjesme pridodaje dinamici albuma i taman kad se možda čini kako je album pomalo tih ili pomalo dosadan dođe promjena. May ima širi raspon tematika od svojeg kolege po mikrofonu (“My Friend Kyle“, “Sentimental Physics“…) i to je definitivno dobra stvar.

Promjene tempa vrlo su česte. Brzo, sporo, brzo, tiho, glasno i onda nešto sasvim drugo za kraj. Joe Godino u potpunosti je zasjao na bubnjevima, jedino što neki put znaju zvučati prezvečkasto. Posebno bombastično zvuče u kombinatorici s basom na početku mirne baladice “Transient Love“. Gitare i akordi uglavnom zvuče autoritativno, snažno i po potrebi ambijentalno. Kraju “Rented World” privodi tužna akustična stvar “When You Died“.

Zamjerke idu ka repetitivnim i ponegdje suvišnim refrenima i stihovima. Ono što me najviše zaintrigiralo kod ovog albuma je činjenica kako radije slušam sve ostalo u pjesmi osim samih refrena koji bi se po nekom pravilu najviše trebali ljepiti za uši. Uvod, instrumentalne dionice i strofe oko refrena stvari su u kojima najviše uživam, pogotovo kod Barnetta koji ima taj hvatljivi stil naracije (fantastična “In Remission” niti nema refren).

Jesu li nadmašili “On The Impossible Past” vrlo je subjektivno reći i mislim da to uopće nije bitno – “Rented World” je kvalitetan album koji ima mnogo toga za ponuditi, kako za nove tako i za stare slušatelje. Za ovaj bend će se u punk-rock krugovima još čuti.