Masnica nikada nije bila ljepše boje!

Povratci, izlječenja, pomirbe… Uvijek su to dobre platforme za jednu nesvakidašnju priču.

Em se rock i metal najčešće rađaju iz ranjene duše ili povrijeđenog srca, em ljudi imaju na čemu stvoriti priču. Baronessima je bilo ranjeno – sve! 2012. godine su na krilima odličnog albuma “Yellow & Green” putovali Engleskom i doživjeli saobraćajku toliko žestoku da je gazda benda skoro ostao bez ruke, a basist i bubnjar ozlijeđenom kralježnicom potvrdili da ne mogu nastaviti.Emotivno obećanje Johna Bailzeya da Baroness idu dalje dalo mu je snage da se potpuno oporavi, ali i da Baroness u novim članovima dobije temelj da osmisle jedan od najboljih albuma nastalih 2015. godine. Preboljeli su ‘gigantsku masnicu’ na tijelu i psihi, a period boli i oporavka opjevali hitovima kao što su “Morningstar” i “Shock Me” – singl koji možda djeluje paćenički, ali u pozadini krije optimizam i gledanje prema naprijed. Solo na pragu Floyda i Queena samo je još više izdiže iz tuge.

Ne znam, možda upravo na tu masnicu aludira ljubičasti naziv albuma, ali mi je skroz drago što su ostali vjerni tim nazivima. Ostali su vjerni i svojem zvuku, pa ima tu i nešto ‘crvenog’ i ‘plavog’! Možemo ih stavljati u odlomke s Mastodonom kao žestoki rock koji je lijepo sjeo metalcima, ali ovdje ima puno ljepšeg, puno melodičnijeg, puno ponosnijeg i puno nježnijeg. A riffovi?! Ne brinite.

Instrumental “Fugue” miluje dušu, a “Chlorine & Wine” spada u najbolje epove koje su ikada snimili. Posebno zajednički vokali “Please don’t lay me down / Under the rocks where I found / My place in the ground / A home for the fathers and sons.“

“Kerosene” je prog krcati pamtljivim ‘hooksima’, a na “The Iron Bell” se lijepo čuje kako bi zvučala da su je odradili Grohl i ekipa u Foo Fightersima. Upravo te dvije stvari pokazuju koliko se znaju razigrati s gitarama i gitarističkim ukrasima, a koliko i to prividno jammanje djeluje smisleno, logično i, ono najvažnije – lijepo.

Iz trenutne perspektive, ovaj album ima samo jednu lošu stvar – datum izlaska nije mi omogućio da ga smjestim visoko na listu monstruozno najboljih albuma prošle godine!