Izgubilo se ‘ono nešto’ kod Tame Impale

    1205

    Tame Impala

    Currents

    Datum izdanja: 17.07.2015.

    Izdavač: Interscope Records

    Žanr: Pop, Psychedelic, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Let It Happen
    2. Nangs
    3. The Moment
    4. Yes I’m Changing
    5. Eventually
    6. Gossip
    7. The Less I Know the Better
    8. Past Life
    9. Disciples
    10. ‘Cause I’m a Man
    11. Reality in Motion
    12. Love/Paranoia
    13. New Person, Same Old Mistakes

    U sada već dugoj i impresivnoj historiji rock’n’rolla vidjeli smo svakakvo kombiniranje i stapanje žanrova.

    Veliki talenti su bez problema spajali nespojivo, ostavljajući u čudu publiku i kritiku, a ako ćemo poimence, možemo reći da je skoro sve išlo sa svačim.Ili ipak ne? Recimo, disco i psihodelija. Veliki ljubitelji jednog i drugog, članovi grupe Grateful Dead su se s velikim elanom mašili kreiranja novog žanra, miksa psihodeličnih melodija i disko-ritmova. Rezultat? Njihova najgora ploča, “Shakedown Street”. The Beach Boysi su stvar iz svoje psihodelične faze “Here Comes The Night” konvertirali u monstruozni komad 11-minutnog disko ritma. Rezultat? Politički korektno rečeno, podijelilo publiku i kritiku. Istim stazama hrabro ide australska psihodelična grupa Tame Impala. Nakon uspjeha drugog albuma “Lonerism” i nacifrani samopouzdanjem, Australci se ne boje ničeg, pa tako ni kombiniranja nespojivog. Novi album “Currents” je suvislo djelo, no ništa više od toga. U bogatstvu lijepih zvukova i zamamnih ritmova izgubilo se ‘ono nešto’, zbog čega slušatelj želi čuti ovo opet i opet.

    Album počinje jasnim pismom namjere: “Let It Happen” u svojih nepunih 8 minuta prolazi kroz faze zavodljivog, sanjivog, harmoničnog, uzvišenog, iritantnog, besmislenog i suvišnog. Sekciju koja se odvija na isteku 4 minute još uvijek ne mogu shvatiti, iako mi psihodelija nije nepoznat žanr. Zavijanje se iritantno prelijeva i na narednu, “Nangs“, a stvarlica kao što su “The Moment” smo već imali prilike slušati na slabijim McCartneyevim solo uradcima.

    Muziku podržava

    Yes, I’m Changing” je suvisli komad progresivnog popa koji jedva čekam da ga obradi George Michael. Uzlazna putanja kvalitete se potvrđuje i na sljedećoj “Eventually” koja donosi rijetke trenutke emocija u njihovoj muzičkoj izvedbi.

    The Less I Know, the Better” opet započinje priču “Ovako nešto smo već čuli, ali bolje” (Lionel Richie, Marvin Gaye, nastavite niz…), “Past Life” iritira svojom govornom sekcijom i rastrganim konceptom, dok završni trio pjesama ipak osvjetlava obraz ovoj ne baš ujednačenoj kolekciji koja je dobila mnogo više hvalospjeva nego što zaslužuje (kažem ja).

    Muziku podržava
    Stisni