Heavy metal church

    2300

    Metal Church

    This Present Wasteland

    Datum izdanja: 22.09.2008.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Company Of Sorrow
    2. The Perfect Crime
    3. Deeds Of A Dead Soul
    4. Meet Your Maker
    5. Monster
    6. Crawling To Extinction
    7. A War Never Won
    8. Mass Hysteria
    9. Breathe Again
    10. Congregation

    Ako smo utvrdili da je album “A Light in The Dark” djelo u kojem se Metal Church možda i najviše približio heavy metalu, odnosno skoro pa ga pretpostavio thrashu, onda u svakom slučaju možemo reći da je “This Present Wasteland” njegov logični nastavak.

    Jer, ovdje je heavy metal još nazočniji, i moglo bi se reći da je u najmanju ruku ‘al pari’ thrashu, ako ne i snažnijeg utjecaja.

    Kad smo već krenuli u nekakva uspoređivanja tih dvaju albuma, jer vjerujem da nije potrebno ići više u širinu, samim tim jer se zna da je Metal Churchov thrash oduvijek naginjao heavyu, spomenimo da je ovaj album energičniji i čvršći, te, što nije nebitno, dosta bolje isproduciran.

    I dok su se na “A Light In The Dark“, recimo, znali malo ‘zagubiti’ vokali, ovdje to nikako nije slučaj, i u svom trećem djelu s bendom Ronny Munroe je konačno dokazao opravdanost uspoređivanja s ‘bogovima metala’ Rob Halfordom i Ronnie Jamesa Diom.

    Muziku podržava

    Isto tako, gitaristička izražavanja (u prvom redu ona riffična) puno su jasnija i harmoničnija, a i očito je da je novi gitarista Rick van Zandt (Rottweiler) solo dionicama dodao još više heavy zaraznosti.

    Jednako tako, mislim da je ovo, uz to što je dosta mračan, album i sa značajnim epskim utjecajima. Za muzički dio albuma zaslužan je jedan od osnivača, gitarista Kurdt Vanderhoof, a, uz to što se pjevački profilirao, Ronny je dao ogroman doprinos i u tekstualnom dijelu u kojem i dalje dominira socijalna tematika.

    U skladu s opisom, niti jedna pjesma se ne može izdvojiti kao stilski strogo ograničena, jer ih velika većina kombinira thrash, čak malo progresivni, ali zato jako klasični ’80’s heavy metal. Razlika je jedino u omjeru subžanrovskog ‘predstavljanja’ u pojedinom naslovu, gdje ipak, dominira heavy metal.

    Takoje , recimo, “The Company Of Sorrow” pjesma s klasičnim, brzim thrash riffovima i bubnjanjem, a vokalne sekcije su više heavy nastrojene.

    The Perfect Crime” je uglavnom srednje brza pjesma, nekako ponajviše heavy, s čišćim riffovima i solažama i pjevanjem koje jako vuče u pravcu Dia.

    Ako ne najbolja, onda svakako najzanimljivija je osam i pol minuta duga “Deeds Of A Dead Soul“, s dramatursko/akustičnim ulazom, klavijaturističkom pratnjom, srednjim polukaotičnim ritmom, i sve to dosta nalik na Manowar.

    Fina je i pjesma “Meet Your Maker“, koja je u svom najvećem dijelu brza thrasherska, sa stalnim riffično/vokalno/bubnjarskom izmjenama, ali i s umirujućim akustikama i dodatnim bas/solo smirivanjem, te pjevačkim finalem kojeg kao da je otpjevao sam Rob Halford.

    Priestovskog šarma i elokvencije ima i u, barem većinskim dijelom, snažnoj baladnoj pjesmi “Crawling To Extinction“, izuzmemo li lagani akustično/vokalni početak i thrasherskiji završetak. A ako je “The Perfect Crime” najviše heavy, onda bi “Mass Hysteria” mogla biti najviše thrashy, sa svim elementima koji krase taj stil, izuzmemo li ipak melodičnije i ne preglasne vokale.

    Još jedna jako heavy stvar je “Breathe Again“, s dosta melodičnim refrenima i solažama u središnjem usporavajućem dijelu, a i vokali kao da se pokušavaju što više približiti Dickinsonovima, pa bih je čak više približio Dickinsonovim solo, nego Iron Maidenovim ostvarenjima.

    Da se većina ‘događanja’ ovdje kreće oko osamdesetih, novi dokaz je i zadnji naslov “Congregation“, u kojima je gitaristički ulaz nalik na Judasovske, dok je miks dubokih baseva, heavy riffova, sola i akustičnih dijelova nalik na Saxonov, a thrasherske karakteristike uvode joj tek završne thrashersko bubnjanje. Definitivno, mislim da je ovo najviše heavy, ili u tom smislu najkonkretniji album Metal Churcha, i ne bih se iznenadio kada bi sljedeći, što bi čak bilo i logično, thrash metal agresiju izbacivao na kapaljku.

    I, da ne zaboravim, bez obzira što je istaknuto nekoliko uglednih heavy metal imena u kontekstu usporedbi s nekim pjesmama, nema govora da je ovo plagijatorski album. Jednostavno, ovo je pravo Metal Churchovo ostvarenje, u kojem je akumulirano sve što se prikupljalo više od četvrtstoljetnog iskustva.

    I zato je “This Present Wasteland” moja, ne topla, nego čak i vruća preporuka. S kojom nikakve veze nema činjenica da je jedan od prvih članova benda bio Lars Ulrich, mada ga se takvim ne vodi i ne doživljava, jer je bio na samo nekoliko proba tijekom 1981. godine.

    Muziku podržava