Gomila sređenih misli

Paragoria je slovenska skupina koja od 2011. godine djeluje pod ovim imenom, nakon što je početni period funkcionirala kao The Scourge i dvije godine prije navedene snimila demo “From The Ashes”.

“Decomposition Of Mind” premijerni je album ovih momaka, na kojem su predstavili kombinaciju death metala s heavy, groove i progresivnim idejama. Nema tu nekih specijalnih odmaka ili uzmaka, ali svejedno, materijal je sasvim fino posložen, kompaktan je i harmoničan, bez suvišnog eksperimentiranja.Deatherske karakteristike ‘nose’ izrazito duboki, režeće-izranjavani, morbidni vokali, koji se provlače kroz album u najvećem opsegu, a povremeno znaju biti upotpunjeni nešto očišćenijim, ali jednako dubokim i ‘opasnim’ pratećim pjevanjima. I to ponajviše u varijantama kada je forma pjesama bliža groove/heavy/thrashu, iako, i u takvim omjerima vokali su najčešće ti koji trackovima daju deatherski pečat. Gitarski su dijelovi uglavnom pojačano distorzirani, s nešto klasičnih heavy melodija, no većinom ih karakterizira groove/thrash osornost i nisko podešene, atonalne varijante, dok u bubnjevima ima različitosti koje se očituju kroz osnovne, metodičke forme, preko bijesnih ubrzavanja, pa sve do divljih blastbeatova.

Mračni post-kataklizmični dio, koji se protegnuo na trećinu trajanja deathu naklonjene, umjereno brze stvari “Abortion” svojevrsni je intro, a “Perilous Thoughts” je poliritmična stvar s nešto melodijskih linija, proklizavajućih solaža, usporenijih groove riffova, blastebeatovima i heavy/thrash orijentacijom prema kraju, te bi bila naznaka smjera kojim će se kretati album. “From Carcass To Soil” je deatherska stvar s akustičnim krajem, a druga polovica albuma djeluje progresivnije orijentirana, s nešto zamršenijim strukturama i jačim utjecajima thrasha i, prije svega groovea, poglavito pjesme “Mass Massacre” i “Moribund Inbound“. Pomalo iznenađujući, ali svakako relaksirajući je atmosferični outro “Last Wish“, s laganim akustikama, pianom, klavijaturama i sabranim solom.

Uglavnom, jedan sasvim korektan album koji, usprkos tome što stilski ‘leži’ na deathu nije isključiv, i kao takav ponudio je zadovoljavajuću dozu napetosti, raznovrsnosti i dinamičnosti. Teško je predvidjeti neku sjajnu budućnost i albumu i bendu, ali da, usprkos evidentnoj prenatrpanosti sličnim bendovima ima mjesta na regionalnoj sceni, čak možda i malo šire, to ne bi trebalo dvojiti.