Drukčija vrsta sarkazma

Tek tri godine nakon raspada, Sarcasm se 1997. ponovno okupio i nastavio tamo gdje je stao. Usprkos brojnim promjenama članova, što ga je pratilo cijelo vrijeme, bend je 2001. godine snimio novi studijski album imena “Igra narave“, a 2003. i “Divja kri“.

U objedinjenom izdanju objavljena su pod nazivom “Sarcasm Anthology 1997-2004“, a sada su i ona opet doživjeli reizdanje.Kao što je vidljivo iz naslova, tekstualno su (u najvećem dijelu) bazirani na slovenskom jeziku, a što se tiče glazbe, ona je dosta heavy, puno manje thrash, s pročišćenijim i jasnijim riffovima, s više solaža, emotivnijih akustika, vokalnih modulacija, od sjetnih do režečih izvedbi, umjereno-odmjerenih ritam sekcija, bez previše bubnjarskih atakiranja s većim utjecajem basa i kontroliranih brzina. Dakle, nešto drukčiji stilsko-žanrovski omjer nego je to bio slučaj u najranijim izdanjima, s nekim pjesmama koje baš i ne ostavljalju poseban dojam, a u dijelovima ovih albuma mogli bismo povući paralele sa najboljim ex-Yu metal bendom Pomaranča.

No sve u svemu, i ta su dva izdanja iznjedrila neke naslove koje će mnogi poistovjećivati sa Sarcasmom, a na albumu “Igra narave” to bi bili “Slovenski genocid“, “Dej mi/Sarcasm“, “Sarajevo by Night” i “Tell Me Lies“. “Divja kri” pak nudi širi stilski raspon koji uključuje i ozbiljnije rockeriziranje, veći izbor naslova, trećinu duže trajanje, i kvantiteta je malo ‘pojela’ kvalitetu, no i među njima se može ozbiljno računati na nekoliko. Poput harmonične “Igra narave II“, patničke “Trpimo vsi“, “Igra narave I” ili gitarama nabildani brzanac “Litr na mizo“.

Uvijek smo se i uvijek ćemo se pravdati, pa i svađati na temu kome su i jesu li uopće potrebna sva ta silna reizdanja, i biti suprotnih mišljenja i stajališta po tom pitanju. Činjenica je da neka jesu potrebna, a puno je više onih čija je osnovna i jedina svrha mlaćenje para i zbog toga gube svaki razuman smisao. Ponavljanje kataloga Sarcasma ne spada u tu kategoriju i dojam da se s ovime nije puno promašilo, dosta ja stabilan.