Babyshambles
Down In Albion
Datum izdanja: 14.11.2005.
Izdavač: Rough Trade / Menart
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Drogira se, pa se ne drogira, pa je na odvikavanju, pa na navikavanju, uvijek se navikne – nikad se ne odvikne, malo hoda s Kate Moss pa navuče i nju, a tako to i ide, Majke Tereze ne postoje… Čudno je sjesti i slušati čovjeka po imenu Pete Doherty, i sastavljati dijelove nečega što bi prema njihovim osobnim željama trebao biti ‘konceptualni album o ljepotici i zvijeri‘. “Down In Albion” debitantski je album Babyshamblesa, benda kojeg je Doherty osnovao nakon što je izbačen iz The Libertinesa.
Album je izazvao dosta kontraverze, ne zbog svog sadržaja nego upravo zbog ličnosti Peta Dohertyja, čovjeka kojeg jedni doživljavaju kao običnog junkija, a drugi kao pak napaćeno-neshvaćenog genija. Nije Pete nikakav genije, čovjek je to čija je lirika u mnogo primjera bolja od glazbe koju pravi, a pitanje je da li bi i te lirike bilo da nije droge… opet nije lako bit ni junkie, za sve (pogotovo u Britaniji) treba lova… brdo love!
Kako zvuči “Down In Albion”? Zvuči kao demo album, upravo to, nedorađeno, ne obrađeno, uvijek imate osjećaj da nešta fali. Da se bivši The Clashovac Mike Jones, producent albuma, možda razumije u produkciju , vjerujem da bi album zvučao bar određenije. Album je živi nered – zvuči konfuzno, nesređeno. No ipak ima tu nekoliko (točnije 4 ) jako dobrih pjesama, nekoliko (opet 4) srednje dobrih i ostatak…?!.
“La Belle et La Bete” (Ljepotica i zvijer) ne bi bilo toliko loše otvaranje albuma da nije upitnog vokala Kate Moss, i osjećaja gledanja sapunice umjesto slušanja glazbenog uratka britanskog ‘lošeg dečka’ koji onako ‘tužna srca i sa bolom u duši’ pjeva: “You’ve turned your back upon her One too many times, Spent all her hard earned money Getting high…” Jako mu je žao, da.
“Fuck Forever” dobra je i melodična stvar, jedna od onih koje će te brzo upamtiti zbog Cobeinovski primamljivog teksta i pjevušiti. Pjesma koju upoređuju s Oasisovom “Live Forever”, jer ako Oasis kaže: “Maybe you’re the same as me ,We see things they’ll never see You and I are gonna live forever…” Pete Doherty je to pretočio ovako: “So whats the use between death and glory? How can you choose between death and glory? Happy endings, no, they never bored me.“
“The 32nd Of December” uz “Albion” jedna je od najboljih stvari na albumu – lagana, melodična, ritmična stvar za razliku od ostatka albuma, pokazuje kako Pete ipak zna napraviti melodijski iznimno dobru stvar. “Pipedown” je jednom riječju dobra stvar, dobra melodija-dobar ritam u kojoj Doherty pjeva svom gitaristi Patricku Waldenu: “Paddy put the pipe down“, a i ne može biti loša ako Doherty pjeva: “Can you play NO FUN” i onda ide par rifova istoimene himne legendarnog Iggyja i The Stoogesa.
“Killamangiro” koja je objavljena 2004 godine kao prvi najavni singl ovog albuma i zauzela je 8 mjesto na British Chartu. Ako se na nekoliko pjesama ovog albuma i osjete poznati zvuci Oasisa, The Clasha i The Sex Pistolsa onda su to definitivno ove pjesme: “8 Dead Boys” koja bas zvuči Pistolovski, “Killamangiro” Clashovski, a “What Katy Did Next” tekstom podsjeća na Ani DiFranco i stvar sa soundtracka filma “My Best Friend’s Wedding” – “Wishin’ And Hopin'” (ako dobro poslušate i pročitate tekst shvatit ćete).
Na stvari “Pentoville” ugostio je svog zatvorskog ‘prijatelja’ pod imenom General Santana, koji je pokušao napraviti reggeae stvar. Ključna riječ je naravno ‘pokušao’. “Back From The Dead” – što god je želio reći tim ‘šokantnim naslovom’ nije mi suviše jasno. Vratiti se iz mrtvih možda? Koliko znam još je živ, a navodno da je i u intervjuu koji je dao za BBC 2, rekao, citiram: “I m not a nihilist, I don’t want to die”, a Iggy bi to rekao: “Well, I’m just a modern guy Of course, I’ve had it in the ear before ‘Cause of a lust for life”. Moderan je Doherty, i suviše.
Do kraja albuma nema ništa vrijedno izdavajanja, na “Up The Morning” gostuje Mike Jones, a završava ga “Marry Go Round“.
I što reći za “Down In Albion”? Album puknut kao i onaj koji ga je napravio. Možda je Pete Doherty sam sebe najbolje opisao: “…Because I’m so clever, But clever ain’t wise!“
“Konceptualna umjetnost je neizlječivi žulj na mozgu svih onih što zaziru od nepoznatog.”
