Country gušti

The Little Willies čine pet prijatelja-glazbenika koji dijele ljubav prema američkoj country i western glazbi.

U početku nisu imali namjeru biti išta više od opuštenog cover benda koji tu i tamo zasvira uživo, no s vremenom se rodila ideja o snimanju albuma pa je 2006. godine objavljen njihov eponimni prvijenac. Ove godine dobio je nastavak naslovljen “For The Good Times” po pjesmi Krisa Kristoffersona koja je jedna od 11 obrada na albumu.The Little Willies na novom albumu pokazuju sklonost ka svim pravcima country i western glazbe, od bluegrassa, preko western swinga do outlaw country-rocka. The Stanley Brothers, Hank Williams, Johnny Cash, Loretta Lynn, Dolly Parton i Willie Nelson dio su samog vrha country panteona koji je dobio svoju posvetu.Najpoznatije ime prijatelja definitivno je Norah Jones. Norah na albumu često pjeva u pravom zavijajućem country stilu iz škole Hanka Williamsa, no svejedno je njen ‘dimljeni’ glas odmah prepoznatljiv, te je na taj način pjesmama dala svoj pečat. Drugi vokalist na albumu je Richard Julian. Norah ima puno kvalitetniji glas od njega, no kad skupa pjevaju podsjećaju na slavne country duete poput Johnnya Casha i June Carter ili Waylona Jenningsa i Jessi Colter.

The Little Willies ne petljaju previše s pjesmama, već ostaju vjerni originalnim aranžmanima, uključujući i arhaične, nazalne vokale. Na sreću pritom ne zvuče previše izvještačeno kako ponekad znaju zvučati suvremeni albumi koji odaju počast američkoj roots glazbi, a na kojima skupina studijskih asova svira pomalo presavršeno. Zvuče kao dobar barski bend koji svira nepretenciozno i s guštom. Bas, bubanj, gitara i piano svi su instrumenti koje ćete čuti na albumu. Ponekad se gitara svira sa slideom no najkarakterističniji zvuk albuma je zveketava gitara Jima Campilonga, jednog od glavnih predstavnika modernog instrumentalnog countrya čiji je zaštitni znak ’59 Fender Telecaster. Jedina skladba na albumu koja nije obrada Campilongov je instrumental “Tommy Rockwood“.

Iznenađenja koja lagano odudaraju od ostalih pjesama su “Diesel Smoke, Dangerous Curves” koja se smatra majkom svih kamiondžijskih pjesama, a koja je ovdje u pomalo zlokobnoj, filmičnoj noir atmosferi, te džezerska “Foul Owl on the Prowl” Quincya Jonesa.

Album je ujednačen s nekoliko dobrodošlih promjena atmosfere i tempa, a izbor obrada na njemu vrlo je dobar. “For the Good Times” mi se lagano svakim novim slušanjem sve više uvlači pod kožu.