Jučer čitamo kako će Manchester u Velikoj Britaniji biti prvi grad u kojem će policija fizički napad na pripadnike goth, punk ili emo supkulture tretirati kao kaznena djela počinjena iz rasne, vjerske, spolne i ine mržnje.
Lijepo, Manchester kao prijestolnica ‘madchestera’ ima prvenstvo i u tome. Ljudskih prava ionako nikad dosta; kampanju je pokrenula majka 20-godišnje Sophie Lancester koja je 2007. kao pripadnica goth pokreta umrla od ozljeda zadobivenih u nekom parku.
Luka Ritz i duga kosa
Kakva je situacija kod nas nakon prelaska Luke Ritza po Savskom mostu s dugom kosom? To mu je bilo dovoljno, za glazbeni ukus ga nisu ni pitali. Šteta je što mi nismo toliko sofisticirana država ili, bolje reći, što nam ‘žanrovsko razgraničenje’ ne ide tako lako od ruke pa je još uvijek najsigurnije pjevati ‘bolje da nosim kratku kosu’.
I dok su Englezi evo dogurali do hvalevrijedne ‘zaštite’ po glazbenim žanrovima i supkulturnim skupinama, kod nas još puno toga nije jasno. Kako vidimo Gradski ured za zaštitu od nepogoda ne može nas zaštiti ni od snijega, pa još taman da sad razmišljamo i po glazbenim žanrovima?
Kod nas u goth, darkeri, punkeri i ostali ‘drugačiji’, neukima su manje-više sinonim za, pojednostavljeno, ‘sotoniste’, heavy metalci su najbučniji i tko bi sad još njih štitio zakonom? Vani možeš imati narančastu kosu, krive noge ili rastafarijansku frizuru i nitko se neće okrenuti na ulici za tobom, dok je kod nas baš to glavni dokaz puritancima da te pokažu prstom. Jebeš sve ostalo, lopove i prave kriminalce, po glazbenom ukusu i supkulturnoj poziciji, ili LGBT pripadnosti, kod nas se najlakše dijele ‘neprijatelji’. Samo ovi ‘normalni’ su ‘naši’.
Prošek, kulen i ljudski resursi
Nažalost, situacija s pop kulturom kod nas je toliko loša da bi kod nas komotno mogli zaštiti i srednjostrujaške žanrove a ne neke ‘čudne’ alternativne pravce za koje ne samo naši roditelji, nego ni mnogo mlađi, ne znaju tko su i što su zapravo.
Ima kod nas još stvari koje bi se mogle zaštiti, pored štediša Ljubljanske banke i priobalnog pojasa, koji su si ovi u EU zaštitili malo bolje od nas. I nisu samo prošek i kulen na udaru, te sir i vrhnje, tu su i ljudski resursi, dok su pop-kulturni, čini se, nepovratno propali.
Zaštitimo latinicu i engleski
Recimo, mogli bismo dekretom zaštiti sve pismene ljude, jer misli svatko da je njima lako a nije. Pa i ćirilicu bi se moglo zaštiti, pogotovo kad je sutra veliki prosvjed u Zagrebu protiv ćirilice, jer nije pismo nikome krivo.
Zanimljiv je kod nas odnos prema zakonu i kako se tumači; upravo je za vrijeme HDZ-ove vladavine 2009. omogućeno uvođenje dvojezičnosti i ćirilice u Vukovaru, protiv čega se ovih dana protestira i iz HDZ-a. Budući da je za nedjelju najavljen i nastup Thompsona, možda će se protestirati i protiv plaćanja poreza? Ili talijanskog jezika u Istri?
Usput, i latinicu bi valjalo zaštiti (i TV emisiju “Latinica”, dakako), jer pored ovako i ovoliko nepismenih ni jednom pismu nije lako, čak ni glagoljici.
O engleskom jeziku ne treba trošiti riječi, treba ga zaštiti da ga ne smiju koristiti političari, i u to smo se ovih dana uvjerili puno puta. Mali je korak od day after yesterday do pipl mast trast as, rekli bi stejp baj stejp.
Picasso, Vlada i Sabor
Mogli bi, recimo, još više zaštititi Picassa; vidimo da su zbog izložbe i osiguranja privremeno prestali s radom klub Žedno uho u galeriji Klovićevi dvori a sad i Gričevanje, koje se održavalo na platou sa stražnje strane galerije (pardon, ako Picasso i galerija smiju imati stražnju, manje važnu stranu).
Predlažem da Picassa još malo zaštitimo, recimo da ispraznimo čitav Gornji grad dok traje izložba pa da Vlada i Sabor dobiju konkurenciju i definitivno pretvore Gornji grad u spavaonicu. Jer, to više nije Novi Zagreb, tamo se sad ‘živi’, mada teško, ali Gradec i Grič su opasno načeti i tamošnji stanari zaštićeni su od ikakvih akcija.
Nema mrdanja lijevo i desno
Osim političkih dakako, iz Banskih dvora i Sabora i od toga ih nitko ne spasi, dok se državne institucije, kako je bilo predlagano ali je propalo, ne izmjeste u ‘Kockicu’ prema Savi. Zbog toga je kod nas zapravo teško govoriti o ‘lijevom’ ili ‘desnom’ u politici, u domaćoj politici svi se trude biti u centru.
Financijskom dakako, i mora se priznati da im to uspijeva. Ovo drugo su priče za malu djecu i glasačko tijelo, pa se vi slobodno ‘osvetite’ kome mislite da treba na skorašnjim izborima.
Zaštita priobalja od turista
Ili da možda još malo zaštitimo i stanovnike priobalnih krajeva poput ovih na zagrebačkom Gornjem gradu, prije početka turističke sezone, pa da recimo ‘fajrunt’ u kafićima pomaknemo na 22 h, da mogu na miru spavati a ne da se turisti zabavljaju po moru?
A mogli bismo još malo zaštititi i stanovnike Hrvatske jer će s ovakvim visokim porezima državni budžet uskoro nabubriti i postat ćemo nezdravo prebogata zemlja.
Zaštitimo sebe i EU od nas
Ono što sigurno ne trebamo zaštiti, barem što se glazbe tiče, jesu tamburice i klape. Svaka čast pravim tamburašima i klapama, znam da nije politički korektno izuzimati čitave instrumente ili pjevačke formacije iz ‘zaštite’, ali moramo priznati da su tamburice i klape postale toliko otporne i državotvorne da bi polako mogli sebe zaštiti od njih i kiča koji nam podvaljuju, recimo ovog s Eurosongom.
Usput bismo mogli zaštiti i sebe, a i EU od nas. Jer, nije tajna da su se sve društvene asocijacije u kojima smo bili raspale, pa iako je MMF nedavno prognozirao da je mirna i pitoma Slovenija mogući idući veliki problem za EU nakon Cipra, ne bih se okladio da to nećemo biti baš mi.
Stoga, EU pripazi se, ne znaš što ti se sprema a 1. srpnja opako je blizu….
