VVhile: “Više smo dio internacionalne scene nego lokalne”

2215

U povodu skorašnjih koncerata (KSET/Zagreb, 31. svibnja i Tunel/Rijeka, 1. lipnja), odlučili smo vam malo pobliže predstaviti srpski duo VVhile.

Bend je nastao u Beogradu prije dvije godine, a kao i mnogi drugi bendovi nastali posljednjih godina, pruža svjež dašak rock zvuka što se može čuti na besplatnom prošlogodišnjem EP-u “VVhile is Vanity”, a u sljedećim redovima možete pročitati što nam je odgovorio Andrija Spičanović.

Za početak jedno pitanje o imenu benda. Pomalo je čudno, kako ste došli do njega, ima li kakav dublji smisao?
Jako je zanimljivo da je ovo prvi put da javno govorimo o tome. Kada odrastaš uz punk i sviraš punk vrlo često su sve stvari koje radiš predefinirane jer želiš poslati poruku. Ne kažem da su imena svih bendova u kojima smo svirali govorila o promjeni svijeta, ali uvijek je postojala velika priča o imenu koja je ponekad bila veća i od samog benda. U tom smislu slagao bih kada bih rekao da iza imena VVhile postoji duboki smisao i veliki narativ, ali bih slagao i kada bih rekao da ne postoji. Ovog puta se zapravo dogodilo da je muzika koju smo krenuli stvarati definirala ime. Ograničenje koje duo kao bend ima prilikom živog izvođenja mi prebrođujemo ‘sempliranjem’ i ‘ loopanjem’ fraza koje se najčešće repetitivno ponavljaju tijekom cijele pjesme, a ono što se događa istovremeno s tim su melodije koje idu preko toga, i to tako da stalno postoje dvije ili više paralelnih priča koje se istovremeno odvijaju. Gledajući u kontekstu jezika, priložna oznaka za vrijeme koje najbolje opisuje to stanje je upravo ‘while’. Tako da, moglo bi se reći da neki smisao postoji.

Kako je nastao bend VVhile? Svirali ste u mnogim bendovima prije ovog…
Steva i ja se poznajemo dugo, ali nikada prije ovog benda nismo svirali zajedno. U proljeće 2011. bendovi u kojima smo svirali, Steva u Jaibo! i ja u Cut Self Not, Tough Guys of America i na kratko reformiranim 36 Daggers, prestali su postojati. Baš tih mjeseci slučajno smo se sreli na ulici i dogovorili da odemo u studio i sviramo bez namjere da imamo bend. Steva je u to vrijeme imao slomljenu ruku i pozvao me kada se oporavio, nekoliko mjeseci nakon toga već smo bili duo koji je pripremao prvi EP.

Dolazite iz Beograda, smatrate li da vam je to prednost ili mana?
U odnosu na ostale gradove u okruženju mislim da je velika prednost živjeti u Beogradu i biti nadahnut tim životom u ovom trenutku. Ipak, tužno je što su najuočljiviji bendovi koji dolaze iz Beograda, iako ima dobrih bendova i u drugim gradovima. Iz kuta promatrača koji ne dolazi iz Srbije ili čak i Beograda, čini mi se pogrešno sagledavanje beogradske scene kao jednog jako velikog organiziranog sistema, i u tom smislu iznenađujuća mi je tvoja percepcija da ovdje vlada konkurencija, prvenstveno zato što mislim da ne postoji tržište za ovakvu muziku.

U Beogradu je kao i u bilo kojem drugom gradu moguće biti dobar i uočljiv samo onoliko koliko sam radiš na tome. Najveći broj bendova to radi iz ljubavi i strasti prema muzici i rijetki su bendovi koji mogu zaraditi novac od koncerata ili festivala. O prodaji vinila, mp3 albuma ili CD-a ne vrijedi ni pomisliti. Dobra je stvar što postoji puno novih bendova, a loše je što su to bendovi koje čine ljudi poput nas koji već mnogo godina žive i rade kroz druge bendove. Zapravo nema energije i strasti onih jako mladih ljudi koji žele mijenjati stvari i stvaraju muziku svog doba, ali koliko čujem sličan je problem u svim okolnim sredinama. Pozitivna strana ove zrelosti je da ne postoje jasno definirane žanrovske scene i to je sjajna stvar i za publiku i za bendove.

VVhile pjeva na engleskom jeziku što je definitivno barijera za kontekst o kojem pričamo i interesantno je da smo mnogo više pažnje dobili u raznim europskim, britanskim i američkim muzičkim medijima nego u lokalnim. U tom smislu sebe vrlo konkretno doživljavamo dijelom nekakve internacionalne scene mnogo više nego kao lokalnu senzaciju. Da se vratim na početak, VVhile je još jedan beogradski bend na sceni koji priča svoju priču drugačiju koliko i bilo koji drugi bend, nadamo se da je neki ljudi prihvaćaju i prepoznaju ili ponovo otkrivaju sebe kroz ono što mi radimo.Tko vam se najviše sviđa od novijih srpskih bendova?
Moj omiljeni novi bend je Halftones, koji iza sebe ima jedan medijski jako loše popraćen EP. Definitivno bend na koji biste morali obratiti veliku pažnju u narednom periodu. Odmah za njima je Bag of Dicks, duo garažna senzacija. Bend TI radi ultimativne indie hitove kakvih dugo nije bilo na ovim prostorima, a Mnjenje daju nadu da kompleksni jazz punk i dalje može zvučati svježe i moćno. Najbolji koncertni bend je definitivno Temple Of the Smoke, isto koliko Threesome, Repetitor i bravurozni Went ili najnježniji Lula Mae. Još jedan bend koji nisam čuo uživo, a jako zanimljivo zvuči je Vitamin iz Kruševca. Fenomenološki i jako lijepo je sve to što se događa s americana valom i sjajnim bendovima i kantautorima poput Ane Ćurčin, Stray Dogga, On Tour i Wooden Ambulance.

Kako biste opisati vlastitu glazbu u nekoliko riječi?
Ekspresivni kakofonični rock and roll s jakim pop senzibilitetom.

Muziku podržava

Prije godinu dana izdali ste prvi EP sa četiri pjesme. Imate mnogo izdavača, a ujedno je ponuđen i besplatni download putem Bandcampa… Pa kako je došlo do suradnje sa svim tim izdavačima?
Da, EP pod nazivom “VVhile is Vanity” izašao je prije točno godinu dana kao besplatni download album na Bandcampu i kao 7” vinilno izdanje na bijelom i crnom vinilu. Tri izdavača odgovorna su za fizičko izdanje, Napravi Zaedno iz Makedonije, Twin Toe records iz Njemačke i Jazz Chairs koja je zapravo moja i Stevina etiketa. Do suradnje je došlo sasvim prirodno. Veliki smo fanovi i prijatelji ljudi koji stoji iza jednih od trenutno najboljih ex-Yu bendova Xaxaxa i Bernays Propaganda, a koji istovremeno s ogromnim entuzijazmom vode izdavačku kuću Napravi Zaedno. S druge strane njihovi su osjećaji prema nama jednaki tako da nismo mogli zamisliti da na ovakvom izdanju ne radimo zajedno. Oni su nas spojili s Assafom iz Twin Toe Records. Želja da sami odlučujemo i kontroliramo svoj rad dovela nas je do odluke da napravimo vlastitu etiketu Jazz Chairs. U suvremenim okolnostima izdavaštva ovo je neka standardna procedura udruživanja oko podrške i lakše distribucije izdanja nepoznatih bendova. Cijela priča ima lijep završetak jer će se uskoro prodati cijela naklada od 200 ploča i reizdanje ovog istog singla izlazi u lipnju na clear vinilu za američku izdavačku kuću Dirt Cult Records u nakladi od 300 ploča.

Sprema li se i pravi studijski album?
Da, snimanje albuma je završeno i uskoro ulazimo u fazu miksanja. Vjerujemo da je realno vrijeme izlaska jesen 2013., ali ne mogu reći točan datum s obzirom da to najviše ovisi o samim izdavačima.

Kakve su prednosti, a kakve mane vlastite etikete?
Kao što sam već rekao Jazz Chairs je pokrenut u želji da podržimo vlastito izdanje bez ikakvih komercijalnih predispozicija. Iako se to nekada ne čini tako, mi smo ljudi koji rade cijeli menadžment i PR benda. Ne čekamo da nam se dogode lijepe stvari nego ih sami proizvodimo. Izdavačka kuća je samo jedna u nizu stvari koje radimo kako bismo podržali ono u što vjerujemo. Prednosti su brojne, a jedina mana je malo slobodnog vremena koje nam ostane poslije redovnih svakodnevnih poslova koje možemo uložiti u to. Neka okvirna ideja je da pomažemo ili kompletno izdajemo samo 7” izdanja lokalnih bendova o čemu će više biti riječi nekom drugom prilikom u vrlo skoroj budućnosti.

Kako vam se čini danas alternativna i indie scena? Prati li se bolje nego prije?
Ja sam ovisnik o informacijama i za mene je ovo najbolje vrijeme za živjeti od nastanka svijeta do danas. Međutim sva ljepota u otkrivanju novog vrlo često zasiti jer iziskuje puno vremena i energije. Tako nažalost mnogi bendovi ostanu neotkriveni u moru albuma na bandcampovima, soundcloudovima, blogovima… Teško se prati jer je informacija o bendu aktualna koliko je na timelineu medija i socijalnih mreža i zapravo su najzastupljeniji oni koji imaju dobar spin i kvalitetan PR. No ipak, kvalitetna muzika se odmah prepozna i najčešće viralno širi na netu, pa tako nađe svoje mjesto, to je, rekao bih, prirodan put u bilo kojem poretku.

Uskoro dolazite svirati kod nas…
Da! Već smo posjetili Zagreb u 2012. u okviru turneje s Tough Guys of America kada smo svirali u Prostoru do. Ovaj put smo u KSET-u s Go No Go i Benchwarmersima. U Rijeci sviramo prvi put i jako se radujemo jer nismo nikada svirali na hrvatskoj obali. Teško je promovirati sebe na ovakvom pitanju, a ne zvučati glupo, no ipak od koncerata očekujemo lijep provod sa starim i novim prijateljima, a publika može očekivati 40-ak minuta bučne, prijatne i zavodljive muzike. Najbolje je da dođete i procijenite sami.

I za kraj, jedno standardno pitanje… Kakvi su planovi za budućnost?
U studenom 2012. imali smo živi radijski nastup u okviru programa studentskog festivala FIST. Cijeli nastup je snimljen u audio i video formatu i 3 videa su već izašla krajem prošle godine na našem YouTube kanalu. Sljedećeg mjeseca na Bandcampu će se pojaviti cijeli live album kompletnog nastupa u pratnji s videom kompletnog događaja. Upravo je izašla kompilacija mladih europskih indie bendova pod nazivom “The Sound of Europe”, a tijekom ljeta pojavit ćemo se i na kompilaciji koja je benefit za Animal Shelter u Portlandu, pretežno s američkim bendovima.

Nadamo se da će kraj narednog mjeseca biti vrijeme kada će se konačno pojaviti reizdanje “VVhile is Vanity” za Dirt Cult Records. Već sam spomenuo da najesen izlazi album koji ćemo pratiti koncertnim promocijama i turnejama. U međuvremenu planiramo snimiti još nekoliko pjesama koje bi se trebale pojaviti u okviru dva 7” izdanja. Sve u svemu planovi su lijepi, nadamo se da se nakon izlaska albuma vidimo ponovo u Hrvatskoj i da ćemo opet ovako lijepo popričati.

0 Shares
Muziku podržava