Vuk Oreb (Kiša metaka): “Po Porin bi došli kao gospoda”

Splitski reperi Kiša metaka ostavili su iza sebe vrlo uspješnu godinu i time zaslužili biti uvršteni u ufanje godine redakcije Muzika.hr – očekujemo još bolju 2015. godinu za KM, a na njima je da opravdaju očekivanja.

Izbacili su novi, bezimeni, drugi po redu folder, koji se može čitati kao “Kiša metaka 2”, ili “Drugi folder KM”. Odradili su brojne koncertre diljem regije, stekli fanove i publiku koja ih vjerno prati.

Od našeg prošlog intervjua u kojem su sudjelovali sva tri MC-a, neke stvari su se ipak promjenile. Krešo i Vojko sada rijetko kada daju intervjue, ne da im se, pa smo o novom albumu, suradnjama, nastupima, događajima i planovima pričali sa susretljivim Vukom Orebom. No, na neka pitanja na žalost ipak nismo dobili odgovore poput onog “Nakon odličnog solo koncerta u pregrađenoj Tvornici, kada očekujte pun Veliki pogon Tvornice kulture?“

Drugi album nema ime?
Namjerno nema ime. Mislili smo staviti broj, kao šta Vuco daje imena albumima, ali smo na kraju odlučili da ni to nije potrebno. Prvi folder je na coveru imao krvavu fleku i bio je crven, drugi ima cvjetove raznih sorti kanabisa i zelen je, mislim da se može pretpostaviti u kojem će smjeru ići treći. Drugi folder izbacili ste besplatno kao i prvi, i ponovo preko stranice Dječaka. Jesu li Dječaci dovoljan kanal za skupit publiku i koliko se uopće može reći da dijelite istu publiku?
Dijelimo dio publike, to sigurno. Drugi folder je objavljen na sajtu Dječaka jer smo tako objavili i prvi, znači tradicija se nastavlja, a i dokazuje solidarnost nas i Dječaka, šta nije nebitno, jer uvijek ima ljudi koji vole naglasiti kako slušaju Kišu, a ne Dječake. Uskoro širimo online prisutnost, tako da ćemo imati i neke svoje, nazovimo to ekskluzivnim kanalima distribucije, ali to je za drugu priču.

Kako ste radili drugi folder?
Drugi folder smo radili paralelno s koncertima koji su nas odveli svugdje, tako da smo skupljali iskustva, rasli kao bend, zajebavali se i radili smo, stalno smo radili. Neke pjesme, kao “Swagonic”, nastale su još dok smo radili na prvom folderu. “Apartman” je nastao tako šta smo se družili s Prti Bee Gee – sretali smo se po koncertima, partijali, našli na istoj valnoj duljini i na kraju snimili stvar skupa. “Miješano meso” je nastalo kao reakcija na izvrsnu spizu koji smo jeli putujući na koncerte; jebiga, volim jesti i kuhati i miješano meso je zaslužilo himnu, a Shamso je bio idealan čovjek za refren. Prvi vers “Crnih fondova” nastao je kao fristajl nakon jednog koncerta, i dalje smo stvar testirali po nastupima. “Naopako” je nastalo u par dana. “Mi” je represent stvar, kakvih mi inače nemamo, i vuče na “Me” od Gucci Manea i “Three MC’s and One DJ” od The Beastie Boysa. “Jaketa” je vjerojatno bila najveća zajebancija za napisat i snimit. Snimali smo kod Kreše i VRH-a.

Album je nešto drugačiji od prvog. Koji je tebi osobno draži? Imaš neku pjesmu koju posebno voliš izvoditi uživo?
Ne znam za to koji mi je draži, ali na drugom albumu mi je legao jedan fini osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, jer je biti u Kiši metaka apsolutni jebeni zakon. Drugi folder je tek izašao, a ljudi već znaju tekstove napamet – pred kraj prošle godine, imali smo koncert u Sinju i publika je već znala nove tekstove. “Crni fondovi” su mi dragi jer publika može skandirati refren, isto vrijedi i za “Mi”, a “Bauhaus” uživo zvuči ubojito. Jako volim “Drei Millionen” uživo.

Na ovom albumu imate razne suradnje. Po čemu birate tko će s vama repati?
Prti Bee Gee su naši prijatelji, to je već jasno. Tuta Kamon a.k.a. MC Jere Labura, odnosno MC Najmanji Pišo je ujedno i Kunja – on, Ivo Sivo i ja smo išli u Drugu jezičnu gimnaziju skupa, kasnije smo Kunja i ja bili cimeri na faksu, skupa smo svi snimili “Još trčimo ulice” i to je dovoljno objašnjenje zašto je on na albumu. Biramo po stvarnom životu, s kime se družimo, tko su nam prijatelji i gdje se slažemo kad je muzika u pitanju.

Na pjesmi “Miješano meso” gostuje Shamso iz Brkova. Možemo li malo više čuti o ovoj pjesmi?
Shamso i Brkovi su još od prije naši prijatelji. Krešo gostuje na Orneli na albumu “Brkati gosti”, a mi istu tu stvar izvodimo na našim koncertima. Tekst “Miješanog mesa” nastao je iz mog hedonizma i uživanja u hrani i nagovaranja ostatka benda da napravim takvu pjesmu, šta uopće nije bio problem, dapače. Shamso i ja se kužimo baš u takvim stvarima, mislim da obojica volimo meziti u Novom Sadu, na primjer. Tako da se sve tu poklopilo, hrana, mesina pogotovo, balkanski zvuk i drugarstvo.

Tekstove pišete i dalje svatko svoje? Neke verse iz pjesama mogu ipak razumjeti samo Splićani zbog slenga…
Pjesme su nam dosta direktne, tekstovi vrlo jednostavno ukazuju na izvor inspiracije. Bitno je upijati događaje iz okoline, živjeti zapravo, a ne izolirati se i držati se pravila određenog žanra, ili patiti od želje za dokazivanjem nečega. Naravno da svatko piše svoje tekstove, drugo je neprihvatljivo. Svatko piše svoje tekstove, ali ih zajedno prođemo, komentiramo, vidimo je li sve kako treba. Bitno je da izbacimo muziku kakvu sami želimo slušati, a da je dosad nismo čuli. Šta se slenga tiče, nešto je lako shvatljivo, a ono šta nije, potiče slušatelja da provjeri značenje riječi. Ako si dobar u tome, slušatelja će zanimati kakav točno sleng koristiš, ali neće ih zanimati ako ti sadržaj nije zanimljiv.

U zadnjih godinu i pol nastupali ste svugdje. Imate li neki nasup koji pamtite posebno po nečemu i po čemu?
Brucošijada FER-a 2013. bila nam je otvaranje očiju šta se tiče toga koliko daleko možemo. Bila je gužva, i publike je bilo do plafona. Nevjerojatan je osjećaj izaći na stage i vidit ljude kako stoje jedni drugima na ramenima, vijore KM majicama i lupaju šakama o plafon. Večer nakon toga, Novi Sad, SKC Fabrika, publika još luđa. Ide “Konan”, oni otvaraju kišobrane, ide “Umjetnik erotike”, gori bengalka, ide “Daj pare”, ljudi bacaju novčanice na nas. Ok, isprintane novčanice i riječ je bila o street artu, ali sve skupa, ta publika je imala spremnu koreografiju, oni su nama napravili show i nema većeg komplimenta od toga. Od novijih koncerata, nastup na Brucošijadi FPZ-a u Močvari bio je intenzivan. Ljudi pred Močvarom su kupovali ulaznice za 200-300 kuna. Riječki Palach je također bio nabijen.

Kako izgleda vaša proba?
Na probama uvježbavamo tekstove novijih stvari, sastavljamo idealnu set-listu za koncert i prilagođavamo se toj listi. Imamo probe kao i instrumentalni bend, samo što je nama ipak potrebno manje proba, jer ne sviramo. Doduše, nama je bitnije da često visimo u istoj prostoriji i radimo na novoj muzici. Kod VRH-a redovito sviramo – sintesajzeri, elektronski bubnjevi, taj đir.

Kako je hype utjecao na vas? Šta ste sve naučili u ovih godinu i pol?
Hype
nije toliko bitan koliko interakcija s publikom, a oni su nas naučili
da ne radimo ovu muziku uzalud, i da to ima određenu vrijednost. Takve
stvari daju ti samopouzdanje i motivaciju za daljnji rad. Naučili smo da
je naše tržište jako malo i da smo zauzeli svoje mjesto na tom tržištu,
šta ne odgovara svakome, ali naša razina kvalitete je takva da nas se
ne može ignorirati.

Da nekim slučajem dobijete Porin, bi li ga prihvatili i došli na dodjelu?
Nećemo ga dobiti jer nas neće ni nominirati, neće nas nominirati jer smo odjebali izdavačke kuće, a odjebali smo ih zato šta nam nisu nudili uvjete koji su bolji od onih koje sami sebi možemo osigurati. Ali, za slučaj da se prebacimo u ‘zonu sumraka’ u kojoj osvajamo Porin, onda svi dolazimo po nagradu i preuzimamo taj Porin službeno, kao gospoda.

Šta su ove godine najviše slušali članovi Kiše metaka?
Pa, puno toga, i bez određenog redoslijeda i objašnjavanja tko je šta točno slušao: Gucci Mane, Haftbefehl, Riff Raff, Waka Flocka, Run the Jewels, Action Bronson, Follow the White Rabbit, Juice, Mastodon, RimK’, High5, Ajzi, Young Jeezy, Juicy J, Lazerhawk, Pertubator, Raider Klan, Lil B…

Planovi?
Planovi su dalje raditi, snimati nove pjesme, izbacivati novi materijal i dati ljudima sve ono šta traže od nas. Proizvest ćemo dosta toga ove godine, i tko nas prati, zabavit će se.