Nije zlato sve što sja, niti je sve što je bijelo snijeg. Bijelome što nije zdravo u prekomjernim količinama (šećer, sol, brašno,
kokain, dugme) u našim uvjetima komotno možemo dodati i – snijeg.
Hodate po ulici i ispod bijelog naletite na smeđe, ko vam je kriv što vjerujete da je čistoća pola zdravlja? Pogotovo ako je zagrebačka Čistoća ili odmilja ‘komunalci’.
Skoro 24 sata kasnije, ako ste išli na koncerte Partibrejkerse ili Malehookerse, bolje da niste računali na gradski prijevoz. Ni cjelonoćno padanje bijelih krpa nije moglo spriječiti dramu i pripremiti službe koje uvijek iznenadi da lipe cvatu a snijeg pada kao i lani.
Ako poput one kultne bakice ne platite odvoz otpada završit ćete šest dana u zatvoru, ali ako gradsko komunalno ne obavi svoje, nikome ništa. Ne na nekoj cesti izvan najužeg središta grada, jer tramvaji nisu vozili u centru Zagreba ni u subotu navečer, pa majke idu pješke s posla i ispadaju partibrejkeri.
Gužve nas zbližavaju
Pop kultura ima puno veze sa snijegom, pogotovo u ovo pretprazničko vrijeme gdje su romantične pjesme i videospotovi sa snijegom redovita pojava. Ima ona koja veli “last Christmas I gave you my heart” a prepjev u verziji ‘komunalaca’ išao bi otprilike “before Christmas I gave you my hard…“.
Kontinentalni komunalci u sprezi sa građevinarima odavno su apsolvirali postupak u kome jedna velika kiša znači začepljenje prometa, zastoje tramvaja i poplavljene podvožnjake. Gdje se, najčešće, ionako dvije vozne trake spajaju u jednu, što je i bez snijega i kiše dovoljno ludo građevinsko rješenje i proviđenje za budućnost.
Ni ‘pauk’ ne voli snijeg
Ali zašto bi proširivali ulice i gradili normalne podvožnjake, to je Napoleon radio prije sto i više godina. Gužve i zastoji nas zbližavaju i čine zajednicom, inače bi se svi raštrkali svatko na svoju stranu.
Jedino se u ove dane zimske idile ne morate bojati ‘pauka’, svako zlo za neko dobro. I pauku smeta snijeg kao i vama. Ali će vam zato kad je čista situacija redovito dolaziti ispred kuće i odvoziti aute po svim ‘točkama optužnice’, a ona je vrlo širokog raspona; od parkiranja jednog metra do zida, do pet metara od zebre. Pogotovo su česti kad treba napuniti budžet.
Natrag u garažu (Horvatinčićevu)
Zašto bi ljudima olakšavali situaciju ako se ne mora? Recimo, kako propisno parkirati kod bolnice Sv. Duh, kada su zbog gradnje privatne kuće zbrisali gornje sjeverno parkiralište, a parkirnih mjesta ionako nema? Ali ima neočišćenog snijega koliko hoćete. Probleme s parkiranjem kod dječje bolnice u Klaićevoj ulici bolje i ne spominjati, i sa snijegom i bez njega.
Tko nam je kriv kad još uvijek vjerujemo u “Vlak u snijegu” i priču da kad se male ruke slože sve se može. Ma ne može, i srećom da je vikend jer bi inače mnogi gledali ‘vlak u srijedu’.
Bolje idite parkirati u javnu garažu na Cvjetni trg, tamo bar netko od vašeg posjeta automobilom zarađuje za život, a to što radi sa svojim automobilom ili gliserom u slobodno vrijeme je druga priča.
Elan i skije
Zapravo se čini da gradske službe kod nas najbolje rade kad ‘ratuju’ sa svojim građanima, to im daje dodatni elan, inače nastupaju s manje elana. Nije čudno da se ljudi bune; ako je metro u Rimu 1 euro, onda se 15 kuna za par stanica tramvajem kroz površinske javne zastoje kod nas ipak čini malo puno? Naravno, samo ako nema kiše ili snijega, ako ima, kao danas, bolje uzmite Elanove skije.
Onaj legendarni film s Lee Marvinom i Ernestom Borgineom o švercanju vlakovima s kraja na kraj Amerike ostaje, čini se, primjerena platforma za otpor i nije čudno da se upravo oko toga sakupio pokret otpora kod nas o neplaćanju tramvajskih karata.
Spas u globalnom zatopljenju
No, to su samo metafore ukupnog stanja u kojem hrabra jedinica iz gradskog Ureda za suzbijanje nepogoda, ili kako se već zovu, kaže da nas ništa ne smije iznenaditi. Ne smije, ali može. Spremajmo se kao da će sutra padati snijeg a ponašajmo se kao da će sto godina sijati sunce. Ipak živimo u doba globalnog zatopljenja; bolje glasati za to nego za političke stranke na skorim lokalnim izborima, jer tko god pobijedio neće znati ni sa snijegom ni s puno toga.
Uostalom, poplava zastoja Zagrebu ne prijeti od Save nego od snijega. Sava je sanirana nasipima, ali snijeg ipak pada predugo i prečesto da bi ga se suzbilo. I mada uvijek pada od gore prema dolje, nekima cijeli proces još nije u potpunosti jasan.
Ima li snijega za nas?
“Ima li nade za nas” pjevao je Dražen Zečić i to pitanje ostalo je njegov ključni doprinos domaćoj pop kulturnoj svakidašnjici i bogatstvu metafora. Nešto kao hipotetsko Zekino pitanje, “ima li nade za nas” pretvorilo se u short cut svima koji žele naglasiti da smo u kurcu a pritom bi ipak htjeli biti fini. Pitanje je koliko ima nade, ali snijega, kako vidimo, ima više nego dovoljno.
