Srpski The Stone više od desetljeća predstavlja najvažniji black metal bend na prostoru bivše Jugoslavije, a unatoč pjesmama na srpskom jeziku, njihovi se fanovi mogu naći diljem Europe, pa i svijeta. Osnovan 1996. pod imenom Stone To Flesh, bend je od samih početaka privlačio pozornost oštrim antikršćanskim svjetonazorom, jasno izraženim u gotovo svakoj pjesmi.
Albumi kao što su “Zakon Velesa” (2004.) i “Magla” (2006.) apsolutni su must-have za svakog BM fana, no najvažnije izdanje ovog peteročlanog benda je album “Slovenska krv” iz 2002. godine, koji je The Stone, prema riječima samih članova, stavio u srce underground BM scene. 
U iščekivanju petog studijskog albuma, “Umro“, koji bi se na tržištu trebao pojaviti početkom sljedeće godine, basist Urok ispričao je priču The Stonea…
Za početak, tko je i kako, sada već davne 1996. godine, došao na ideju da oformi bend i zašto Stone To Flesh?
Sama ideja o osnivanju benda nastala je dvije-tri godine ranije. Tadašnje ime predstavlja viziju našeg odnosa prema religiji i svim glupostima koje dolaze s njom; označava buđenje primarnih ljudskih potreba i težnji, odbacivanje lažnih kršćanskih i religijskih zatupljivanja općenito. Stone To Flesh – kamen u meso, zvuči prijeteće, kao direktan udar u lažne vrijednosti.
Kako bi opisao vašu ideologiju? I uopće, koliko vam je ta slavenska-poganska ideologija bila važna kada ste osnivali bend, a koliko vam je važna danas?
Bend nikada nije bio okrenut samom slavenskom prapoganstvu, jer sam je koncept poganstva previše miroljubiv i zaustavlja se na tradicionalnom načinu života, bez daljnjih težnji da se žešće i krvavije odupre ogavnoj prijetnji religije.
Stoga od samih početaka staro pogansko nasljeđe miješamo s direktnim antikršćanskim stavovima i na taj način dobivamo dosta odbojniju formulu, koja se ne može olako razumjeti, a koja jasno oslikava mržnju i gađenje prema religiji koja je neprirodno nametnuta na europskom tlu.
Koliko vam je ta ideologija važna u privatnom životu?
Mislim da je nemoguće živjeti jednu priču kakva je black metal; biti u njoj toliko dugo, a ne biti u tome iskren i ne živjeti za ideje koje zagovaraš.
Black metal nije glazba u kojoj možeš opstati ako nisi iskren prema samome sebi, jer upravo u iskrenosti leže primarni principi svega što BM u biti jest. Oni koji nisu iskreni u tome, lažu sami sebe i za vrlo kratko vrijeme jednostavno ispadaju iz kruga…
Ideologija koju smo izgradili kroz naše tekstove i naš zvuk vrlo je snažno urezana u naše živote, jer baš kroz nju odbacujemo mogućnost da privatno postanemo okupirani modernim tokovima, lažnim moralom i zatupljenošću.
Poštovanje starog vjerovanja drevnih predaka Slavena, izmiješano s jasnom slikom o opasnosti koja dolazi od strane religijskih krugova i prezir istih, to je recept koji koristimo.
Zašto ste nakon jednog objavljenog full-lenght albuma i nekoliko demoa odlučili ime benda promijenit iz Stone To Flesh u The Stone? Jeste li na taj način htjeli zaokružiti jedno poglavlje u karijeri?
Ne, ne radi se o zaokruživanju poglavlja. Nažalost, ime benda je promijenjeno iz apsolutno drugih razloga, međutim tu temu smo zatvorili još prije par godina i zaista sada ne želim pričati o tome. Jednostavno nije vrijedno spomena.
Nakon promjene imena uslijedio je drugi album “Slovenska krv”, na kojemu su po prvi put sve pjesme napisane na srpskom, i sada više ne objavljujete pjesme na engleskom (osim re-izdanih starijih stvari). Koji je razlog tome?
Da, “Slovenska krv” je prvi album koji u potpunosti sadrži tekstove na našem materinjem jeziku. Mislim da ne treba puno objašnjavati zašto smo se odlučili na taj potez.
Jednostavno, sve najdublje emocije i mišljenja najlakše je i najupečatljivije izraziti na materinjem jeziku. Točnije, nije to bila tek tako donesena odluka, već su teme koje obrađujemo jednostavno nametnule naš jezik kao najlogičniji.
Mnogo termina iz arhaičnog srpskog jezika i staroslavenske mitologije nije moguće adekvatno prevesti na engleski jezik i to je bila jedna od barijera. No ne kažem da možda u budućnosti neka od pjesama neće biti otpjevana na engleskom. To je zaista stvar inspiracije i nije moguće sada pričati o tome.
Još malo o pjesmama. Zanimljivo je da ste u “Unveiled Evil”, uvodnu pjesmu s albuma “Some Wounds Bleed Forever”, ubacili zvukove granatiranja Beograda od strane NATO-a 1999. godine. Zašto ste se odlučili unijeti takvu atmosferu u pjesmu? Bila je to politička poruka ili nešto drugo?
Ta je pjesma objavljena na našem prvom albumu, kada smo još radili pod imenom Stone To Flesh. Da, uvod u pjesmu i album je originalan zvuk bombardiranja Beograda, što se može svakako protumačiti.
Prije svega, to je odgovor nas samih na sve što se tada događalo; na pokušaje zatiranja nevinih ljudskih života u obračunu moćnika i ostalih fekalija i taloga ljudskoga roda. Zvuk smo uzeli kao izraz podsmijeha svemu tome. Kao da smo rekli: ‘Strah koji ste pokušali proširiti mi smo čak iskoristili za našu glazbu, toliko o tome koliko smo uplašeni!’
S druge strane, to je podsjetnik da se ti događaji ne zaborave. No isto tako, time pokazujemo našu drugu stranu, mračnu i suicidalnu, koja govori o bezvrijednosti ljudskog života i svega što je vezano uz njega. Jednostavno nešto kao moto iz pjesme benda Impaled Nazarene: ‘We are Satan’s generation, we don’t give a fuck!’
Koji album i pjesmu osobno smatraš vašim najboljim ostvarenjem?
“Slovenska krv”, jer je bend stavio direktno u srce underground black metal scene i od tog razdoblja naš zvuk dobiva sve širi i širi krug fanova diljem svijeta.
Posebnu draž svemu što radimo daje činjenica da imamo gomile fanova u Njemačkoj, Norveškoj, Švedskoj, Americi itd., a album kojim smo to postigli kompletnoje napisan na našem jeziku.
Najdraža mi je pjesma koja nije na tom albumu, što je možda pomalo čudno. Radi se o pjesmi “Priviđenja” s albuma “Zakon velesa”.
Mislim da je u čitavoj karijeri benda baš u toj pjesmi postignuto najjače jedinstvo glazbe i teksta. Pjesma nosi jak duh starog Stone To Flesh perioda, ali također jasno naglašava nadolazeće promjene. Kada god je sviramo, na bini vlada neopisiva energija.
Imali ste mnogo promjena u postavi benda. Kakvo je stanje sada, imate li u planu ikakve izmjene?
Trenutno ne, ova postava je dosta stabilna i mislim da imamo čvrsto tlo pod nogama. Makar, nikada se ne zna što donosi jutro. Za sada je ovako i zadovoljni smo.
Nekoliko ste puta mijenjali diskografsku kuću. Kakva su vaša iskustva s prijašnjim izdavačima? Kako je u kolovozu 2005. godine došlo do suradnje s njemačkim Folter Recordsom i jeste li zadovoljni njihovim radom?
Da, od samog starta bend je promijenio nekoliko izdavača i imao zaista raznorazna iskustva s njima. Solistitium Records, naš pretposljednji izdavač, dosta je pomogao širenju našeg imena, ali samo zahvaljujući jakoj distribuciji. Nije postojala nikakva reklama, niti želja da se bend koncertno pogura dalje.
Otkako smo na Folter Records etiketi sve je dobilo daleko profesionalniju formu, izdavač je voljan surađivati s bendom, ne samo oko izdanja, već i oko drugih potreba benda i za sada smo zadovoljni svime što se događa.
Ove godine bend je bio dosta koncertno aktivan, svirali smo sirom Europe; u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Mađarskoj itd. Već sada imamo pozive za festivale i samostalne koncerte u još nekim zemljama, tako da mogu reći kako sve dobiva potreban oblik.
Koliko je The Stone zadovoljan svojim dosadašnjim nacionalnim i internacionalnim uspjehom?
Za sada smo zadovoljni. Dosta sviramo u inozemstvu, imamo gomile fanova gdje god se pojavimo i koliko vidim, taj krug se konstantno širi, i to primjetnom brzinom.
Uskoro će biti poznati datumi naše službene europske turneje s bendovima Urgehal i Endezzma iz Norveške, a to je za nas još jedan od velikih koraka naprijed. O uspjehu dovoljno govori i prodaja naši albuma. Primjerice, nedavno objavljena ploča “Serbian Woods” rasprodana je.
Veliki magazini već neko vrijeme pokazuju zanimanje za bend, o čemu svjedoče čanci u Terrorizeru i nedavno napravljen interview za Ablaze. Sve to zajedno bendu daje perspektivu i otvara široke horizonte.
Na domaćem smo terenu već odavno izgradili tvrdo uporište, imamo hordu odanih fanova i na to smo uvijek bili ponosni, jer znamo da će tako biti i ubuduće.
Pitanje koje će posebno zanimati sve vaše fanove. Jeste li već započeli sa snimanjem novoga albuma i kakvi su daljnji planovi?
Da, snimanje je započelo sredinom rujna, iako je trebalo početi ranije. U studiju smo do kraja godine, nakon čega slijedi izdavanje i promotivna europska turneja s norveškim bendovima, koju sam već spominjao. Jednostavno ćemo imati pune ruke posla.
Osim toga, pojavit će se i dugo očekivana vinilna LP izdanja naših prethodnih albuma, kao i specijalni MLP za američko tržište, koji izlazi pod okriljem Diabolist Services Cult.
Poruka za kraj?
Samo jedna, kratka i jasna – underground je jedini mogući izbor, nema odstupanja!
