U ponedjeljak 26. travnja preminula je Ljiljana Petrović Buttler, veliko ime world music i gypsy scene. Rođena u Beogradu, još u vrijeme SFR Jugoslavije Petrović je postala veliko ime, uz bok Šabanu Bajramoviću.
Iako se nitko nije usudio poricati Ljiljanin talent, bilo je to vrijeme rasizma među kolegama i publikom. “Jebali su mi majku cigansku hiljadu puta, počevši od kolega pa nadalje. Kao: ‘Šta ova Ciganka radi na televiziji svaki dan?'” prisjetit će se poslije u intervjuu za magazin Vreme. Također će je se miješati s novosadskom kantautoricom Ljiljanom Petrović, koja je bila prva predstavnica Jugoslavije na Eurosongu.
Iako je završila srednju glazbenu školu u Beogradu, kao svoju najbolju glazbenu edukaciju navest će – kavanu. “Moja najveća škola je kafana, ja nikad nisam vježbala.” iako kavanski život je imao i svojih nedostataka: “To je tragedija kafanskih pjevača i muzičara da djeca imaju žive oca i majku, ali rastu s babama. I moj prvi muž i ja smo djeca muzičara. Cijelu noć pjevanje, nisam mogla djecu imati pored sebe. Tragedija je nas Cigana što mi vrlo rano sazrijevamo. Ja sam bila majka sa 14. godina, moj prvi muž imao je tada 16. Igrala sam se s djecom skrivača po podrumima i ujutro sam išla roditi. Od trčanja mi pukao vodenjak.”
O svom pjevanju je rekla prije par godina za Vreme: “Ja sam imala svoj poseban način pjevanja. Nisam pjevala ciganski, nisam zavijala. U stvari, mene je Bosna naučila da pjevam. Bosna je i prva shvatila da mogu pjevati…”. Na njene nastupe dolazili su književnici (Danilo Kiš), glumci, te drugi umjetnici i boemi.
U ’90-ima živi u Njemačkoj, a 2002. snima album “Mother of Gypsy Soul” koji dobro prolazi među world music publikom i kritikom. Slijedio je “The Legends of Life”, a nisu joj bile strane ni turneje po Engleskoj, čiji su časopisi davali vrlo lijepe kritike.
Bit će upamćena po osobitom glasu, sjajnim vokalnim interpretacijama, mnogobrojnim sjajnim koncertima i duhovitim anegdotama: “Baš pred nastup na koncertu u Haagu, spremala sam se nastupiti, a ne mogu se presvući, puna soba ljudi. A još uz to neki tip, brkati, sve uz mene, gura se. Reko’: ‘Šta ‘oćeš ti?’ Zovem Dragog (Šestića, menadžera): ‘Ma daj bre teraj ove crnce u pičku materinu. Hoću da se presvučem.’ Dolazi Dragi, šokirao se. Pita me: ‘Zar ne znaš tko je ovo?!’ Reko’, nemam pojma, ali vidim ko da ‘oće nešto, a mator on, matora ja. Kaže Dragi: ‘Pa to je Carlos Santana.’ A ja kažem – ko mu jebe mater.” (izvor: www.vreme.com).
– In Memoriam –
