KING: Evo nas natrag sa Bonom, i imamo puno toga za razgovarati. Kako objašnjavaš svoj dugi brak u svijetu rocka, gdje su iskušenja velika?
BONO: Wow! Velika iskušenja. KING: Velika iskušenja.
BONO: Neke od mojih omiljenih riječi. Imam odličnog prijatelja. Znaš, imam odličnog u Allie. I znaš, sviđa mi se biti u njezinom društvu. KING: Znači, nikada nisi došao u iskušenje, i to vas drži zajedno i djeca i… BONO: Ne, stalno sam u iskušenju, kao npr. negdje prije sat i pol. Ti nisi? KING: Da, ali ja sam maknuo na stranu to. Ali gdje si ti to spremio?
BONO: Dobro, ne moraš baš sve znati sada…. ( SMIJEH)
BONO: Koliko djece imaš, Larry King? KING: Imam troje odraslih i dvoje male djece.
BONO: Treba obuzdati ‘kretanje’. To se treba. KING: Da, i to radiš. BONO: I znaš, to je to, ali heći reći, ja sam samo… ja sam zaljubljen. KING: Koliko tvoja djeca imaju godina? BONO: Imam 13-godišnjakinju i 11-godišnjakinju, koje su cure, Jordan i Eve. I imam dva dečka, Eli, koji ima tri i pol godine, i John koji ima jednu i pol godinu.
KING: Ja imam tri i pol godišnjaka i dva i pol godišnjaka. Nema ničeg poput male djece. BONO: Imaš dečke? KING: Da, dva dečka. Imam dva odrasla dečka i dvije odrasle kćeri, i dvoje malih dečkića. BONO: Kladim se da su moji dečki jači od tvojih. KING: Ja sam Židov, kladim se da su moji pametniji. BONO: I jesam te.
KING: Što je tebi značilo dobiti djecu ili za tebe? BONO: Pa ljudi, mislim, vjerovatno osjećaju da imati djecu da će me to omekšati, ali češće je suprotno. To mi je dalo mnogo više interesa za svijet, put kojim je oblikovan i formiran, svijet u kojem živimo. I to me je učinilo mnogo zainteresanijim u politiku. I sad sam mnogo strpljiviji sa napretkom politike i sa dijelom popravljnja grški koje smo učinili zadnjih nekoliko godina. I u svemu, to me učinilo davežom.
KING: Zato što su te pokazali?
BONO:Znaš kad se dijete rodi i ti gledaš rođenje i imaš sve te osjećaje kao muškarac, za mene, imam nekakvu… osjećam se potpuno… sveo sam na minimum. I nisam znao što da radim, netko koga volim je u boli, i koga bi trebao ošamariti? Znaš, to su doktor i medicinska sestra. Oni su na tvojoj strani. I kao, muško, mislim da je to jako zbrkano. Ali onda shvatiš iz osjećaja koje imaš prema djeci, shvatiš zapravo žašto su se ratovi vodili. Shvatiš sve te užasne stvari. To donosi… nije sve to vino i ruže. Ima otrova i gorkog dijela, mislim… za mene, kad shvatiš da ti, shvaćaš, i ja sam bio sam potpun i potpun pacifist, sve dok nisam dobio djecu i shvatio da ako mi ih netko pokuša uzet iz ruku. I druga strana mene, strana koja se divi ljudima ljudi kao što su Dr. Martin Luther King, strana mene koja piše pjesme kao što su “Pride (In the Name of Love),” zato što kad pogledam ljude koji su poput njega, koji imaju strast i ljutnju.
KING: Nije li to… BONO: To je zašto ja pišem te pjesme…
KING: Da li te ta strast tjera da želiš udariti pozitivno? BONO: Da. Ne smijem se uživiti u te pjesme koje pišem i to što mi sviram u U2. Volio bih reći da je to pravo, i želio bih…
KING: Ne možeš se uživiti u te pjesme? BONO: Ne, ja nisam takav kao osoba. To je razlog zašto pišem te pjesme. To bih volio biti. Ja sam više kao psiholog, i moram kontolirati svoju psihu, shvaćaš. KING: Misliš, tvoj instikt je da udaraš. BONO: To sam ja, da. KING: Još, poznat si kao čovjek – mirotvorac. BONO: Da.
KING: Wow!. Ti si stvarno u tome, ili pustiš da prođe van… BONO: Pa, znaš, ja sam samo, da. Tako je. I možda je to OK. Mislim da je to OK da, nije OK da daš toj strani sebe.
KING: Mislim, da si moraš reći, što ako dođe to konflikta? Nikada nisam vidio dvogodišnje zlo dijete. Što bi ti napravio… BONO: Nisi upoznao moju djecu. KING: Što čini djete da bude zločesto? Što čini čovjeka… BONO: Što čini čovjeka zlim? KING: Da? BONO: Mislim, ako pitaš tako veliko pitanje kao što je to, moraš pogledati unutra, moraš biti odgovoran i da postaviš ta pitanja ljudima koji proučavaju ljude zašto su takvi kakvi jesu. I imaš odlične knjige o mudrosti, i imaš sveta pisma, u mom slučaju. Znaš, slušao sam ‘ja sam najgori, ja sam na dnu popisa hranidbenog lanca’, znaš, trebam neku poduku kao biti veći Kršćanin. Ali…
KING: ….Krščanin? BONO: To je prema čemu idem. KING: Vraćamo se uskoro sa Bonom. Danas je svjetski dan borbe protiv side. Počeo je narodnu u obećanoj zemlji propovjednu turneju sa Ashley Judd. Nemoj te otići.
KING: Evo nas natrag sa Bonom. Spomenuo si da postaješ Krščanini, i…?
BONO: Pokušavam biti. KING: … pokušavaš biti. Jesi li ti… voliš li organiziranu religiju? Jesi li Katolik? Ideš li na misu? BONO: Tko u Irskoj ima previše respekta prema organiziranoj religiji? Mi smo vidjeli u suzama svoju domovinu, dva puta. Moja majka je bila Protestant. Moj otac je bio Katolik. I ja sam naučio da je religija često neprijatelj Boga, zapravo. I religija je dio… religija varka, građevina, koju Bog napušta ponekad, kao što je Elvis napustio građevinu (Elvis left the building). Ideš prema religiji, shvaćaš, pravila, propisi, tradicije. Mislim da je Bog zainteresiran za ljudska srca, i to je dovoljno jako.
KING: Posebno u Irskoj, vidjeli ste da to pada. BONO: Da, da. I sad, gledamo svugdje u svijetu. Gledamo što religija može učiniti. Mislim da je to proklestvo, i vidiš, religija ima ideje. Religija često smanjuje veličinu Boga. Bog je velik. To je gigantski koncept Boga. Ideja da nas Bog možda voli i da je zainteresiran za nas je velik i divovski, ali mi se okrećemo, zato što samo maloumni, u toj malenoj, neznatnoj, često pohlepnoj verziji Boga, to je religija.
Bono sa suprugom Alison u Africi
KING: I onda, mi zarađujemo novac u njegovo ime i idemo u rat u njegovo ime. BONO: Da. KING: Ako ima Boga, onda mora biti ljut na puno ovoga.
BONO: Mislim da je Bog u ovom trenutko vrlo ljut, i mislim da je šokantno što se događa u svijetu. I mislim da je to poseban trenutak. Upravo sada, mogu ti reći. Naša generacija će biti zapamćena. Ovaj trenutak u vremenu bit će zapamćen po tri stvari: ratu protiv terorista, naravno; Internet, možda; i kako smo cijeli kontinent, Afrika; prasak u vatre i nemire okolo sa vodom u limenkama. To nije prihvatljivo. Nije prihvatljivo da pustimo ljude da umiru zato što ne mogu dobit lijekove koje ti i ja možemo dobit na dar. To znači… moraš se pitati vrlo teška pitanja o nama dali mi radimo to. KING: Zašto to radimo? To se ne bi dogodilo u Europi. Nebi smo dopustili da se to dogodi u Europi.
BONO: Točno. KING: OK. Pa je to rasistički? BONO: Mislim da postoji osnovno načelo da su ljudi u Africi otpisani. KING: Oni su crni. BONO: I to nije samo zato što su crni. Mislim da je dublje, ako stvarno vjerujemo u jednakost, mi bi išli na stranu braće i sestara u Africi. Ja bih rekao da mi ne vjerujemo istinski u jednakost. I misli, jednakost je širi. Ideja da crni ljudi mogu glasovati ovdje u Americi je relativno nova, ali žene, znaš, to je kao jednakost je kao davež ako misliš o tome. To je kao, ako gledaš na ova Židovska stada ovaca kad dolaze pred faraona , u svojim cipelama, i faraon kaže: “Mislite da ste mi jednaki?” i on pogleda u knjigu i kaže “Da, to ovdje piše. Svi smo stvoreni jednako po Božijoj mašti. To pišem ovdje.” I to je kao da si lud, skrenuo si sa uma. Dobro, istina je, i istina je, i prihvaćamo da sad između naših vlastith granica. Mi prihvaćamo da žene i Židovi i crnci i Irci su jednaki i da imaju jednake prilike, ali mi ne vjerujemo stvarno za ostatak svijeta, jer ako vjerujemo, ne bi smo dopustili da dva i pol milijuna Afrikanaca umre sljedeće godine.
KING: Ne postoji niti jedan razlog da u svijetu ima gladnih, je li tako? BONO: Tako je. KING: To znači da treba… BONO: Tako je. KING:… proizvoditi i dostavljati. BONO: Tako je. KING: Kako si dobio Paul O’Neilla sa ide s tobom na put?
BONO: Oh, on je pitao mene, zapravo. Ministar O’Neill je tvrd momak, i…
KING: On je Irac. BONO: Je. Ima to u sebi. I puno smo se smijali zajedno, puno smo se svađali, i jako mi se sviđa. Nije bezosjećajan,i…
KING: Otvorio si mu oči, nisi li? BONO: Ne, rekao sam ti, obojica smo naučili…
KING: Nije li on… BONO: Obojica smo naučili. On je radio u Africi, ali ja sam dole u Africi i vidio drugu stranu toga. Ali on je pokušavao otvoriti moje oči, isto, stvari, prošlost, znaš, razlog zbog kojeg su Amerikanci na listi 22 najbogatije zemlje svijeta, SAD je na dnu gomile postotka kojeg odvajaju iz državnog budžeta za siromašne ljude na zemlji. Ne znam da li si to znao. Ali razlog nije u tome da Amerikanci nisu velikodušni. Nije zato što Amerikanci ne žele pomoći tim ljudima. Već zato što se tokom godina, mnogo novca potošeno, ne nužno za Afrikance, ali je potrošen, znaš, krađom diktatora, pljačka tiranina poput Mobutu, koj je stavljao novac na svoj račun u Švicarskoj banci. I eventualno bi ljudi samo rekli svojim političarima – “Prestanite tratit naš novac.”
KING: Strana pomoć je došla na loš glas. BONO: To je postala loša riječ, i morali smo prestat upotrbljavat tu riječ. Morali smo početi govoriti kao o investiciji.
KING: To će pomoći. BONO: Investicija u budućnost. Pomoć je dobra riječ. I ja znam da ako Amerikanci shvate da njihov novac odlazi u dobre ruke, oni su spremni pomoći. BONO: Još ima djece koja uče ispod drveća. Gore od toga, ta djeca dolaze, ona propuštaju svoj ručak, OK? To košta, ja mislim za 1 dolar po obroku da ta djeca ručaju, da nešto pojedu u danu. Oni ne jedu. Ne mogu si priuštiti da jedu. Idu gladni na nastavu.
KING: Imamo još baza za pokriti, pa ćemo na neki način prorešetati kroz njih. Ne znam koliko je naših gledetelja bilo sa djetetom koje umire, gladuje, umire bez krivice. Kako je to? Kako se nosiš sa tim? Kako se emocijalno nosiš sa tim?
BONO: To je jako teško stvar stavit svoju ruku tamo. Sjećam se djeteta u mojim rukama koje je bilo veliko oko 7 centimetara, Afričko dijete. Bilo je bijelo kao snijeg, i rekli su mi da misle da ga mogu održat na životu, vjerovali ili ne. I ostao sam u kontaktu čak i kad sam se vratio kući, i to dijete sad hodao naokolo zdravo. Nevjerovatno je što sve medicina može. To su dobre vijesti za AIDS. To će se definirati sa vremenom i bit će zapisano u povijesnim knjigama kako smo se nosili sa tim problemom. Nema sumnje u vezi toga. Sad, možemo nabaviti medicinsku skrb ljudima. I trenutno za SAD, gdje, hajdemo se suočiti s tim, postoji kriza glede toga kako Amerijkanci primjećuju događanja u ostatku svijeta.
KING: Očito. BONO: To su reklame, ti lijekovi, za Američku proizvodnju, inovacije. Te tablete su crvene, bijele i plave, i ako ih imate u gradovima i selima u Africi, gdje je 40% Muslimana, i spasiš živote sestara, braće, žena, muževa, oni će istjerat te ekstremiste iz gradova.
KING: O čemu si pričao sa Papom? BONO: Znaš, Papa je bio odličan što se dugovanja tiče, zato što još uvijek držimo te države za otkup za greške koje su njihovi preci učinili, posuđujući da bi mogli preživjeti. Ali većina te posudbe je neodgovornost za dobro. Zapravo, on je želio biti dio toga, ispala je super fotografija, shvaćaš, pop star i papa. A on je kao neki pop star. KING: Da?
BONO: Da, on… KING: On je pop star Papa. BONO: Da,da, uzeo mi je naočale…
KING: Ali ti si čovjek sumnjičave vjere, koji je Katolik, prorok svoje crkve.
BONO: Ja sam pola Katolik i polarotestant, hoću reći, nisam sumnjičav. Ne sumnjam u Boga. Imam snažnu vjeru potpunu u Boga. To je religija, i sumnjičav sam. Bio sam jako počašćen da budem u njegovoj prisutnosti. I puno Iraca, puno Irkinja je uzrujano zbog njegova pogleda na kontracepciju. KING: Da.
BONO: Što radiš družeći se sa tim čovjekom? Nije nas briga. Postavio je natrag crkvu. Ali nisam osjetio tako. Osjetio sam da ima jako iskrena vjerovanja. Iako ona nisu popularna, barem su iskrena. I on ima inat, usput, malo toga grešnog bljeska u svojim očima. Morao sam ti to reći. Uzeo je moje naočale. Dao sam svoje naočale, i on ih je stavio i malo se vragovski nasmijao. I postoje fotografije o tome, zapravo, ali mi smo, neobično, nikad nisu objavljene.
KING: Gdje je bio Bono 11.9.? BONO: Bio sam u Italiji. U Veneciji. KING: Pjevao?
BONO: Ne, ne, bio sam na vikendu sa svojim malim sinom, Elijahom. Samo nas dvojica. KING: Izveo si ga samo na vikend? BONO: Da.
KING: Kako si promio vijest? BONO: Izgubio sam se u onim labirintima malih ulica i puteljaka u Veneciji i kanala, jasno. Vidio sam natpis na kojem je pisalo “the American hotel” i pomislio sam, super, oni pričaju engleski. I ušao sam unutra, i upravo je to bilo na TV, i bilo je puno Amerikanaca, šokiranih. KING: A ti?
BONO: Isto. Mislim, odmah pomisliš na svoje prijatelje u New Yorku. I ja imam stan u New Yorku. To je drugi grad za mene. I nisam mogao vjerovati ono što vidim. KING: I onda si se uključio u to, jel’ tako? Imao si turneju podrške 11.9.
BONO: Nisam imao turneju. Mi smo samo… KING: Imali ste imena… BONO: Održali smo poslovanja kao obično. Poslušali smi gradonačelnika Giulianiju.
KING: Rudy Giuliani. BONO: Znaš, kad je rekao, molim Vas dolazite kućama. Mnogo ljudi je otkazalo svoje turneje, i U2 je rekao: “Mi ne otkazujemo, mi dolazimo.” I pokušali smo održati… KING: Ali ste se pridružili? BONO: Da, pokušali smo odati poštovanje ljudima koji su izgubili živote tako što na našim ekranima ispisli imena poginulih. KING: Da. BONO: I zato što oni nisu statistika; oni su ljudi. To smo htjeli pokazati. I ljudi, bi sjedili u gomili, posebno kad smo svirali u Madison Square Garden, poznavali bi imena, nešto što nikad neću zaboravit.
KING: Da li ljutnja u tebi želi da se uhvati tipa pout Saddama
BONO: Kad kažem ljudima da je rat protiv terorizma isto i rat protiv siromaštva, ljudi me pogledaju i pitaju “Što mislim?” i odgovorim im “Ja nisam to rekao; Colin Powell je to rekao”. I vojnici, neobično dovoljni, su jedini koji su shvatili da ovaj rat ne može se dobiti samo vojska sama. Pa, posao koji ti ja govorim oko svjetskog dana borbe protiv side i pokušaja da dobijem povjesnu inicijativu vođenu Amerikom sa predsjednikom, koji, vjerujem, ima osjećaj za ovo, i Kongres koji je isto zainteresiran u ovo, to je dio ovog razgovora. Ja te stvarno želim uvjeriti u to. I želim Amerikance uvjeriti u to. To je važno. Pogled kojim svijet gleda Ameriku je važan. Moj otac je volio Ameriku, i uvijek je gledao prema Americi. Irci misle da su oni Amerikanci, i razlog je veliki rat. Drugi svjetski rat, SAD je oslobodila Europu, nisu samo to napravili, oni su pomogli ponovo izgraditi sa Marshallovim planom, itd. To mi trebamo, takav način mašte. Amerika nije samo zemlja; to je ideja. Moraš obranit ideju isto kao zemlju, i ta je ideja napadnuta.
KING: Jesi li još, prvo i prvenstveno, pjevač… BONO: Da. KING:… sa bendom?
BONO: Da. KING: I ostale stvari koje radiš… BONO: Da?
KING: …ali još uvijek voliš biti na pozornici, gledati kako vrište. BONO: Da, i vrištanje, i ne želim radit ovaj drugi posao, to je istina. To je nesreća vjere koju sam završio u ovom mjestu. Mislim da sam mnogo bolji u bendu, ali ideje i melodije, velike ideje i odlične melodije imaju mnogo zajedničkog, znaš? To je izvjesan čistoća, neizbježno. I tako sam ja privučen velikom idejom.
KING: Što tjera bend naprijed? Mislim, tvoj bend, ako mogu usporediti bendove u pop svijetu sa tvojim bendom, to bi bio Count Basie. Bend nekamo ide. Mislim, ti znaš, počinje i ide nekuda. Frank Sinatra je rekao, bend ide, vi pjevate sa Frankom… BONO: Ja jesam. KING:… na “Duets.”
BONO: Znam. Morao sam znati Franka, i… KING: Govorio si za njega kad je primio specijalnu nagradu na Grammyu. BONO: Tako je. Da. Naš bend ide nekamo, benda sa puno strpljenja. Oni podilaze meni. To nije fer. Ali naša publika, U2 publika zna da mi imamo nešto. Ako melodija nije tu, ako nema odlične pjesme, prvo – to nije dobro. Mislim, prva odgovornost rock ‘n’ roll zvijezde je da ne bude glup. Ja možda baš guram to trenutno, zato što formiram… znaš šta mislim, guram taj omot, ali sam siguran da smo u pravu, i siguran sam da je povijest na našoj strani u tom slučaju.
KING: Koliko dugo bend može trajati kad je publika više-manje mlada? Može li bend, može li rock bend biti u svojim šesdestima?
BONO: Ne znam. Ja samo ne znam da li želim biti rock bend u šesdestima. Moja stav je dva loša albuma za redom i ti si gotov. Pa mislim, ne znam koliko dugo će to ići. Ali mogu ti reći jednu stvar, teže je biti primjenjiv nego biti uspješan.
KING: Ozbiljno? BONO: U2 ima uspješan život naprijed za sebe, ali to nije dovoljno za mene, osim što mi stvaramo muziku to je primjenjivo. I pod primjenjivo, mislim to je u centaru onoga što ide nekamo.
KING: Vas četvorica, jeste li svi još, razumni, dečki? Sjećate li se još školskih dana?
BONO: Pretpostavljam ako smo u svojoj sobi, mi smo još…
KING: Sjećate se prošlosti… BONO:…. četvorica nas kako sviramo u garaži, da.
KING: Pogledaj u sve svoje pamćenje koje imaš. Jeli još uvijek trema popeti se na pozornicu, recimo da ste u na turneji, OK? U Minneapolisu, i sljedeće večeri u Philadelphiji. I dođeš na pozornicu u Philadelphiji i radiš isto što si radio u Minneapolisu, jeli to samo preživljavanje?
BONO: To je čudna stvar. Ali u pravilu da bi bio sposoban da izvodim U2 pjesme, to je zapravo nemoguće za mene. Puno nota su previsoke za mene da pjevam, znaš. Pa, se ja zapravo moram penjati se u njih. Moram stvarno zagazit u te pjesme.
KING: Pišeš teške pjesme za sebe. BONO: Da, u pravilu… i ne mogu… ako mogu naći lakši način, bih, ali ne mogu. Pa, moram svaku noć osjećati kao da je to posljednja noć za mene. To je samo put… takvim se naš bend napravljen.
KING: Da li imaš lošu noć? BONO: Oh, da. Mi smo vrlo nepravilan i uvijek…
KING: Ozbiljno? BONO: Manje sad, ali kad prvobitno želimo dobiti svoj diskografski dogovor, kao što sam ti prije rekao, znam biti stvarno, stvarno loši. Zapravo, bilo je ljudi iz diskografske tvrtke koji su bili čudili da li je to U2, bili smo toliko loši. Došli bi izdaleka, vidjeli bi jedan od najboljih nastupa koji su vidjeli do sada, možda 16, 17, onda bi nazvali svoje gazde.
KING: Znači još uvijek imate lošu večer. Jeli istina da sad, kad ste toliko poznati vaša publika neće to primjetiti? Ti ćeš znati, ali oni neće.
BONO: Ne, zato što ja ako sam loše volje, dati ću ljudima na znanje, i…
KING: Da? BONO: Da. KING: Kako, reći ćeš im? BONO: Da.
KING: Šta ćeš im reći, “nisam pri sebi”? BONO: “Da li želite svoj novac natrag?” Nešto slično tome. KING: Moraš to reći.
BONO: Moram to reći. Moram bih biti promišljen. Ali mislim važno je da ljudi… koncerti su skupi. CD-i su skupi, ako ih kupujete u dućanima. I mislim to je dogovor, OK? Dogovor je ne brinite zbog obrazovanja svoje djece ili ne brinite oko, svog zaloga i ne brinite oko svih stvari koje mi radimo. Ali zauzvrat, morate nam dati sve što imate za cijenu svog poklona. I još nismo prekršili taj dogovor. Možda neće te voljeti sve od naše muzike, mi ćemo pomaknut naše limite ukusa prema prilikama ili da napravimo neke glupe stvari pout, znaš….
KING: Ali vi uvijek nudite njima svoje najbolje. BONO:Ali mi svakako dajemo. Dali smo što smo mogli dati.
KING: Dali ste nam to večeras.
BONO: Hvala.
KING: Hvala tebi, Bono!
BONO: U redu.
KING: Bono na ovaj svjetski dan borbe protiv Side je bio sa nama. Zahvaljujemo mu jako puno zbog druženja.
