Tomislav Šušak (Vatra): “U muzici je jako lako postati jebivjetar”

Osnivač benda Ivan Dečak i najmlađu član benda Tomislav Šušak uz kavu u omiljenom kafiću na Trešnjevci pričali su o novom EP albumu “VT”, stvaranju glazbe, životu glazbenika, njihovom glazbenom ukusu, slobodnom vremenu…

Kako biste predstavili svoj bend nekome tko ne sluša Vatru?
Šušak: Pa onako, dobar smo bend. (smijeh)
Dečak: Ja se ne bih trudio objašnjavati, nego bih im rekao da posjete naš službeni Fejs, bar je danas sve dostupno, tamo mogu vidjeti sve o bendu ili jednostavno mogu ukucati ime benda na YouTube pa sami odlučiti sviđa li im se ili ne i sami zaključiti koji smo muzički pravac, jer mrzim stavljati muziku u ladice i neke pravce.

Vatra je bend koji jako često nastupa. Što novo možete ponuditi publici, da im ne dosadite?
Dečak: Nove pjesme, novi EP smo snimili, stare pjesme u novom aranžmanu, obukli smo ih u odijela za 2013. Pripremamo već i nove pjesme, iako je prerano za pričati o tome jer je EP vani tek tjedan dana, tako da ćemo za sada predstaviti novi EP u Vintageu, 14. studenog. Što se iznenađenja tiče, uvijek ih bude. Vjerojatno će nekome puknuti žica! (smijeh)

Često vas uspoređuju s brit popom. Što vi mislite o tome?
Šušak: Pored svih žanrova rekao bih samo da mi sviramo rock, jer je to postalo toooliko naporno, ima tooooliko tih podžanrova i sranja, znaš ono post-indie-alter-brit, bla bla bla.
Dečak: A i taj britpop se promijenio i razvio u proteklih 10 godina totalno.
Šušak: Na kraju to je sve rock’n’roll, i Arcade Fire i Oasis i Led Zeppelin, na ovaj ili onaj način. Na kraju dana to je muzika s gitarama.

Tomislave, je li ti bilo teško ‘uskočiti’ u Vatru?
Dečak: Bacio se, jedva je čekao da skoči! (smijeh)
Šušak: Nimalo! Evo sad sam već skoro godinu i pol dana u bendu, mi se znamo zapravo već godinama, onaj dio inicijacije vezan za tulumarenje i podjebavanje, to smo prošli već puno puta prije nego sam ja ušao u bend, dobri smo si već dovoljno dugo, tako da je jednostavno sve uklizilo.
Dečak: Već je toliko u bendu tako da ovaj termin ‘novi član benda’ više ne vrijedi. Sad je punopravni član benda, jedino što je najmlađi pa ga tu i tamo pošaljemo… po flašu pive. (smijeh)Tomislave, svirao si u dosta bendova. U kojem se najbolje pronalaziš? I nemoj sada reći ‘u Vatri’.
(smijeh) Pa u Vatri, ali ne zato što sam u Vatri. Ivan i ja se već dugo znamo, i svi se dugo bavimo muzikom, svi znamo što hoćemo, i ja sam uvijek htio to raditi s ekipom koja to shvaća jednako ozbiljno kao i ja, i imati neki kreativni izazov u tome svemu, a i htio sam raditi s ljudima čiji rad poštujem tako da možemo jedan s drugim kolaborirati kako god. U ovom bendu svi jako ozbiljno shvaćaju i doživljavaju muziku, i to mi je super, stalno se radi nešto na muzici. Ime novog albuma je “VT” zbog Virovitice. Koliko je Virovitica utjecala na vas i to što je većina benda od tamo?
Dečak: Svi ti manji gradovi ne nude ništa spektakularno, kao što to recimo nudi Zagreb, ovdje možeš otići u kino, kazalište… Dobro, na svu sreću u Virovitici postoji barem kazalište, i osim toga postoji jako puno birtija i zato smo mi još kao klinci odlučili raditi nešto kreativno kroz glazbu i tako smo osnovali bend. Mali grad nas je baš povukao da radimo nešto kreativno i nešto novo, tako da je Virovitica utjecala u svakom slučaju.
Šušak: Još uvijek radimo u Virovitici, imamo tamo probe, i super je otići tamo, jer nije kao u Zagrebu da te svatko povlači za rukav svakih pola sata, znaš ono, na probi si i dobiješ 25 poruka, nego svi lijepo znaju da smo otišli i u principu nitko ne može do nas, tako da se možeš odvojiti na koliko god hoćeš dana i tamo je nas pet i to je to. Po tom pitanju grad je super, a i velika je podrška bendu.

Recite nam malo o novom EP-u.
Dečak: Prvotna je varijanta bila da radimo akustičan EP, ali jako brzo smo shvatili da ne želimo ići u tom smjeru. Evo sada jedna anegdota: kad je Tomislav ušao u bend, napravili smo tulum koji je trajao par dana i nakon toga smo trebali početi raditi na EP-u, međutim, Tomislavu nije bilo baš najbolje, pa je rekao da taj dan neće svirati bas nego će nešto sampleirati na iPadu, i iz tog njegovog samplea krenula je kompletna priča o EP-u, sample nas je povukao na sasvim drugu stranu. To je bio sample za pjesmu “Vrati se”, i eto, tako smo počeli raditi EP, koji možete kupiti za samo 30 i nešto kuna.

Album ima 5 pjesama, i remix pjesme “Tremolo” koji traje 8 minuta, koji je radio DJ all the woods, i zapalio mu se kompletan studio dok je radio remix, tako da se doslovno bacio u vatru (smijeh), ali uspio ga je obnoviti, na svu sreću. Produkciju su radili Jura Ferina i Pavle Miholjević (pokretački dvojac Svadbasa), s njima surađujemo zadnja dva albuma i super smo se poklopili i super sjedaju na našu muziku, a Mare Milin radila je najnoviji videospot i fotografije i pogodila je. Irena je glumila u spotu i super ga nosi.

Zašto baš “Bilo je dobro dok je trajalo” i “Vrati se” predstavljaju album?
Dečak: Zato što su prva dva singla s našeg prvog albuma. I zato da bude pitanje na Milijunašu: “Koja su dva Vatrina singla bila prva dva singla na dva različita albuma?” (smijeh)

Koji je vaš pogled na glazbu danas?
Dečak: To je borba kao u svakom sportu ili svakom poslu, ništa veća.
Šušak: Radiš kao slobodni umjetnik. I tko god sam sebe zapošljava zna da jedan mjesec živiš kao kralj, a jedan preživljavaš, jebiga. Ivan, Irena i ja živimo samo od muzike u bendu i može se, samo radiš ko konj, isto kao u svemu.
Dečak: Ako želiš voziti skupi auto, nemoj se baviti glazbom, nego… treniraj nogomet.
Šušak: 85% toga je muka, a za tih 15% živiš.
Dečak: Dobro je što imaš potpunu slobodnu, ne budiš se na zvono budilice, niti ti itko određuje kada ćeš raditi, a kad ne, kad ćeš svirati, a kad ne, i nitko ti neće davati plaću, nego ćeš je davati sam sebi, ako je zaslužiš.

Kako vas dvoje vidite sebe i što mislite kako vas publika vidi?
Dečak: Stalno se mijenjamo kao bend, naša se glazba stalno mijenja. Trudimo se raditi nešto novo i istraživati. Siguran sam da smo se prilično promijenili u ovih 15 godina, i u muzici i kao osobe, od samih početaka kad nismo znali više od tri akorda, do sada. Odrasli smo. Prvu ploču sam snimio kao klinac sa 17 godina, kad nisam bio pročitao toliko knjiga kao danas i kad nisam upoznao toliko ljudi kao danas ili općenito upoznao život. Tada sam zapravo samo bio pročitao “Zlatarevo zlato”. (smijeh) Publika se isto dosta promijenila, došlo je dosta nove publike, što nam je drago, a stara publika je ostala.
Šušak: Onaj dio posla koji trebamo shvaćati jako ozbiljno, shvaćamo ozbiljno, oko ostalog se zajebavamo, i predstavljamo se stvarno onakvima kakvi jesmo. Nije nikad spika ‘joj, sad dajemo intervju, bit ćemo ovakvi i onakvi’, nego smo takvi kakvi jesmo. Sami uređujemo svoj Fejs, tj. najčešće Ivan ili ja.

Budući da često svirate, koliko je moguće da baš svaki put možete biti jednako uživljeni i jednako prenijeti emocije, dolazi li do pretvaranja ponekad?
Dečak: Ja nikad nisam glumio orgazam na pozornici. Ili sam ga doživio, ili ga nisam doživio. Ali glumio ga nisam. Kad se popneš na pozornicu i kad krene prvi ton, u nekom potpuno drugom svijetu si. Ta energija koja je na pozornici sat i pol, taj adrenalin te fura kroz koncert.
Šušak: Pravi veliki bend kada ode na turneju, ode i nema ga osam mjeseci. To u Hrvatskoj ne postoji.

Kako kod vas ide proces stvaranja, gdje i kako pronalazite inspiraciju?
Šušak: Teško.
Dečak: Do zadnja dva albuma sam autor bio samo ja, a sada je dobro što su i Tomislav i Irena autori, prije sam se ja borio protiv svih, a sad se borimo svi među sobom. (smijeh)
Šušak: Zapravo je Mariju najteže. On još uvijek nije postao autor. Uglavnom, svi imamo drukčiju metodu rada. Ja se npr. asociram na zvuk i onda uvijek hoću radije primiti neki drugi instrument osim basa, pa na tome raditi muziku jer će nešto prije izaći, ali dok ne kreneš užasno je mukotrpno.
Dečak: I Tomislav i ja imamo doma instaliran studio i zadnji album sam radio tako da sam odbacio svoj primarni instrument gitaru, i snimao sve na klavir, to odvuće u nešto potpuno novo, recimo ja jako volim melodiju, i tu se vide razlike.
Šušak: Ja volim buku, i većinu toga slušam zbog zvuka.

Što se događa s bendom kad se povućete u osamu?
Dečak: Već par godina imamo privilegiju da možemo otići u jedno selo u Slavoniji na granici s Mađarskom, koje je napušteno, i izoliramo se na ranču na 10 dana, oko nas nema žive duše, dućana ni ičeg, trčimo, radimo što hoćemo i kad hoćemo. I tih 10 dana 24 sata živimo samo muziku.
Šušak: Tako je EP i nastao i još neki albumi. Super je jer te ništa ne ometa, i ne možeš pobjeći od toga što radiš.

Ivane, ti si studirao pravo. Zašto si odustao?
Studirao sam pravo i pedagoški fakultet i odustao sam od oba faksa. Na pravu sam bio godinu dana, onda sam upisao pedagoški, ali sam tamo dolazio sa slušalicama u ušima i samo slušao muziku i gledao druge šta rade, nije me to uopće zanimalo, zanimala me samo nova ploča koju sam slušao. I nije mi žao što sam odustao jer sam sve uložio u glazbu.

Tomislave, ti si diplomirao povijest. Misliš li se baviti time?
Da, čak sam u roku diplomirao, ali ne, ne mislim se baviti time. Kada živiš muziku dan ti ispadne tako da se probudiš, sjedneš za kompjuter, radiš pjesmu, završiš oko 18-19 sati, odeš na probu i nakon toga sjedneš na cugu s prijateljima koji se bave isto muzikom i pričaš o tome, i onda nemam vremena za baviti se poviješću. Imao sam prije namjeru baviti se time, ali sam shvatio da mi je muzika prioritet. Činjenica je da na faksu naučiš neku radnu etiku i super je što je možeš primijeniti na muziku, jer u muzici je jako lako postati jebivjetar.

Ivane, osim “Zlatarevog zlata” (smijeh), koliko znam čitao si i Bukowskog. Koliko je on utjecao na tvoje tekstove?
Njega sam cijelog pročitao, i doktorirao. Ali mislim da ne utječe na moje tekstove. On je potpuno drugačija književnost od ovog kako se ja izražavam. On je, eto, imao muda u ’50-ima, ’60-ima dati otkaz i potpisati ugovor sa svojim tadašnjim izdavačem, i pristati na smiješne uvjete, ali odvažio se pred kraj života živjeti samo od toga.
Šušak: Mislim da utječe više nego što ti misliš. Sve utječe, od alkohola do visoke književnosti. I to tek kasnije možeš shvatiti.
Dečak: Sada sam s knjigama u fazi čitanja biografija, glazbenika i bendova. Baš sam završio biografiju Keitha Richardsa “Život” koja je fenomenalna, a prije toga sam čitao Springsteena, Floyde i Pepperse, i to su mi fascinantne stvari.

Ivane, dugo si u vezi… Kako curi objašnjavaš neke tekstove vezane za prevaru i slično?
Ona to sve razumije jer zna da ne moram pisati sve direktno o svome životu, imam jako puno prijatelja, a njima se u životu događa svašta, a i živim na Trešnjevci, gdje su zgrade kao košnice, pa čuješ kroz zidove što se događa, pa i o tome možeš pisati.

Znači objasniš joj tako da kažeš da ne pišeš o sebi? (smjeh)
Dečak: (smijeh) zna ona to, ona prva vidi tekst, zna pjesme od prvog tona.

Tomislave, ti si živio u Kanadi. Misliš li se možda vratiti?
Ne. Meni je ovdje super, bavim se onim što hoću i uspijem zaraditi za neka putovanja, a uvijek želim ići negdje gdje nisam bio, tako da si priuštim jedno putovanje godišnje otprilike. Zadnje sam bio u Njemačkoj. Naše svirke se svode od Zagreba do najzabitijeg sela u Hrvatskoj, i ta putovanja po Hrvatskoj su mi draga. Super mi je sjesti u kombi i proći cijelu zemlju i vidjeti što se tamo događa.

Planirate li proširiti karijeru van Hrvatske?
Dečak: Bili smo po Srbiji, Sloveniji, BiH, to je sada isto ‘vani’ (smijeh), ali ipak mi sviramo na hrvatskom, tako da nećemo sigurno ići osvajati Njemačku, jer se ne izražavamo na engleskom.
Šušak: Meni je engleski maternji jezik, ali većina hrvatskih bendova koji pjevaju na engleskom me iritiraju i povraća mi se od njihovog izgovora. Ima bendova koji rade to super, kao recimo Cojonesi, ali većina ne. Nama je za sada bitnije izražavati se na hrvatskome, na kojem mislim da je teže složiti tekst nego na engleskom.

Koje bendove trenutno slušate?
Dečak: Arctic Monkeys, njihov zadnji album me baš razvalio, isto kao i zadnji album Sigur Rósa. Editorsi… Za njih mi je drago da se kreću u nekom novom smjeru.
Šušak: Queens of the Stone Age su super, zadnji album od Nine Inch Nailsa, norveški metal bend Kvelertak… Svi slušamo potpuno drugačiju mjuzu, što je super, uvijek nešto novo otkrijemo.

Na kojem ste zadnjem koncertu bili?
Dečak: Na Dubiozi kolektiv u Domu sportova, dan prije smo bili na Cojonesima u Vintageu.

Koje mlade rock bendove s naše scene biste izdvojili?
Dečak: Pavel i bivši Ramirez, Morso, dosta njih s riječke scene, Sara Renar…
Šušak: Nina Romić, Cojones… ima ih.

Bavite li se još ičim osim muzikom?
Dečak: Igram nogomet dva puta tjedno i to isto s muzičarima.
Šušak: Ja nisam društven pa trčim. I produkcijom se bavim, radim novi Pavel.

Koji su vam daljnji planovi?
Dečak: Iduće godine koncert u Tvornici, slavimo 15 godina benda.

U kojem gradu imate sljedeći koncert?
Dečak: U Vinkovcima na Rock Marin fesivalu.