Dva najveća gubitaša u zabavnom sektoru kod nas ovih dana su, čini se, ‘Hit show Marka Tolje’ s HTV-a i Kerumova zabava u kockarnici gdje je u utorak navečer, prema Index.hr, izgubio oko milijun kuna. ‘Hit show’ je navodno koštao oko 700 tisuća kuna pa smo tu negdje.
Eto nam dva vida zabave koja i nisu tako zabavna, pogotovo ako vi kao pretplatnici plaćate za njih. Naravno, nije nikakav problem da netko kocka i zabavlja se za svoje novce, ali jest problem kad je te iste i veće novce dužan drugima, kao recimo Kerum svojim dobavljačima.
Kao što je i problem kad se veliki novci potroše na loš proizvod poput ‘Hit showa’ a svi ste vi dioničari ‘projekta’. Što je najgore, sve se to može izbjeći ako staviš pravu stvar na pravo mjesto i činiš to često. Ali kao za vraga kod nas je obrnuto; nemreš bilivit kako se nešto jednostavno zakomplicira, kako se ljudima koji nemaju smisla za nešto daje da rade baš to za što nemaju smisla, kako oni bez talenta redovito imaju višak ambicija i kako se sve svede na onu jednostavnu rečenicu, ‘pogrešan recept, pogrešan rezultat’.
Zera i nula karizme
Ali to se uvijek shvati poslije, kao sad s ukidanjem Toljinog showa, iako se u većini situacija unaprijed može reći gdje je problem. I mene su mnogi iz branše prije emisije pitali otkud Tolji talk show, gdje su mu kvalifikacije, koji su uopće kriteriji u pitanju? Jel se oni furaju na Joolsa Hollanda ili na Jimmya Fallona? Je li to moguće?
Zamislimo da je takvu emisiju imao pokojni Boško Petrović, netko sa zerom a ne nulom karizme i iskustvom razgovora, a ne ‘pričanja s papira’ iza sebe? Ili, ako govorimo o mlađima, da je u priču pušten glumac Mario Petreković, koji je odlično odradio vođenje zadnjeg Porina. Tada bi to imalo nekog smisla, a nije nezamislivo pametno da se netko nije mogao dosjetiti.
Prvo što sam u razgovoru nakon emisije rekao bilo je “Možda i dobro da je ovako loše, možda stane ta produkcija i netko odgovoran dobije pedalu…“. Eto što ti je vidovitost, kako vidimo pred par minuta ‘pedalu’ je dobio urednik Zabavnog programa HTV-a Velimir Đuretić, nekima su smanjene plaće, što ti je domaća zabava.
Kerum i Mala Floramye
No, krenimo neredom. Kerum je istu večer prije spomenutog fijaska u kockarnici sjedio u dvorani do nas u jednom drugom zagrebačkom hotelu, Esplanadi, gdje je Admir Čulumarević s ekipom snimao najavni videospot za 4. Starigrad Paklenica Film Festival. Radi se o festivalu glazbeno-dokumentarnog filma koji se ove godine održava od 3. do 8. kolovoza.
Nesumnjivo se radi o korisnom, kulturnom a bogme i zabavnom glazbeno-filmskom programu u kojem je, u šali naravno, igrom slučaja i Kerum mogao sudjelovati. Kad smo ga vidjeli u Esplanadi razmišljali smo o toj ideji i kako bi reagirao, a onda ga je Čulumarević kad je prolazio kraj nas zaustavio i pitao bi li glumio u spotu, na što je Kerum ladno odgovorio “Ako mi platite“.
Šteta, a mogao je dobiti malo pozitivnog medijskog face-liftinga. Mogao je i uložiti novce u kulturno-umjetnički program i festival i ispasti cool, ali on je radije otišao u Westin i zdrobio ozbiljnu svotu novaca. I zabavio se. Poznat je onaj vic kad netko pita Keruma može li donirati Malu Floramye a on odgovara “Što je maloj, što joj treba?“.
Zvijezde pjevaju, hitovi propadaju
Zamislimo Keruma u videospotu na temu “Casablance” kako s Matom (glavnim glumcem) razgovara “This is the beginning of a wonderful friendship…“. To bi bio urnebes, ili da recimo svira na klaviru koji se pojavljuje, ali s namjerno prekriženim rukama, kakav bi to šou bio?
Sigurno bolji od onog Marka Tolje. Kad je pravi šou počeo ukidanjem ‘Hit showa’ krenula je priča o teorijama zavjere, ali ne ulazeći u njih dojam je da se zaista radilo o lošoj i dosadnoj emisiji. Usprkos gostovanja Hladnog piva i Let3 koji su odlično odradili ono što i vani naprave glazbenici u sličnim, ali kako vidimo ipak debelo različitim, ‘Late Night With…’ talk-show programima.
Napominjem tko je svirao da se ne pomisli kako je problem u glazbenom ukusu. Dapače, suprotno, iako nisam nikakav poklonik svih onih silnih zvijezda koje su pjevale i plesale, spram ovog amaterizma radilo se o profesionalno napravljenim emisijama koje su bile i zabavne.
Hitovi koje ne možeš kupiti
Nećemo sad ulaziti u priče o potrošenim novcima, to je redoviti slučaj u domaćoj ‘zabavi’, posebno televizijskoj, ni zašto emisija nije zaustavljena i prije emitiranja ako su je na HTV-u pregledali a tek kasnije tvrdili da nisu zadovoljni.
Sama emisija bila je ozbiljno ne-zabavna, razgovori s gostima nategnuti i umjetni, osim meni dobrog završnog skeča u kojemu je Danijela Trbović vadila krv Tolji. To se zove televizičnost i zabavnost, ali sve ostalo bilo je ispod očekivanja.
Ali ne i bombastične najave po teletextu i okolo, pa i u središnjem Dnevniku HTV-a prije emisije u petak, ishitrene najave u kojima se pretenciozno drobilo o ‘hitovima kao ulaznici u emisiju, osobama s društvene scene kao sucima…’ i slične bedastoće, a našlo se mjesta i za spominjanje ‘prve domaće službene top liste’, nove radijske Top-40 ljestvice. Pune hitova, ali ne i singlova kako se spominje. Jer kod nas se CD singlovi ne proizvode, ne možete ih kupiti, jednostavno ih nema, pa je i priča o singlovima u najmanju ruku nepotrebna.
Šou pokušaja i promašaja
Upravo taj način odabira hitova – koje netko na radiju legitimno pušta, ali je pitanje što i zašto pušta – govori o doživljaju ‘hitova’ kod nas, a slično je i s hit showom koji potom potone kao da ga nije ni bilo, iako se dva dana prije gromoglasno tvrdilo suprotno.
Najmanji je problem sam Marko Tolja, on je samo prihvatio ponuđeni posao i trudio se. Problem je da je taj posao izašao u javnost i problem je da su kod nas ipak najčešći ‘hit & miss’ šouovi, iliti po naški pokušaji-promašaji.
Mada je jedino glazba bila ono što je funkcioniralo s tih par nastupa uživo, žrtvovao bih da glazba daje alibi ovakvim emisijama, jer se priča krije negdje drugdje i glazba je najmanje bitna u ovakvim ‘projektima’.
Mučna zabava
Jer ako smo tako gorljivo zainteresirani za glazbu kao što se tvrdi, nabrojite mi jednu, ali samo jednu glazbenu emisiju na domaćoj televiziji i vodim na ručak s večerom? ‘Ružiona’ kao posljednji izdanak ukinuta je, da bi se onda žanrovski bastardi i pseudo šouovi uguravali pod egidom ‘glazbe’ i time opravdalo nepostojanje jedne-jedine, obične, ma najobičnije glazbene emisije.
Kao i s Kerumom i videospotom i kockarnicom, naš je problem odrediti što je zaista zabavno a što je zapravo mučno. Osim da je mučno gledateljima dok se oni zabavljaju. Kad još u jednadžbu dodamo sve interese koje ‘igrači’ zabavnih programa imaju na tapetu, jasno je da vuk dlaku mijenja ali zabavu ne prepušta nikome. Vjerojatno misle “Svaka čast vama, ali pretplata na zabavni program ipak nama”…
