Prema najnovijim vijestima, Neil Young, Moby, Pete Townshend, članovi Metallice Lars Ulrich i James Hetfield, te Sting organiziraju u Londonu, Torontu i New Yorku gala koncert za lijek protiv tinitusa, poremećaja od kojeg i sami pate. Posebnost tog koncerta je to što će se točno u ponoć, u sva tri grada, pomoću čaše i slova pokušati prizvati duh Ludwiga van Beethovena, kako bi mladež mogla čuti kako je to bilo živjeti s tinitusom na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Ako se Ludwig ne javi, to je samo zato što nije dobro čuo da ga je netko zvao.
Neće biti iznenađujuće ako sada šokantno priznam da sam se u gornjem pasusu malkice zafrkavao, ali ono što je smrtno ozbiljno je da su sve gore navedene osobe patile ili još uvijek imaju problema s tim poremećajem i da, doista je moguće da krenu senzibilizirati javnost na tinitus, poznat i pod imenom zujanje u ušima.
Tinitus nije bolest, to je simptom nečega. Zujanje u ušima može biti simptom ili posljedica nekih bolesti, na primjer tumora, raznih upala, depresije, pretjerane anksioznosti, posljedica uzimanja nekih lijekova ili droga ili pak deficita vitamina B12, također može biti posljedica ateroskleroze kapilara u uhu ili ozljeda glave, a vrlo često posljedica preglasnog slušanja muzike bilo da je riječ o koncertu ili putem slušalica mp3 playera.
Nedavno prilikom vožnje u autobusu mladić do mene je slušao mp3 player i držao slušalice u uhu. Bez ikakvog posebnog naginjanja prema njemu primijetio sam da sluša Led Zeppelin, i to onaj album 4 simbola, pjesmu “When the Levee Breaks”. Početno oduševljenje kako mladi danas znaju što je dobra mjuza zamijenjeno je sa zabrinutošću da će dečko vrlo vjerojatno patiti od tinitusa, zujanja u ušima, te nagluhosti.
Istraživanja su pokazala da tri četvrtine mladih koji preglasno slušaju mp3 playeru su u opasnosti od trajnog oštećenja sluha. Također, preglasni koncerti, konstantna izloženost buci glasnoće iznad 80 decibela, preglasno slušanje mp3 playera, sve to može dovesti do tinitusa.
Tinitus je percepcija zvuka u uhu ili u glavi koja se javlja bez očitog vanjskog zvučnog podražaja i najčešće se doživljava kao pucketanje, brujanje, zujanje, zviždanje, zvonjenje u uhu.
Ukoliko ste tako nešto već doživjeli, možda je to zato što statistike pokazuju da skoro 20 % osoba povremeno doživi kakav šum u uhu. Kod 5 % ljudi javlja se kao šum jačeg intenziteta koji ih ometa u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Gospoda s početka teksta su vrlo vjerojatno pokupili tinitus zbog izlaganja prevelikoj buci.
Uostalom, Pete Townshend je svojedobno obarao Guinnessove rekorde u glasnoći rock koncerata. Na koncertu grupe The Who je tada izmjereno 120 dB.
Takvu količinu buke slušni sustav može podnijeti u količini do pola sata u tjedan dana, koliko uhu treba da se oporavi. Ako se uzme u obzir da se koncerti sviraju svaki drugi-treći dan, i da traju oko dva sata (ponekad i dulje), zapravo su još i jako dobro prošli.
Nakon pohađanja nekih koncerata je moguće primijetiti laganu zvonjavu u ušima. Na taj način nas uši upozoravaju da su umorne i da će im trebati nekoliko dana da se oporave, drugim riječima, u tim slučajevima treba izbjegavati bučna mjesta, glasnu muziku u slušalicama, dok se dobro, dobro ne odmore od prethodne decibelske torture.
Postoji jedna rečenica na poleđini svake ulaznice za koncert koja je napisana vrlo sitnim slovima, a kaže kako glasna glazba može oštetiti vaš sluh. Ono što ne piše je da se od glasnoće na koncertima može zaštiti posebnim čepićima za uši koji spuštaju glasnoću zvuka, ali ne izvrću kvalitetu i doživljaj glazbe. Vjerojatno je to dobar način za sve glazboljupce (uključujući i autora ovog ubavog teksta) da i dalje dugo i sretno uživamo u blagodatima sjajnih koncerata.
Što se tiče slušanja muzike preko mp3 playera, liječnici preporučaju slušanje maksimalno sat vremena dnevno, ne glasnije od 60% ukupne glasnoće, međutim treba spomenuti činjenicu da su neki mp3 playeri glasniji nego drugi, odnosno da maksimalna glasnoća u različitim mp3 playerima nije ista.
Posljedice jakog tinitusa mogu biti razne: smanjena kvaliteta života, uslijed osjetljivih ušiju (pa tako i nemogućnost konzumacije glazbe u željenim dozama), smetnje s raspoloženjem i neke druge subjektivne smetnje. Zanimljivo je da psihički faktori mogu izazvati tinitus, ali i da tinitus može potaknuti nastajanje određenih psihičkih smetnji, kao što su poremećaji raspoloženja.
Ako ste već primijetili zujanje u ušima, i to vas smeta, odnosno značajno utječe na kvalitetu života, pomoć možete potražiti kod otorinolaringologa/otologa/audiologa.
Razvijene su razni vidovi terapija, od one medikamentima, kombinacijama vitamina, preko operativnih zahvata i električnih stimulacija do psiholoških terapija bihevioralnog ili kognitivno-bihevioralnog tipa.
Ove terapije pomažu određenom broju ljudi da im se poveća kvaliteta života. Također pomaže izbjegavanje nikotina, kofeina i slane hrane. Naravno, pojedini vid terapije vjerojatno neće imati isti učinak na dvije različite osobe, nekome će više odgovarati psihološka terapija, dok će za drugoga najbolja biti terapija vitaminima.
Nekog generalnog tretmana koji donosi izlječenje od tinitusa još uvijek nema, tako da se treba paziti, odnosno, da zaključim ovaj tekst rečenicom kojom su mi roditelji mnogo puta probijali uši, ali mi svejedno nisu izazvali tinitus: “Bolje spriječiti, nego liječiti!”
U Hrvatskoj, u Zagrebu, postoji Centar za tinitus, pa ukoliko imate pitanja ili vas zanima nešto više o tinitusu posjetite www.tinitus.hr.
