Nakon duže stanke, riječka pjevačica Tina Vukov vraća se na scenu s novim singlom “666”.
Možda se sjećate pop pjesama “Il treno per Genova” ili “Tuga dolazi kasnije”, ali Tina je odlučila promijeniti glazbeni izričaj pa je tako na novoj pjesmi surađivala s neafirmiranim glazbenicima iz Sesveta koji su je oduševili.
Za novi singl inspirirali su je je Madonna, Lana Del Ray i grupa
Hooverphonic, a sam naziv “666” vjerojatno će vam privući pažnju, dok je nama povratak na scenu privukao pažnju za intervju.
S 13 sam prvi put ušla u studio, snimili smo neke demo snimke, ušla sam u Croatia Records, kada je još pokojni Đorđe Novković bio šef. On je to čuo, svidjelo mu se, i ponudio mi je ugovor. Potpisala sam ugovor s 14, počele su mi izlaziti prve pjesme, s 15 sam bila na Dori s pjesmom “Tuga dolazi kasnije” koja je skoro postala evergreen, ljudi to i dan danas pjevaju. Sa 17 sam bila opet na Dori, dobila dva Porina i onda sam se nakon toga nekako povukla jer nisam bila zadovoljna s pjesmama, tražila sam samu sebe. Sada imam 25 i radim na novim pjesmama.
Na prvom albumu surađivala si s Arsenom i Matijom Dedićem. Kako je došlo do tih suradnji?
Autor mojih prvih pjesama “Il treno per Genova” i “Tuga dolazi kasnije” je nekako došao u kontakt s Matijom, dao mu moje snimke koji me pozvao da sviramo u BP Clubu u Zagrebu. S njim sam isto snimila kasnije “Tuga dolazi kasnije”, bili smo zajedno na Dori, i onda smo s Arsenom snimili njegovu staru pjesmu “Vraćam se” kad sam imala 17. Baš mi je drago što sam imala te suradnje.
I s Fredom Cooperom si surađivala. Kako si do njega došla?
Lea Dekleva je napisala pjesmu i došla nekako do njega. Fred je valjda tada bio u Hrvatskoj, bilo je baš cool.
Novi album?
Idemo sada singl po singl, a iduće godine onda album. Imamo tri pjesme na kojima radimo, sljedeća bi trebala izaći krajem godine, a album nekad iduće godine. Mislim da danas ionako ljudi idu više singl po singl. CD-i su manje isplativi.
Koliko će album biti drukčiji od prvoga?
Dosta, produkcijski, aranžmanski. Prošli je bio baladni nekako, a ovaj će biti nekako dark i više je modernog zvuka. Ali nisam odstupila od sebe i dalje. Ne možeš pobjeći od nečeg što jesi.
Pišeš li ti pjesme?
Ne, probala sam ali nekako mi ne ide. Sviram klavir, ali za sada mi ne ide pisanje još. Mislim da je to normalan korak, sada sam počela sudjelovati u procesu stvaranja isto.
Dobila si dva Porina. Koliko ti to znači?
Uvijek je lijepo dobiti nagradu i tad sam bila ushićena. Ali danas mi je bitnije da sam zadovoljna s onim što radim i da glazba zaživi među ljudima. Mislim da je svakom izvođaču najveće priznanje hit pjesma.
Kakva je situacija s nastupima?
Malo sam nastupala, kada sam bila na festivalima i tu i tamo na nekim ljetnim događanjima jer sam išla u školu. Prošle godine sam održala koncert “Jazz za jednu noć” u kazalištu u Rijeci i to mi je vrh bio, pjevati jazz u kazalištu.
Što trenutno slušaš?
U zadnje vrijeme puno filmske glazbe i mainstream izvođača koji naginju tome – npr. The Cinematic Orchestra, njih sam nedavno otkrila. Sviđaju mi se i indie pop grupe, npr. Angus i Julia Stone. Osim toga, u iščekivanju sam Madonninog novog albuma.
Studirala si engleski, pjevaš na hrvatskom… Što misliš o pjevanju na engleskom i hrvatskom u Hrvatskoj?
Ne znam kako ljudi primaju engleski. Ova pjesma je na hrvatskom, ali imamo i druge koje su u originalu pisane na engleskom, tako da ćemo te možda tako zadržati. Kada je original na engleskom, jako je teško prebaciti na hrvatski i da zvuče ok. Mislim da nije fer prema svima pjevati na engleskom.
Kako ti je pjevati tuđe tekstove?
Pa s 15 sam pjevala “Tuga dolazi kasnije”, nisam imala pojma što to znači. Tekst uobličim po melodiji. Doslovno sam znala pjevati tekstove i ne znat o čemu pjevam. Ljudi bi me pitali “Tinaaaa, ti si to proživjela?” Naravno da nisam. A sada mi je bitno i kakav je tekst, je li banalan ili ne. Ovaj tekst za “666” mi je super, mislim da se svatko može poistovjetiti s ljubavnom situacijom. Prije bih ušla u studio, i odmah otpjevala pjesmu po melodiji jer osjećam melodiju. Mislim da danas nisu bitne vokalne sposobnosti nego emocija. Billy Holiday super prenosi emociju. I Lana Del Ray.
Što misliš koju publiku najviše privlačiš?
Svaki put kad sam imala koncerte, došla bi mi uglavnom starija publika. Na jazz koncertu prošle godine nisam vidjela puno mladih ljudi.
Željela bi živjeti od muzike?
Pa da, mislim da se može. Moraš imati dozu komercijalnosti u sebi ipak. Ali pozitivna sam oko toga.
Razmišljaš li o karijeri vani?
Pa sada mi nije plan to, ali kada bih imala priliku, išla bih.
Kako je u Rijeci?
Ne pratim događanja baš. Izađem vani petkom i subotom i idem se prošetati s prijateljicom. Nema nekih mjesta gdje se može plesati. Mislim da bi vjerojatno bilo lakše da sam u Zagrebu. U Rijeci su uglavnom rock koncerti, ali ja ne volim tu muziku, nikad nisam išla na to.
Na kojoj si muzici odrasla?
Na MTV-u 2001. Sve što je tada bilo i onda sam negdje s 15 otkrivati jazz. Onda sam jedno vrijeme slušala samo jazz i bossanovu i bila antikomercijala i anti MTV i sada slušam opet sve.
Što ti muzika predstavlja?
Nešto što ja jesam. Znam da zvuči ko klišej, ali cijeli život pjevam i slušam muziku i to je ono što ja stvarno jesam.
