Kad poslušate novi Thompsonov album “Ora et labora” dobit ćete dojam da je građanski rat na pomolu. Ili bar seljačka buna i da živimo u srednjem vijeku. Pomislit ćete “Bože jel’ nam sve to treba?” Ne, naravno.
Taman su završeni izbori hrvatskih predstavnika za Europski parlament, mada bismi neke radije poslali na dobrovoljni rad a ne na plaću od 6-7 tisuća eura i dnevnice. HDZ-ova koalicija sa 6 i SDP-ova sa 5 osvojenih mjesta, Ruža Tomašić iz HSP-a dr. Ante Starčević sa 65.000 glasova (26,58 posto na listi s HDZ-om) i Tonino Picula kao pojedinačni pobjednik s ukupno 112.559 glasova (47,36 posto na listi SDP-HNS-HSU).
Eto zanimljive i polarizirane situacije pred skore lokalne izbore; odličan rezultat konzervativnih snaga iako sve ono što ne vole i sa čime prijete i oni i babaroga ubrzano nestaje; Balkan više nitko ne spominje ni u zemljopisu, fantomska regija raspala se pod naletom ozbiljnih financijskih igrača sa Zapada i Istoka, jednom riječju vlada idila.
Vrijeme je stalo
I u cijeloj toj priči kad su mnogi iznervirani upravo suprotnim stvarima eto nam Thompsonovog albuma na kojem su glavni neprijatelji jugokomunisti, domaći izdajnici i ostali sličnog profila. Kao da nije prošlo toliko vremena koliko je, kao da se nije dogodilo sve to što se dogodilo, kao da je vrijeme stalo i to odavno. Ili se vraća?
Stigne mi u četvrtak email i vijest da je izašao novi singl Miroslava Škore “Zašto lažu nam u lice”. Pitanje je tko nas laže, nije imenovano, ali nije teško pogoditi na koga misli. Mada, gledam nedavno u Dnevniku HTV-a kako se Škoro branio od optužbi da upravo on laže jer lova od dobrotvornog koncerta u Osijeku još nije uplaćena na račun bolnice za koju je sakupljena. Rekao je tamo Škoro suvislo par stvari ‘bolničarima’, pretpostavljam da će to nekako riješiti, no, mimo njega, poanta je da je pitanje tko kome i zašto laže ipak malo kompleksnije. Kod nas se ‘loptica’ stalno i veselo prebacuje onima iz suprotnog tabora pa smo time sve riješili. Jesmo li?
Bilo jednom u Hrvatskoj, ponovilo se
Uskoro su lokalni izbori i grupiranje je počelo, pa i grupa i solista. Primjećuje se kako su ovi ‘zdesna’ glasniji su od ovih ‘slijeva’, koji izgleda više ne bi javno dali svoj glas nikome. Isti dan stiže i email da je nakon sedam godina objavljen novi Thompsonov album, prvi nakon “Bilo jednom u Hrvatskoj”, i ponovilo se.
Dakako, nitko ne spočitava pravo i legitimnost konzervativnih umjetnika svih fela i vrsta da zastupaju svojih stavova, dapače, sve dok se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, jel da, ili porezna uprava. No, porezna uprava može se i tužiti (sudu), što je Thompson i napravio nakon što je nedavno podmirio porezni dug od oko milijun i pol kuna.
Kako naći milju i po
E sad, nekima nije lako naći milju i po, da bi to imao moraš puno raditi i puno albuma prodavati. Moram priznati, u pola sata koliko sam u petak, kad sam otišao po Thompsonov album, sjedio na kavi ispred trgovine Croatia Recordsa u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, pedesetak ljudi kupilo je novi Thompsonov CD.
U Splitu još i više, narudžbe padaju ‘ko lude, bit će para jer je u samo prva dva dana prodaje ‘otišlo’ jako puno komada.
Ne zna desnica što radi ljevica
Album “Ora et labora” (‘moli i radi’) dolazi u trenutku kad mnogi u Hrvatskoj ne rade. Takva je situacija u društvu kod nas. Samo, takva je situacija već deset i više godina, ali je zanimljivo kako se ‘desnica’ često pravi da ne zna što radi ‘ljevica’ i zdušno ju proziva za stvari koje su inicirane daleko prije.
I tako se za financijsku propast zdesna uvijek urla na iste ‘komunjare’ i duhovne izrode, mada je situacija ipak nešto složenija. Davno su nas opljačkali, davno su nas rasprodali, ovo sad je samo bis. Ali nije bitno.
Thompsonova album nije običan album; osim što je glazbeno loš on je prije svega propagandno sredstvo i kao takvog ga treba promatrati. Nemojmo biti naivni; danas u Hrvatskoj na javnoj sceni nema ni jednog jedinog komunista, znamo samo ponekog kapitalista od kojih su ovi ‘domoljubni’ najbrojniji i najbogatiji.
No, upravo su vikanje istih parola o ‘crvenoj opasnosti’ ili metafore o Bogu dobar trik kojim se može napumpati masu, to uvijek pali a pogotovo pred izbore. Mada, pomalo se čini se da je svima svega dosta, da su ljudi svjesni što nam se događa i da je ovo samo after party nekadašnjih događaja, a od 1. srpnja i ulaska u EU nema mrdanja. Samo dvadesetak posto ljudi izašlo je na jučerašnje izbore za EU parlament, idemo mi rađe na more.
Previše neozbiljnih
Konstruktivna opozicija je dobrodošla u svakoj normalnoj zemlji, jedini je problem da se moraju poštovati bar neka pravila opozicijskog dijaloga ili ‘napada’. Kod nas sve sliči na igrokaz i nitko ozbiljan ne može ozbiljno shvatiti poruke s Thompsonova albuma. Problem je samo što kod nas ima previše neozbiljnih.
Kad bismo saželi priču s “Ora et labora” shvatili bismo da smo u ‘kulcu’, da su za to krivi komunisti i nevjernici, Bog nas čuva, ali selektivno, više ‘nas’ nego ‘njih’. No, prije nego sam čuo album rekao sam sebi idem ga pošteno poslušati pa vidjeti, možda nešto i čujem, možda tu nečeg i ima. Ali stvarno nema.
Mobilizirajuće pjesme
Kakav je album? Tehnički i glazbeno loš. Simulacija ordinarnog heavy metala, loše pjesme, naivni tekstovi, sintetička svirka i hrapavi vokal Thompsona za kojeg je Alen Islamović sofisticirani pjevač. Nema više onog profi-benda i glazbenika s kojima je Thompson svirao pred par godina. S druge strane, Gregorian su svojim srednjovjekovnim imidžem nešto poput futirista za Thompsonovu mitologiju. No, mora se priznati da pjesme praktično djeluju mobilizirajuće za one kojima su namijenjene, barem na toj razini na kojoj su napisane.
No, problem je da kad čujete album “Ora et labora” imate dojam da mračni srednji vijek još traje. Od kičastog omota studija Nexus (Bino Uršić iz nekadašnjih Božesačuvaj i Fiju-briju) sa sokolovima, štitovima i starinskom tipografijom pisma (pa je tekstove teško čitati), crvenih kockica koje se raspadaju i pretpostavljam simuliraju propast Hrvatske, tekstova koji manje-više govore o Bogu, narodu, vjeri, izdaji, staroj majci, povijesti koja se pisala krvlju, slavnim danima Zrinskih i Frankopana…
Thompson nije znanstvenik
Ukratko, sve je u dalekoj prošlosti, sadašnjost je samo truli nastavak davnih patnji i ničeg lijepog nema, EU ne postoji, Internet je nepoznanica, Zemlja se okreće oko sunca, ali bi Thompson htio da se Hrvatska okreće oko njega i onoga što on zastupa. U tekstovima se prigovara neistomišljenicima jer iskrivljuju povijest, jude sude poštenima, iako zapravo baš ove pjesme iskrivljuju i povijest i sadašnjost. Dakako, Thompson nije znanstvenik pa da mora biti u pravu, ali nije baš poželjno ni biti u krivu.
Ima li politike? U tonama. Od uvodne pjesme “Sokolov krik” kad krene tekst “Mi smo ljudi kršćani, ne bojmo se mrijet, Bog je pozva nas da mijenjamo svijet…“., preko druge “Dobrodošli”, sa snimkom govora Franje Tuđmana – onog gdje veli da “nećemo dopustiti jugokomunističkim ostacima koji se vežu sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…” – pa do nastavka “naše pjesme tuku sa svih strana, o kom pišu glava mu se traži, po metodi jugokomunista triput slaži istina ne važi…“, jasno vam je o čemu se tu govori 2013. godine.
Crkvena ploča
Iduća pjesma “Bog i Hrvati” priča je o povijesnom bivstvovanju jednog naroda i jednog Boga, dok je “Bosna” pjesma o staroj majci, “kolijevci Hrvata gdje se naša povijest krvlju pisala“. Za “Maranathu” tekst je napisao biskup šibenski Ante Ivas , a uvodnu podlogu crkvenih orgulja nastavlja vrlo oštar biskupov tekst “neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica…“, uz heavy metal tutnjavu okolo i režanje vokala.
Sve pjesme intonirane su slično, prijeteće. Čudno ako govorimo o ljudima koji se stalno pozivaju na Boga? Zapravo se radi o crkvenoj ploči, to bi bio zajednički nazivnik. Glazba je u okvirima onoga što inače rade crkveni bendovi koji koristite formu rock glazbe s vjerskom tematikom. Razlika je, dakako, samo u tome što je Thompsonov domet na tržištu daleko veći.
Za prave ili velike Hrvate
Ali bilo bi pogrešno Thompsonovu glazbu diskvalificirati s estetskih parametara. Jer to nije bitno, ovo je programatski iskaz koji gađa u sridu one kojima je namijenjen. Thompsonu se mora priznati da vrlo jasno nastavlja smjerom koji je zacrtao i žestoko mobilizira svoju publiku, te vrlo dosljedno ne ispušta iz ruku poziciju koju je stekao; ovo je ploča namijenjena Hrvatima, ako ne velikima onda bar pravima, ostali su izuzeti.
Problem je da bi svaki pravi autor trebao odgajati svoju publiku, širiti ju i ne podilaziti niskim strastima. Mijenjati se barem malo. Ovdje je obrnuto, sve je isto kao pred 2-3 stoljeća, Thompson potpaljuje strasti umjesto da ih smiruje, optužuje u tekstovima, zatvara se u svoj krug istomišljenika.
“Samo je ljubav tajna dvaju svjetova” jedina je ljubavna pjesma, dobra starinska balada s malo maznutim ugođajem “Wish You Were Here” Pink Floyda, ali normalna pjesma na albumu koji po većini sastojaka ne djeluje normalno u današnje vrijeme i u sadašnjosti.
Nema predaje
“Nema predaje” jedna je od ključnih pjesama posvećenih aktualnoj situaciji i ‘partiji’; “Mili Bože čudnih li vremena, da budućnost nema sjaja, sad partija opet pravdu dijeli a Hrvatsku nisu htjeli“. Nakon ovako razložene situacije sav o tekst o tome da nema predaje više nije domoljubni refren nego na tragu onoga Ruže Tomašić da su manje-više svi ostali ‘gosti’ u Hrvatskoj. Ali ne govorimo o turistima i ljetnoj sezoni pa da nam napune blagajnu.
Ovakav trash bio bi zanimljiv samo da je bar malo dobar, barem malo. Ali doista je teško izdržati svu tu količinu prijeteće patetike. Zadnja “Put u raj” veli “uzmi križ i nosi ga, to je put do neba, put u raj nije posut ružama“. Naravno da nije, ali nije ni ovakvim pločama, kao što ni put do dobrog albuma nije banalni agitprop.
Mentalna neuroza narodu
Nemam ni minimalnu namjeru braniti bilo koju vlast, ali o kojoj to vlasti koja zatire hrvatsko ili nije htjela Hrvatsku zapravo govorimo? O Račanu? O ovoj sadašnjoj koja maksimalno povlađuje Kaptolu i ni izdaleka ne pomišlja niti na legalističke stvari poput revizije ugovora s Vatikanom? Možda je Cipar dobar primjer za staviti imovinu Crkve u službu naroda koji toliko volimo? Druga, bitnija stvar pitanje je zbog čega Thompson naivcima servira priču/ploču kao da je ratno stanje? Još izravnije, producira mentalnu neurozu narodu pjevajući fol cijelo vrijeme o jedinstvu? Koga i čega?
A sve uz zaklinjanje u Boga i ljubav prema domovini u pjesmama koje vrve osudama, prozivkama, etiketiranjima i sukobima. Ako je i od pobožnog čovjeka puno je. Sad bih najradije naveo stih iz jedne izvrsne rock pjesme, “Moj Bog je jači od tvog” ali neću…
