Čileanski psychedelic rock bend, The Holydrug Couple, europskom turnejom privodi kraju izuzetno uspješnu godinu. Dvije godine nakon objavljivanja prvog albuma, bend, čiju osnovu čine Ives Sepúlveda i Manuel Parra, ubire plodove ovogodišnjeg hvaljenog izdanja.
The Holydrug Couple početkom godine je objavio “Noctuary“, svoj drugi album, ujedno prvi za Sacred Bones Records. Objavljivanje albuma je ispraćeno sjevernoameričkom, te aktualnom europskom turnejom, u sklopu koje će se prvi puta predstaviti i hrvatskoj publici, koncertima u riječkom Tunerlu (6. studenog), te dan ranije i u Zagrebu.
O formiranju benda, aktualnom albumu i dojmovima s prve europske turneje popričali smo s Ivesom…
Možete li ukratko opisati The Holydrug Couple?
The Holydrug Couple činimo bubnjar Manuel i ja. Ja sviram gitaru, klavijature i pjevam na nastupima uživo, te na većem broju pjesama, uz to i produciram sve studijske snimke. Trenutno nam pomažu prijatelji Martin, koji svira bas, Daniel na klavijaturama i gitari, te Pablo, koji je zadužen za naš zvuk kada nastupamo uživo, a također mi pomaže i u studiju.
“Noctuary” je, od snimanja do produciranja, rađen pod vašom potpunom kontrolom. Iscrpljuje li takav način rada?
Ne, po tom se pitanju osjećam upravo suprotno. Snimanje i produciranje su mi najdraži dijelovi stvaranja glazbe. Postajem opsesivan stvaranjem demo snimki i snimanjem novih stvari jer uvijek razmišljam o idejama novih pjesama i zvukova. Sav taj dio mi predstavlja zabavu.
Jeste li zadovoljni konačnim zvukom i oblikom albuma “Noctuary”?
Da, u početku sam bio potpuno zadovoljan. S vremenom počneš bolje slušati neke stvari na koje ranije nisi obraćao pozornost, primjetiš neke greške u produciranju albuma i učiš iz njih. Ali kao konačan odgovor ću reći kako jesam zadovoljan albumom, sretan sam zbog njega.
Koji izvođači su najviše utjecali na vas?
Hm… Po mom mišljenju su to, Nirvana, The Beatles, Smashing Pumpkins, Serge Gainsbourg i Air, svatko na svoj način. Kada stvaram glazbu, u glavi su mi prvenstveno spomenuti izvođači. Ponekad se radi o nekom drugom, ali oni su uvijek u mojoj playlisti.
Kojim današnjim izvođačima je The Holydrug Couple najsličniji?
Ne znam, konkretno, ne smatram nas sličnima niti jednom bendu. Tu i tamo kod nekih suvremenika pronađem neki sličan element u obliku zvuka, kompozicije ili akorda. Međutim, slušajući glazbu ’60-ih i ’70-ih, također pronalazim iste elemente, što me vodi do zaključka kako se glazba uvijek iznova stvara.
Ostvarujete prve dojmove na europskoj publici, kako su vaši nastupi prihvaćeni?
Da, jako dobro smo prihvaćeni, prilično mi se sviđa europska publika. Predviđao sam da ćete biti hladni i dosadni, međutim, dosta ste osjećajni i posvećeni live izvedbama. Barem što se The Holydrug Couplea tiče.
Kakva je publika u odnosu na onu u drugim mjestima u kojima ste nastupali?
Hm, prilično slična, ne razlikuje se previše od one u SAD-u i Čileu. Meksikanci su nešto strastveniji.
Smatrate li Čile svojim domom i s glazbene strane?
Da, svakako. Iako rock glazba ni u kojem slučaju nije među popularnim glazbenim žanrovima u Čileu.