Otkazivanjem koncerta Petera Gabriela u Areni Zagreb napokon je pukao balon u koji smo nekoliko godina svi zdušno ‘puhali’.
Nije bila torta pa da slavimo i gasimo svjećice, niti blizu, ali bolje puhati u ovakav balon nego kukati nad hudom pop kultrunom sudbinom i putovati do Beča, Munchena i Milana. Mada nije ni to loše, svašta se vidi i nauči, ali to ne mogu svi.
Paradoksalno, ako je Gabrijel bio anđeo koji je pomogao Mojsiju razdvojiti Crveno more, kod nas je baš dolazak anđeoskog Petera Gabriela razdvojio san i javu i najavio ‘sudnji dan’ i potop velikih rock koncerata u Hrvata. A i šire čini mi se. Pa nije fora.
Tko je probušio balon?
Tko je na kraju probušio balon? Budimo realni, znali smo unaprijed da nešto ne štima ali čekala se službena objava. A kako bi bili realni, barem koliko se može, puno puta na ovom istom mjestu pisali smo da slaba, ili slabija zainteresiranost masovne publike za komercijalne koncerte velikih pop i rock zvijezda predstavlja problem koji će nam se obiti u glavu.
Čak smo to i konkretno najavili, ali ispalo je još gore nego smo predviđali. Nije u pitanju samo Peter Gabriel, to je odavno propalo, već cijela sezona, pa i dalje.
Kako to obično biva, ovih (prosječno) desetak tisuća iz Arene, ili dvadesetak tisuća s maksimirskog ili poljudskog stadiona, platit će ‘ceh’ tihe većine koju ne zanimaju pop koncerti. To je nešto poput izbora, izabrali smo, tj. apstinirali od izbora i sad svi imamo istu vlast, kakvu zaslužujemo, u ovom slučaju pop kulturno bezvlašće.
Kulture ne mora biti
Zvuči oštro ali je istinito i budimo svjesni situacije. Slušali bumo, tj. gledali, nekaj drugo. No, to je tržište i tržišna ekonomija, ali i kultura, makar i potpomognuta, ili stopirana, kako kad. Pa ako smo pop nekulturni onda to treba javno priznati. Iako Arsen Dedić tvrdi, ironično doduše, da “kulture mora biti“, možda ipak nije tako?
Nije mi niti najmanja namjera braniti, radije kuditi, bilo kojeg promotora ili privatnu firmu koja radi svoj privatni posao, ali je činjenica da svi koji računaju na masovnu rock publiku, od INmusica, Terranea do Adria zabave – organizatora inozemnih gostovanja – kod nas imaju problema s tom istom publikom. A to ne može biti slučajno.
Bolest publike i insajderski detalji
Razgovarao sam unatrag 5-6 dana s puno ljudi koji poznaju situaciju oko ‘nesolventnosti’, čitaj bankrota, organizatora Adria Zabave, bivše Lupa Promotion, koji poznaju situaciju ‘iznutra’, a i njima je teško naći pametan pravorijek.
Informacija ima koliko hoćete, i provjerenih i onih ispod žita, sve ima svoje zašto i kako, ali čini se da je ‘bolest publike’ ipak ključna za ovakvu situaciju.
Publike kuju ne zanimaju insajderski detalji poput onog banalnog da Dinamo godišnje plaća struju samo 400 tisuća kuna, a za najam maksimirskog stadiona naplaćuje i tu istu struju, do toga da Adria Zabava nije dobila Arenu Zagreb zabadava kako se priča – pogledajte fakture – do toga da bi ta ista Arena davno zjapila prazna, kao splitska recimo, da Adria nije dovela u nju koncerte, dinosaure, cirkuse i ostalo.
Pribijanje na križ i ledeno koncertno doba
Svi koji poznaju situaciju iznutra slažu se da nije niti izbliza ružičasta, ali niti crno-bijela, bez obzira što zainteresirane strane hoće, žele i mogu ‘pribiti na križ’ krivca ili ga proglasiti svecem.
Teško se oteti dojmu da sve podsjeća na anno domini 2004., dakle skoro deset godina, kad su zaredom otkazani nastupi Metallice, Lennya Kravitza i P!nk i na par godina nastupilo je ‘ledeno koncertno doba’, barem što se velikih inozemnih gostovanja tiče.
I Vladimir Ivanković – vlasnik Adria Zabave – a i još neki, potekli su iz te tvrtke Marijana Crnarića i znali su što ih čeka i kako treba raditi, makar i uz ‘malu pomoć mojih prijatelja’, na važnim gradskim mjestima dakako.
Nismo mi kolonija, ili možda jesmo?
Znali su i da američki Live Nation – vlasnički partner zagrebačke Adria Zabave, a u SAD mrski monopolist s Ticketmasterom – predstavlja dominantnu kompaniju bez koje se danas ne može raditi, barem ne na ovakvoj skali i s ovim izvođačima. Oni jednostavno ‘kupe’ nečiju turneju od 125 koncerata po svijetu i ako niste s njima globalno teško da ćete do tih izvođača doći lokalno.
Možda se moglo ići na sistem servisa i za 5% profita odrađivati na zicer samo lokalnu organizaciju? Ali kvragu, nismo mi kolonija, zašto ne bi probali aktivno? Tko nabije taj dobije, ili izgubi, naravno.
Problema koliko hoćete
Mnogi koji se bave ovim poslom, ili su sudjelovali u njemu, slažu se da je situacija ozbiljna. Problema ima gdje god hoćete, ali je činjenica da niti uz damping cijene ulaznica i ozbiljno snižavanje cijena – od 50 postotnog popusta do 100 kuna za Rogera Watersa – nije bio ‘viška’ publike koja bi onih dvadesetak tisuća stadionskih nadogradila na barem 30 tisuća (prodanih) ulaznica.
Adria Zabava je dovela u Zagreb i Split imena koja inače nastupaju u gradovima s 2 milijuna ljudi. Bez njih toga ne bi bilo. Zagreb ima oko milijun, možda smo ipak premali? Možda ipak mislimo da smo veći i bolji nego što jesmo? Vjerojatno.
Da se žedno uho napije
Vidjet ćemo kako će se razvijati situacija, ali čini se da neće biti bajno. Barem ne što se velikih koncertnih produkcija tiče. ‘Malih’ je uvijek bilo i to je odlično, ključno čak, jer niti sve pop zvijezde ovog svijeta ne mogu sakriti činjenicu da su klubovi mjesto gdje sve počinje i gdje se žedno uho napije.
Ali ispada da se ne možemo maknuli od tog početka, ili da je prilično teško. I kako onda promatrati pop kulturu kod nas, kad u definiciji stoji da bi trebala biti popularna, i to masovno?
Natrag u garažu (i u EU na koncerte)
Stoga, praktični pravorijek je ‘natrag u garažu’ ili u EU na koncerte – gdje još očito ne spadamo po puno stvari – a u Beograd na Gabriela.
Sveti Petre porušene pop kulturne crkve, dođi kod nas barem privatno na more…
