Springsteen; lovac na nevidljivi dobar video

Kako pisati ‘protiv’ Brucea Springsteena? Čovjeka koji jedinu pravu i veliku manu u dugoj karijeri ima samo u polovičnom albumu “Human Touch”? No, došao je i taj dan. Nažalost, istina je takva kakva je, okrutna i nimalo videofilska; Bruce Springsteen, jedan od najboljih koncertnih izvođača u ukupnoj povijesti rocka, trpio je najveće prigovore fanova upravo zbog svojih koncertnih video-izdanja.

Više loših nego dobrih rock filmova
Nedavni desetminutni kratki film “Hunter of Invisible Game” – zapravo produženi videospot – samo je dolio ulje na vatru. Nisam ga stigao pogledati kad je nedavno objavljen, a kad jesam sama od sebe nametnula mi se usporedba s davnim filmom “The Song Remains The Same” Led Zeppelin iz 1976. Ne samo zbog patetičnih igranih kadrova, među kojima i Bruce jaše konja kao i Robert Plant, ‘spašava’ neku djecu i vraća ih majci (Plant ipak blentavije oslobađa zatočenu princezu), nego zbog artificijelnosti i pretencioznosti oba filma, tj. njihovih dijelova. Ne glazbe, nego bedaste vizualizacije.

Mogla bi se napraviti dobra tema o lošim rock filmovima, čini mi se da ih je bilo više nego dobrih. Htjeti reći više nego što možeš ili je potrebno, pogotovo u drugom mediju, boljka je mnogih, pogotovo rock glazbenika. U trenutku kad je Springsteen s dvogodišnjom “Wrecking Ball/High Hopes” turnejom oborio sve rekorde, odsvirao besprijekorne koncerte i opet se, po tko zna koji put, dokazao kao nedostižni koncertni izvođač, filmić “Hunter of Invisible Game” stigao je bespotrebno, ako ne i gore od toga.DePalma, Zimny i video killed the rock star
Dakako, ne radi se o nikakvom ključnom projektu koji će izmijeniti ili dovesti u piranje Springsteenov status, ali se na njemu vidi očiti problem koji postoji kad se ozbiljno govori o njegovim video izdanjima. Pa kad je i Brian DePalma davno, u trenutku prve najezde MTV-a, režirao videospot “Dancing in the Dark”, nije prošlo najbolje. Danas je za Springsteenovu video produkciju vodi Thom Zimny, ujedno zadužen i za bogatu arhivu, i opet nije najbolje. Zimny je, blago govoreći, mrzak Springsteenovim poklonicima i poznavateljima njegovog opusa, arhiva i onoga čega u njima ima.A ima puno toga, što je, srećom, zadnjih godina i službenim kanalima počelo izlaziti u javnost. No, usprkos nove slobodoumnosti i liberalizacije količine izdanja, Zimny je zadnjih desetak godina na terapiji onih koji o Springsteenu znaju više od njega. Posao kod jednog pod najbogatijih rock glazbenika – ne samo novcima nego i arhivama punim neobjavljenih povijesnih zgoditaka – Zimnyu je dala šljaku snova; ‘kopanje’, biranje, montiranje i objavljivanje materijala koje svi čekaju, znaju nešto o njima i imaju o njima svoje mišljenje. Ali nije lak zadatak balansirati između želja šefa, da ne velimo bossa, objektivnih okolnosti i ovih koji ti prigovaraju.

Sam svoj najoštriji kritičar
U nekim trenucima Zimny je odradio posao savršeno; pogledajte dokumentarac o Springsteenovu nastupu na finalu Super Bowla pred par godina – a i sam nastup – i bit će vam jasnije mnogo toga. Ili Zimnyeve dokumentarce o snimanju albuma “Born To Run” i “Darkness on the Edge of Town” i nećete moći poreći da čovjek zna raditi. Ali nešto lošije odabire i tu mu možda fali naš Đelo Hadžiselimović sa svojim iskustvom.

Nekadašnji control freak i sam svoj najoštriji kritičar, Springsteen je zadnjih desetak godina popustio, počeo objavljivati albume u redovitom rasporedu, a ne snimiti po 40 pjesama i objaviti jedan LP s 12. No, jako puno neobjavljenih još mu je po ormarima, kao i mnoge zanimljive video snimke koje se periodično objavljuju po box-setovima poput poput “Darkness On The Edge Of Town” ili “Born To Run”, skupa s dokumentarcima i snimkama koncerata iz pripadajućih razdoblja. Tu u kadar ulazi Thom Zimny sa svojim izborom, ili je ipak izbor Bruceov a Zimny samo pobire loše kritike?

Snimi pa pospremi u ormar
Kao za vraga, na svako video izdanje, montirano i pod supervizijom Zimnya, uslijedili su prigovori da ne odražavaju najbolje Springsteenov koncertni izraz i izlaz u datom razdoblju. I bili su pravu. Za izvođača takvog silovitog koncertnog profila doista ne može biti slučajnost da na svaki objavljeni koncertni zapis ima par njih boljih, snimljenih i pospremljenih u ormar. Valjda za neko reizdanje za 25 godina. Springsteenu se ne može poreći da se dugo odupirao lukrativnom zovu objavljivanja koncertnih video snimaka, pa je tek 2001. – dugih 28 godina nakon početka karijere (?!) – na tržište pušten prvi, dvostruki DVD “Live In New York City”. Od 15 koncerata u Madison Square Gardenu zabilježena su samo zadnja dva, a i oni su premontirani pa se izgubio koncept cjelovitog nastupa, nečeg vrlo važnog u Springsteenovu slučaju.

Bez drame ‘pravog’ koncerta
Tek na idućoj “The Rising” turneji stigao je DVD sa snimkom kontinuiranog koncerta, ali je i taj prvo bio prikazan na MTV-u. Lijenom Springsteenovom štabu valjda se nije dalo baviti s drugim snimljenim materijalima pa su iskoristili MTV-evu montažu i malo je dopunili. DVD snimka nastupa s The Seeger Sessions turneje u Dublinu bolovala je od manjka slike i zvuka publike, pa se mogao steći dojam da Springsteen s bendom i briljantnim programom svira sam u praznoj dvorani. Još gore, s prethodne “Devils & Dust” samostalne turneje, profesionalna snimka s koncerta u Bostonu stavljena je u ormar, a iskorišten nastup s MTV Storytellersa, snimljen u studiju, time niti blizu ugođaju i drami pravog koncerta.

Par godina kasnije, u jeku sveopće pomame za Sprinsgteenom, rasprodanim turnejama i epskim koncertima, nakon turneja “Magic/Working On A Dream”, na DVD-u je osvanuo koncert iz londonskog Hyde Parka s festivala Hard Rock Calling, gdje Springsteen nije imao niti svoju pozornicu nego standardnu festivalsku binu s uobičajenim monitorima i ostalim remetilačkim faktorima. Iako je u ormaru imao snimke s desetak nastupa na stadionu Giants u New Jerseyu, izbor, je li Zimnyev ili njegov, opet je pao na najlakše rješenje, koncert kojeg je dio već bio prikazan na britanskoj televiziji.

Zimny protiv bootlega
Dvije godine kasnije, kao bonus na odličnom dokumentarcu Ridleya Scotta “Springsteen & I“, iskorišten je dio idućeg festivalskog nastupa na londonskom Hard Rock Callingu, bez obzira što su na turneji zabilježeni mnogi atraktivniji. Čak i takvi arhivski biseri poput snimke nastupa iz 1978. iz Houstona – iskorištenog za box-set povodom 25 godina albuma “Darkness on the Edge of Town” – koji nekim čudom nikada nisu procurili u javnost, imaju superiornije varijante u tadašnjim profesionalnim snimkama legendarnih nastupa u Largu, Passaicu, koje nezahvalna publika posjeduje putem nelegalnih bootleg izdanja. No, Zimnyev izbor bio je drugačiji.

U jeku rasprava o skorašnjim box-setovima “The River” i “Born In The U.S.A.” hejtersko raspoloženje zagriženih fanova već je uzelo maha i jebe mater Zimnyu i svima uključenima u posao, zbog vjerojatnih previda koji će se dogoditi. Lako je biti premijerni live izvođač današnjice, lako je, kao ove godine, odsvirati besprijekorne južnoafričke, novozelandske i australske turneje, pa onda i američku, a lako je i konstantno raditi pogrešne poteze pri objavljivanju tih materijala. Čak i u slučaju live downloada audio snimaka (svih) koncerata ove godine – nezapamćeno liberalnog poteza Springsteenova štaba – bilo je opakih pogrešaka. Nakon što su Pearl Jam i ostali od toga davno digli spomenik, menadžment Jona Landaua na početku akcije izazvao je sablazan javnosti odlukom da se USB-narukvica na koncertima ili poštom – za download snimke samo jednog nastupa – plaća vrtoglavih 40 dolara.

Opća internetska pobuna
Tek nakon opće internetske pobune recept je promijenjen u uobičajenih 15 američkih dolara za flac i 10 dolara za 320kpbs, uz izmotavanje i naivne isprike publici. Suvišno je reći da su sve snimke pokazale besprijekornu mašinu Springsteena i proširenog The E Street Banda pod punim naponom, skupa s Tomom Morellom na gitari, s repertoarom i izmjenama pjesama kakve drugi izvođači ne mogu niti zamisliti, ali šteta je bila napravljena. A onda su sve snimke nakon par mjeseci bespotrebno maknute i tko je jamio je jamio.

“Hutnter of Invisible Game” zadnji je u nizu primjera, mada se radi o režiranom proizvodu a ne dokumentarnom zapisu. U tome i jest problem. Pretenciozni film s podlogom izvrsne istoimene pjesme s albuma “High Hopes”, bezvezna je maštarija u kojoj je teško odgonetnuti je li pokušaj kopiranja atmosfere filmova legendarnog Terrencea Malicka ili nekog trećeg.

Poznaju mu ‘ormar’ bolje od njega
Jer, problem jest, to jest nije, što vas Springsteen jednostavno ne može razočarati na koncertu, čak i kad ga gledate prvi put. Ali može ako ste ga gledali nekoliko puta i znadete što još postoji snimljeno i ostavljeno u arhivu. Bio kriv redatelj i supervizor Zimny, ili on skupa s Bruceom i Jonom Landauom, ne treba sumnjati da će prvo iduće video izdanje izazvati salve bijesa internetske zajednice koja, čini se, bolje poznaje Springsteenov ormar od njega samoga…