Sir Paul McCartney: “Morao sam to učiniti!” – “Her Majesty”

3175

Bila je to jedna večer ranog ljeta 2002. kad se Brian May uzverao na vrh Buckinghamske palače kako bi tamo na električnoj gitari odsvirao “God Save The Queen”. Zvučalo je to monumentalno, uzvišeno i jednostavno – kraljevski.

Njegov nastup označio je početak koncerta organiziranog u povodu pedesete godišnjice kraljičinog dolaska na prijestolje, a brojio je brojne glazbene zvijezde: May je otvorio, a našlo se tu mjesta i za Cockera, Claptona između ostalih. Koncert je uživo prenosio HRT, a kao posljednja zvijezda na pozornici se pojavio i Sir Paul McCartney, te sam s akustičnom gitarom izveo pjesmu “Her Majesty”.

Her Majesty” je najkraća pjesma na repertoaru The Beatlesa, broji svega 23 sekunde i nalazi se na albumu “Abbey Road”. Njezina sudbina bila je neizvjesna, te se do samog kraja nije znalo hoće li biti uvrštena na album ili ne. Srećom, ipak se na njemu našla, ali ne kao zasebna kompozicija već kao dodatak pjesmi “The End”, a pojavljuje se nakon njezinog završetka i nakon četrnaest sekundi apsolutne tišine. “Tipično beatlesovski – slučajna greška“, komentirao je McCartney poslije. Kao takva, ona predstavlja jedan od prvih primjera tzv. ‘skrivenih pjesama’. Na vinilnom omotu “Abbey Roada” se ni ne spominje, jer je odluka o njenom uvrštavanju na album donesena nakon što su omoti odštampani!

Priča o njenom nastajanju mi je nepoznata. Ipak, lako je zamisliti kako je McCartney zapisuje na stolnjaku nekakve kafane, nakon mnogo popijenih piva ili popušenih jointa. Ona je njegova reakcija na kraljevsku obitelj, ili, točnije, na samu kraljicu Elizabetu. Tekst nije dugačak, njegova poruka je prilično jasna, i ide ovako:
“Her Majesty’s a pretty nice girl, but she doesn’t have a lot to say
Her Majesty’s a pretty nice girl, but she changes from day to day
I want to tell her that I love her a lot, but I gotta get a belly full of wine
Her Majesty’s a pretty nice girl, someday I’m gonna make her mine”
Angažirane pjesme koje napadaju kraljevsku obitelj nisu ništa novo. No, ova izvedba “Her Majesty”, na velikoj fešti organiziranoj u čast same Elizabete, pred tisućama ljudi i pred njom samom nešto je eksplozivno, iako je izvedena na tihoj akustičnoj gitari, te iako traje svega te famozne 23 sekunde.

McCartney se pojavio na pozornici, pozdravio publiku te – prije nego što se itko snašao – ispalio par akorda i stihova, i okrenuo se prema kraljičinoj loži s legendarnim komentarom “Morao sam to učiniti!“. Izvedba je snimljena u dva kadra, jer pjesma sasvim sigurno nije bila najavljena na koncertu, te se redatelj nije snašao drukčije kadrirati. Sve što je uspio jest nakon njenog završetka odmah prebaciti na kameru koja snima kraljičinu ložu. Elizabeta je namrštila lice u nekakvoj bolnoj grimasi, ali ništa ne govori, jer, baš kao što pjesma kaže “Ona nema mnogo toga za kazati”. Princ Charles se, smješten lijevo do nje, iskrivio u provali smijeha.

Muziku podržava

Sir Paul McCartney jedna je od rijetkih osoba koja je pred kraljicom nešto ovakvo smjela napraviti, te se izvući nekažnjeno. Njezin pogled i grimasa nakon izvedbe otkrivaju mnogo, isto kao i McCartneyev osmijeh. Taj komentar “Morao sam to učiniti!” govori da mu je ova kratka izvedba donijela olakšanje te djelovala katarzično; njegov napad bio je brz, opušten i učinkovit. Kroz laganu i kratkotrajnu zezanciju slavljenica je bila podbodena na vlastitom slavlju.

Tijekom 23 sekunde njenog trajanja zupčanici mašte se pokreću te vidimo onu legendarnu naslovnicu “Abbey Roada” i četvoricu velikana kako koračaju nadesno prelazeći tu famoznu cestu. Prvi iz kadra nestaje Lennon, sav u bijelom; posljednji koga vidimo na odlasku je Harrison, sav u jeansu. U tom kratkom trenutku izvođenja “Her Majesty” jedna od najlegendarnijih glazbenih naslovnica čudotvorno oživi, i mi jedva stignemo mahnuti četvorki koja je zauvijek zadužila rock’n’roll. Nakon što napuste kadar promet cestom Abbey se nastavlja kao da se uopće ništa dogodilo nije.

Muziku podržava