Umjetnik i aktivist Siniša Labrović u svom performansu “Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu” spremno će stajati u iščekivanju predsjednika u velikom dvorištu Muzeja grada Zagreba danas od 18 do 20 sati.
“Predsjednik”, kako navodi Labrović, “ovdje se pojavljuje metaforički i namjerno u muškom rodu tako da se odnosi na čelne osobe države, gradova, županija, ministarstava ili bilo kojih institucija i organizacija.” Ovaj ritualni simbolički čin Siniša Labrović posvećuje svom prijatelju Vladimiru Matijaniću.
Već dan nakon, u srijedu 21.6. od 19:00 sati kod Doma HDLU-a u Zagrebu Labrović izvodi drugi performans pod nazivom “Umjetnik pljuje na HDLU” iz serije “Fraze”, kojim nakon odbijanja termina za performans “Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu”, demonstrira svoj bunt prema neprihvaćanju od strane HDLU-a. Za novi performans objavio je poziv koji prenosimo u cijelosti:
“‘Umjetnik pljuje na HDLU’ performans je iz serije ‘Fraze’. Pljuvanje pankerske publike po izvođačima često se tumači ili kao izražavanje poštovanja ili kao suprotstavljanje (suvremenim) konzumerističkim vrijednostima, a meni se čini da bi se moglo dodati i da je to izraz želje za jednakošću, opomena onima gore da se ne umisle i svojevrsno zalijevanje vodom zajedništva.
Ne razmjenjujemo li sline i kad se ljubimo?!
Naime, HDLU za moj performans ‘Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu’ nije nikako našao prostora ni termina: niti jedan sat niti jednog dana sve do kraja 2023. godine. Nejasno je ostalo čija je guzica u pitanju: moja ili njihova. Kako bilo, ovaj performans pljuvanja je moj izraz neprihvaćanja odbijanja moje guzice. Ljubav između mene i HDLU-a mora se dogoditi, inače bih se mogao utopiti u moru tjeskobe odbačenosti.
Osim toga, performans je i pohvala cjelokupnom radu HDLU-a na boljitku vizualnih umjetnika i položaju vizualne umjetnosti u društvu – bezbroj je profesura, dekanskih mjesta, 0,8 koeficijenata, školskih satnica likovne kulture, članstava u komisijama i vijećima, pristojnih
honorara i lijepih penzija, izložbi, razmjena, rezidencija, potpora i putovanja po svijetu ostvareno zahvaljujući HDLU-u.
Struktura performansa nastoji pratiti i kružnu, savršenu strukturu građevine, kao i kružnu strukturu vlasti u HDLU-u: Predsjednik i Potpredsjednik od prije 15-ak godina u nekom su trenutku u šah-matovskoj rošadi postali Potpredsjednik i Predsjednik. Ovaj performans u
najvećoj mjeri posveta je njima četvorici: Predsjedniku, Potpredsjedniku, Potpredsjedniku i Predsjedniku. Neka stane Vrijeme. Živjela vječnost!”
