Nešto manje od mjesec dana od open air spektakla Rock el Classico kojeg čine Nele Karajlić i Stefan Milenković, Zabranjeno pušenje se svom bivšem članu Karajliću oglasilo službenim priopćenjem gdje mu prijeti kako ne smije koristiti njihovu glazbu. Karajlić je potom odgovorio na svom Facebooku, gdje tvrdi da mu prava na pjesme pripadaju te da mu se izvođenje pjesama Zabranjenog pušenja ne može zabraniti. Javna prepirka se nastavlja dalje, Sejo Sexon odgovara Karajliću, dopisom nazvanim “Priča o tenkisti” koju prenosimo u cijelosti:
“Ovim putem želim detaljnije obavijestiti javnost o razlozima da, pored tužbe protiv nezakonitog korištenja mojih pjesama u projektu Rock El Classico sa Stefanom Milenkovićem te poništenja nezakonitih ugovora s agencijama u Srbiji potpisanih od strane našeg bivšeg člana Nenada Jankovića, pokrenem i sve potrebne pravne radnje do sudske zabrane za sva moja djela koja isti, dr. Nele, javno koristi i izvodi. Ovu temu nisam spominjao u ranijem dopisu, jer nisam želio dodatno zagađivati prostor u medijima, ali poslije svih neistina koje je u svom iskazu pred javnost iznio Nenad Janković, dotičnom sam ipak prisiljen odgovoriti.
Naime, po zakonu o autorskom pravu svaki autor može osobi oduzeti dozvolu za korištenje djela ukoliko isti narušava moralne i etičke principe koje autor smatra bitnim. O tome detaljnije govori Zakon o autorskom pravu u člancima 29, 30 i 31.”
Sejo je priložio i nekoliko medijskih istupa koje je skupio za potrebe sudskog procesa kako bi pokazao na koje moralne i etičke principe misli. Prema njemu, dozvolu za korištenje pjesama Zabranjenog pušenja Karajliću želi oduzeti radi “višegodišnjeg govora mržnje” te “parola i pjesama koje veličaju presuđene ratne zločince”. Naime, Sučić se, među ostalim, pozvao na članke u kojima Karajlić govori kako u Sarajevo može doći samo u tenku (Sarajevo Grad), u kojima se piše o pjesmi “Wanted Man” (Index.hr), link na YouTube video u kojem “Karajlić daje podršku Vojislavu Šešelju”.
Sučić je dalje nastavio: “Uz ove i ovakve stavove i istupe na koje me već duže vrijeme upozoravaju, moje obrazloženje te za mene najdublji i najbitniji razlozi zašto ne želim da moja djela koristi dr. Nele Karajlić, nalaze se na žalost i na njegovu sramotu, na brojnim sarajevskim grobljima, gdje leže kosti 11000 Sarajlija koje su, uz četiri godine izgladnjivanja i terora, poubijali upravo likovi koje je dr. Nele godinama veličao u svojim pjesmama i intervjuima i koji su uz svo učinjeno zlo, 1996. po dolasku SFORa i uspostavi mira prisilili na iseljenje gotovo sve Srbe iz Federacije BiH i podstakli pravedni i osvetnički gnjev dr. Karajlića, ovjekovječen u ideji da ponovo ukreše tenk kojim će se konačno vratiti u Sarajevo.
Iskreno, nadao sam se da će ova i ovakva retorika prema mojim sugrađanima i našoj zemlji vremenom posustati, ali na žalost svi mi i danas svjedočimo perverznoj potrebi dr. Neleta da ismijava i vrijeđa svoj grad i svoje bivše sugrađane i njihove žrtve, iznoseći pri tom notorne laži o masovnom izgonu Srba ili pokušajima da ga se likvidira.”
Što se Sučića tiče, tvrdi da se kod ove temi ni ubuduće ništa neće promijeniti. “Ovakav čovjek”, kaže, “više ne može i neće izvoditi moje pjesme, a pogotovo one o Sarajevu jer ih niti zaslužuje niti ih je vrijedan te namjeravam uložiti sve zakonske mogućnosti da ga u tome spriječim.”
“Moralni lik i djelo dr. Neleta također ilustrira i njegov očajnički napor da poslije 15 godina narodnjačkog staža i otkaza u bendu Emira Kusturice, gdje je također bio suspektan na malverzacije, nezakonitim radnjama stekne pravo na 50 posto mojih djela, iako je njegov udio u stvaralaštvu benda daleko, daleko skromniji. Za vjerovati je da je samo teška muka natjerala našeg doktora da posegne za djelima benda koji svu inspiraciju i emociju i danas crpi iz Sarajeva, grada Oskarovca Danisa, nagradama ovjenčane Jasmile ili neponovljivih Dubioze i Štuka, tog njemu i danas odioznog mjesta u koje bi on, kako kaže, ušao samo na tenku.”
Nakon obrazloženja moralnog aspekta radi kojeg Davor Sučić (Sejo Sexon) ne želi dopustiti Karajliću da pjeva pjesme Zabranjenog pušenja, dolazimo i do pravnog dijela. U nastavku se nalazi popis pjesama i njihovih autora, koji je Sučić poslao:
Pjesme kojima je većinski autor Davor Sučić: “Selena vrati se Selena”, “Kino Prvi maj”, “Stanje šoka”, “Lutka sa naslovne strane”, “Dok čekaš sabah sa šejtanom”, “Ibro Dirka”, “Baš čelik 1&2”, “Brut”, “Ujka Sam”, “Kažu mi da novog frajera imaš”, “Gospođa Brams”, “Hadžija il bos”, “Kako je Velika Britanija postala probušeni dolar”, “Murga drot”, “Balada o Pišonji i Žugi”, “Manijak”, “U lošoj formi sam (Fikreta)”, “Srce ruke i lopata”, “Guzonjin sin”, “Pišonja i Žuga u paklu droge”, “12 sati”, “Na straži pored Prizrena”, “Zvijezda nad Balkanom”.
Pjesme kojima je većinski autor Nenad Janković: “Anarhija All Over Baščaršija”, “Abid”, “Put u središte rudnika Kreka Banovići”, “Šeki is on the road again”, “Čejeni odlaze”, “Nedelja kad je otiš’o Hase”, “Dan Republike”, “Kanjon Drine”.
Pjesme kojima su većinski autori ostali bivši članovi grupe: “Neću da budem Švabo u dotiranom filmu”, “Pamtim to kao da je bilo danas”, “Djevojčice kojima miriše koža”, “Dok jezdiš ka Alemanji”, “Ja imam kuhinju”, “Učini da budem vuk”, “Radost prvog žita”, “Sanjao sam noćas da te imam”, “Meteor”, “Piccola storia de grande amore”.
Pjesme u kojima nije moguće odrediti većinskog autora: Pklatovi 1 & 2 (Autori Nenad Janković i Davor Sučić u omjeru pola-pola).
Pjesme drugih autora: “Zenica Blues” (Johnny Cash, tekst Davor Sučić), “Dobri jarani” (Lennon-McCartney, tekst Davor Sučić), “Javi mi” (Lou Reed, tekst Davor Sučić)
Uz popis je Sučić poslao i prijave predane u SOKOJ u periodu od 1984. do 1990. godine, uz napomenu da se muzika vrednuje s 50%, tekst s 25% te aranžman s 25%, te da njegove pjesme vremenski čine više od pola projekta Rock El Clasico na što je skrenuo pažnju i organizatorima koncerta u Zagrebu.
“Ovim podacima, nadam se da sam konačno uspio razriješiti i taj vječni misterij oko Neletovog autorskog učešća u radu Zabranjenog pušenja prije 1992.”, dodao je.
“Ali mi idemo dalje u analizu elaborata našeg Neleta. Brend i ime Zabranjeno pušenje je već petnaest godina zaštićeno u cijelom svijetu zbog čega dotični sve ove godine i nastupa isključivo pod svojim imenom, iako je određenih incidenata na koje smo morali reagirati ipak bilo.”, napisao je uz priložene fotografije plakata Karajlićevih nastupa uz ime Zabranjeno pušenje.
“Tko nastupa na ovom koncertu? Možda još dodati Bijelo dugme, Divlje jagode…”
“Nastupa Nele Karajlić, ali je na plakatu istaknuto nešto drugo. Spisak mojih pjesama ne bih komentirao.”
“Na ovom plakatu smo i ja i cijeli moj bend. Mi toga dana nismo bili tamo niti smo trebali biti tamo niti nas je itko kontaktirao oko ovog nastupa.”
“Također, činjenica da je dr. Nele u Srbiji registrovao pravo na proizvodnju papirne galanterije te hardwarea i softwarea sa našim imenom više govori o njegovoj finansijskoj situaciji, nego o pravu da ime i autorska djela kojima nije vlasnik nezakonito koristi u poslovnim transakcijama, a istovremeno je i ružno i tužno da se snimci koje je zajednički finansiralo prijeratno Zabranjeno pušenje brutalno pokradu i prenesu na druga pravna i fizička lica bez znanja i dopuštenja tadašnjih članova Zabranjenog pušenja koji su i danas vlasnici istih”, napisao je uz link na ugovor kojim je Nele Karajlić prodao prava ¸”koja mu ne pripadaju” i link na dokumente iz kojih se vidi da je ime Zabranjeno pušenje Sučićevo vlasništvo na području EU, USA, Australije te svih zemalja bivše Jugoslavije.
Na kraju je Sučić, uz uzimanje u obzir Neletovog doprinosa, zaključio: “Želio bih se referirati i na činjenicu da dobar dio publike cijeni Neletov doprinos i ulogu u bendu prije 30 godina i da se toga rado sjećaju. Ali i Nele bi trebao da se bar ponekad podsjeti šta su njegovi saradnici, prijatelji i sugrađani preživljavali od strane danas pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca i njihovih vojski.
Treba li da ga podsjetim da su kuću u kojoj su nastali i Pušenje i Nadrealisti i svi hitovi koje doktor danas svojata, pogodili sa jedanaest granata, a doktorovog, kako kaže bivšeg partnera poslali u bolnicu sa 46 komada stakla u glavi. Treba li ga podsjetiti da nije ugodno slušati parole o Radovanu i Đurđevdanu koliko god one donosile simpatija u njegovoj novoj domovini?
Mislim da, poslije svega što sam doživio te poslije ovoliko godina nedostatka ikakve empatije i elementarne ljudskosti, bez obzira na minuli rad, dr. Nele zbog svojih diskutabilnih i šovinističkih stavova, danas u očima mnogih ljudi izaziva ogorčenje i nelagodu, a pogotovo kad pjeva pjesme o Pišonji i Fikreti, kad pjeva o Sarajevu. Jer stara je istina da se dobre pjesme ne dobivaju, one to postaju kada ih otpjevaš tako da ti ljudi vjeruju. Naš bivši pjevač, definitivno više nije taj čovjek kome ljudi vjeruju u ono što pjeva.
I Nele, nemoj da ti nanosi duševnu bol što živim u Zagrebu. U Sarajevu sam svaki mjesec, na istoj adresi na Koševu, sa istim ljudima i sa istom ličnom kartom. Putujem autom, busom, avionom. Vjeruj mi, svaki je prevoz jeftiniji od tenka.
I za kraj ću još reći… Ne znam zašto taj Zagreb, u kojem živim poslije rata, a u kojem ćeš uskoro i sam nastupiti, smatraš nekom stigmom i izjednačavaš ga sa tvojim nečasnim beogradskim angažmanom koji si proveo pljujući po ranjenom Sarajevu, veličanju ljudi koji su ga rušili, potkradajući usput svoje bivše saborce i njihovo autorsko vlasništvo.
Zato, Nele, pjevaj svoje pjesme. I sam kažeš da ih imaš puno i da ih ljudi vole. Jer jedino iza njih stoji tvoje srce. Ako ga još ima.”
