Jedva tri tjedna prošla su od službenog izlaska “Galerije Tutnplok“, još se zbrajaju prvi dojmovi i stvarni dometi albuma, ali čini se kako kod publike i kritike već postoji barem jedan zajednički stav: TBF definitivno ide dalje!
Potpuni uspjeh izvrsnog “Maxon Universala” očigledno nije splitsku ekipu stisnuo za vrat i muda, dapače – “Tutnplok” je još kritičnija, angažiranija ploča, s natruhama ljubavne poezije (čak!) i glazbom koja se stilski više odmiče od prethodnika nego što se na njega naslanja.
Uporno traženje drukčijih formula tako nam je donijelo možda i najinteresantniji album u čitavoj karijeri benda, pa je bilo vrijeme da listu pitanja pošaljemo Saši i Mladenu. Saša nam je poslao odgovore, a što se Mladena tiče, reakcija je bila sukladna naslovu jedne od boljih stvari na albumu – “Nema nikoga doma”. 
U neugasloj nadi da ćemo Mr. Badovinca ipak predočiti čitateljima nekom drugom prigodom, donosimo vam komentare najboljeg tekstopisca mlađe generacije u Hrvata…
Ajmo ravno u glavu: jesu li TBF s “Maxonom” nadrasli sami sebe? Mislim, nekad “Šareni artikal, kupuj ka lud” – a danas, kad ljudi otvore kutiju “Galerije Tutnplok“, prvo što vide je reklama za jednu od najjačih domaćih tvrtki mobilne telefonije, s opakim sloganom ‘Budite u điru – novi TBF za vaš mobilni telefon’… Da se niste vi to malo prodali, a?
Evo ovako, da ja tebi sve lipo objasnim. Mi ti nemamo ništa s tim, niti od toga; to je ‘deal’ izdavača i te kompanije. Mi tu nemamo moć da kontroliramo proizvod, jer proizvod nije naše vlasništvo. 
Mi do sada nismo nikad zaradili niti kunu od prodaje CD-a, čak smo još i dužni. Al’ svit je okrutan, učiš dok si živ, svi pržimo CD-e, a ja nikad u životu nisan skinija melodiju za mobitel.
Ovo ne pitam iz zle senzacionalističke znatiželje, nego zato što bi se lako dalo pomisliti da pristajanje uz jednu ovakvu ‘korporativnu’ reklamu u solidnoj mjeri kompromitira društveno-kritičku poetsku poziciju TBF-a. S jedne strane ‘volim te! molim te! u zahodu, na podiju se snimamo na mobitel…’ a s druge strane mobilni operater oglašava tri vrste melodija za zvono u vašem CD-u po prijateljskoj cijeni? Ne čini li vam se to malo dvostruko?
Pa i nije baš, jer kako san već reka – nemamo utjecaja na to, a i ne vidin da je naša poruka tako jednodimenzionalna. Upravo tvoj citat je iz dijela pisme “Budite kao mi”, koja završava sa “samo smo ljudi i ko si ti da sudiš“. Govorimo o stanju stvari u kojima je sam život apsurdan i odavno je prešao granicu licemjerja i radi se o gotovo kolektivnoj shizofreniji.
Čak i kad bi zaobišli izdavača i stavili muziku na download, opet bi najviše profitirale telekomunikacijske kompanije, a apsurd je u tome šta plaćamo zrak i izrade novih i novih glupih reklama. A Tesla je sve to izmislija da bude besplatno za čovječanstvo. Najbolje da se svi ištekamo i odemo u šumu svirat frule i brat bobice.
Ideja da se od CD-a napravi minijaturna monografija imaginarne galerije poprilično je zanimljiva. Odakle je krenula inicijalna ideja, i to baš za galeriju? I koji su bili kriteriji odabira mladih umjetnika koje ste uvrstili u booklet? Ako se ne varam, riječ je isključivo o splitskim umjetnicima?
Da, radi se o splitskim umjetnicima, a ideja je nastala jednu večer u studiju dok smo snimali album. Selekciju radova su radili Luka (Barbić) i Toni Horvatić.
Imate li u planu ovaj multimedijalni koncept proširiti i dalje? Može li nam se dogoditi da u predprostoru nekog kluba prije koncerta doživimo i prezentaciju, odnosno izložbu “Galerije Tutnplok“?
Izložbe će ić svojim putem neovisno o svirkama, i to kroz 2008. u osam gradova u Hrvatskoj (Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka, Pula, Zagreb, Varaždin, Osijek) i još Ljubljana, Sarajevo, Skopje i Beograd. Uz radove koji se nalaze na coveru tu će bit još i drugih radova od istih autora. Naravno, ako se negdi uspije poklopit svirka i izložba, onda super.
Je li vas, nakon apsolutnog uspjeha “Maxon Universala“, uhvatio onaj osjećaj ‘a što dalje’? Na velika vrata pojačali ste se odličnim bendom, pa onda Porin, pa odlične kritike, pa uspješni singlovi, pa odlične svirke… Je li bilo teško u toj atmosferi naći motiva za dalje na ovako maloj sceni kakva je naša? Jeste li se kad uhvatili da kalkulirate s idejom da treba pogoditi što publika hoće čuti?
Ne opterećujemo se s tim. Radimo to šta radimo da ne bi poludili i pobili prvo sebe pa sve oko sebe i trudimo se to radit najbolje šta možemo da pošteno zaradimo tu koru kruva i da se osjećamo barem malo korisni i da su nam cure i majke zadovoljne.
Općenit dojam je da “Tutnplok” u atmosferi ide korak dalje od “Maxon Universala“. Dok je “Maxon” bio duplo prepituran poletnom ironijom i podjebavanjem politike i konzumerizma iz perspektive ljudi koji imaju svoj (manjinski) đir u kojem uredno nalaze svoje gušte, “Galerija” odiše mračnije – ironija se pretvorila u cinizam, rezignaciju u kojem ‘ne znan šta bi reka’? Jesu li iz vaše perspektive kriza duha i ideja dublji nego u vrijeme nastanka prethodne ploče?
Mislin da se radi o nama koji smo stariji i iskusniji, i o suptilnijoj ironiji i optimizmu. Stvar s duhom i idejama stoji manje-više uvik isto, samo šta su naši životi kratki i prebrzi da bi to osvijestili. Da, na momente se osjeti rezignacija, al’ to je nešto šta smo tili izbacit iz sebe i oslobodit se kroz ljubav i umjetnost.
U tom smislu, “Smak svita” na neki način sublimira cjelokupno iskustvo ploče. Kritika ju je odmah svrstala uz bok “ST-stanju uma”. Meni se čini da je “Smak svita” u tom smislu ipak proširenje ideje, ekstenzija – čini li vam se da je nekadašnje “ST-stanje uma” poprimilo razmjere HR-stanja uma, pa i šire?
“ST-stanje uma” je uvik imala u sebi tu širu konotaciju i tako je i napisana. Masu puta su nam ljudi rekli kako mogu prepoznat svoj grad il misto u toj pismi. A ne vidin neku vezu između “Smak svita” i “ST-stanje uma”, “Smak svita” je jedan bezazleni ‘stand up’, a “ST-stanje uma” sabiranje iskustava jednog splitskog adolescenta.
Darko Rundek je svojevremeno, prilikom izlaska ploče Haustora “Tajni grad”, izjavio kako mu se čini kako je definicija sreće u urbanom životu da iznađeš tajni grad za kojeg nitko ne zna gdje je. Prošlo je 20 godina, a i vi ste, čini se, na sličnom tragu, zamišljajući đitu s koje se nikad ne vraćate doma. Mislite li da je na životu ostala još koja prava ideja osim utopije?
Pa naravno, glavu gore, tu su jos tuširanje hladnom vodom, sok od kupusa i javno zalaganje za efikasnije željeznice. I sve to umjereno i uz pravilno disanje.
Kakvi su koncertni planovi? “Crogito Ergo Sum”, “Obnova” i “Baze lete” zvuče perfektno za svirku uživo – čemu se smijemo nadati? To je, na kraju krajeva, treće ključno Kantovo pitanje?
Pa mislin da ćemo imat jednu lipu playlistu.
Ovo je već drugi album u kojem je živi bend iza vas u apsolutnoj ofenzivi. Čini mi se da je “Tutnplok” izniman upravo po tome što se vidi kako se bend – nakon (ipak) nešto elementarnijih hard-funk-groove aranžmana na “Maxonu” – uspio jako dobro, organski uklopiti čak i u skladbama s dominantnim elektronikama i scratchevima. Kako vam se danas čini raditi glazbu bez stalnog pratećeg benda? Što je prednost, a što mana?
Ne znan, tu smo nas šest i radimo s onim šta imamo, ako se pojavi ideja koju ne možemo baš nikako realizirat onda je zaboravimo i idemo dalje (jebate led, ne moš više ni to reć bez političkih konotacija…).
Evo i četvrtog Kantovog pitanja: što je čovjek?
Čovik je ideja, božanska slika, nešto nepostojeće šta je uvik u nastajanju i koliko znamo ostvareno u povijesti nekoliko puta. Čovik je pola Bog pola zvir, evolucijski stroj za prijenos gena, čovik je paradižot. (za čitatelje izvan dalmatinskog dijalektalnog kruga: ‘paradižot’ = šnenokle, op. P.V.)
I za kraj: čini mi se kako čitava priča o TBF-u počinje člankom u Feralu sredinom devedesetih, kad ste jednu crno-bijelu stranicu podijelili s Kuzmom i Shaka Zuluom, kao prve prave splitske rap snage. Otada, vi ste čitavo vrijeme pretežno u Splitu. Nekad ste bili proto-ST-reperi, ali tamošnja scena ni danas ne izgleda bitno življom nego tada. Kako vam se čini Split danas, ima li u njemu išta poticajnog za urbane glazbenike, osim obilja materijala za otrovne komentare?
Iskreno, ne sićan se tog članka, al nema veze, TBF postoji od 1990… A Split danas je, ka i uvik, najlipši grad na svitu i ujedno svit u malom. Nema tu ništa šta nema bilo di, osim mora i Sunca, a to niko ne more platit. Ima ka i uvik odličnih muzičara, ideja, svirki, pije se, raduje, ljubi, gubi, grize, leti, pada, i umire od lipote.
