Rundek Cargo Trio: “Mostove ne moraš rušiti… možeš i zaobići”

Za sam kraj svibnja Rundek Cargo Trio i Menart kao njihova matična glazbena kuća priredili su nam divno rano popodnevno druženje.

Uz predstavljanje dijela aktualnog albuma “Mostovi” u vidu kratke svirke Darko i ekipa u opuštenoj su i gotovo prijateljski prisnoj atmosferi najavili nadolazeću turneju koja započinje velikim koncertom u Tvornici kulture (18.6.) te se nastavlja na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila (19.6.).

U tom kratkom, ali i profesionalno vrlo ugodnom druženju članovi Cargo Trija (Darko Rundek, Isabel i Dušan Vranić – Duco) podijelili su neka svoja razmišljanja o aktualnom izdanju, planovima za dalje, ali i stvarima koje nisu usko vezane uz samu glazbu.Prije koju godinu u Vip clubu na neki ste način najavili izlazak tada aktualnog “Plavog aviona”. Bilo je tada riječi o vašem putovanju u Indiju, otkrivanju tamošnje glazbene energije koja vas je sve zajedno opila. Sada u pjesmi “Indijska” na novom albumu konačno i koristite elemente tog melosa. Planirate li možda napraviti neki tematski uradak s isključivo indijskom glazbom?
Darko: Sumnjam, pošto je od puta u Indiju prošlo već tri godine. Tad je to bilo neko friško iskustvo pa me držala inspiracija, no sad se to već malo provjetrilo. Sjećam se te svirke koju si spomenuo – ondje smo spojili tradicionalnu međimursku temu sa zvukom Indije i malo eksperimentirali pred publikom, što je bilo dobro prihvaćeno. No, ta stvarčica nije završila na studijskom izdanju, već smo krenuli drugim stopama, a Indiji se vratili u tom jednom trenutku na novom albumu.
Duco: Sve je točno Darko rekao, no nismo svo troje u to vrijeme bili u Indiji, ako je to možda bio dojam. Isabel je bila davno, a on je prije tri godine otišao sam, tako da možemo govoriti kako je na tom putovanju bila jedna trećina benda (smijeh).

Kada biste novi album morali opisati kroz samo tri riječi, što bi to bilo?
Duco (nakon podulje šutnje i razmišljanja članova benda): Rundek Cargo Trio! (smijeh)
Darko: Dobra, dobra…

Njegov naziv vrlo lako može poslužiti i kao metafora građenja i rušenja mostova u društvu, odnosno u međuljudskim odnosima.
Isabel: Tako je. To građenje mostova za mene znači pomirenje različitih ljudskih interesa, kultura… Težnja ka kompromisu i izgrađivanju pozitivnih odnosa posebno je bitna u nacionalnom kontekstu jer se kroz djelovanje na širem planu događa ta arhitektura boljeg i sretnijeg života svih nas koji smo dio te određene nacije.
Duco: Kao alternativu građenju dao si nam rušenje. No, ne moramo nužno rušiti neke mostove ako nam se oni ne sviđaju, to jest više nas razdvajaju nego spajaju. Možeš ih fino i zaobići.

Zadržimo se malo na tim mostovima i toleriranju razlika, s obzirom da se kroz vaše glazbeno djelovanje često provlači baš to svojevrsno promicanje kulturne šarolikosti. Smatrate li da nam na ovim prostorima nedostaje tolerancije u tom pogledu?
Duco: Uvijek ima prostora za poboljšanje kad je u pitanju multikulturalnost. Mislim da je kao bitan uzrok nedostatka razumijevanja drugih kultura izostanak miješanja ljudi različite boje kože, uvjerenja i drugih vrsta pripadnosti na ovom teritoriju. Naime, Balkan nije imao tu svojevrsnu privilegiju da bude zahvaćen kolonijalnim sustavom pa realno nije ni moglo doći do tog kulturološkog miksa.

Zanimljiva teorija. No, ajmo sad skočiti na malo aktualnije i ‘lakše’ teme. Darko, odakle suradnja s grupom Nimbus u pjesmi “Sve je poznato“?
Darko: Pa s tom curom (Maja Lovrić, op.a.) poznajem se još otkad je bila novinarka. Kad je predložila suradnju odlučio sam pripomoći, a i pronašao sam se u toj stvari. Mislim da je sve skupa ispalo vrlo dobro i zadovoljan sam rezultatom.

Nedavno ste javnosti bili predstavljeni i u vidu lika iz serije “Crno-bijeli svijet”. Jeste li uspjeli pogledati koju epizodu?
Darko: Hm… sve mi je to bilo malo previše vodviljski i pojednostavljeno. Mislim da su ta vremena donijela puno više stvari od onog što sam vidio u toj jednoj epizodi pa me nije vuklo da seriju pratim i dalje.

Svojedobno kada ste promovirali album “Mhm…aha…oh yeah…da da”, a i u nekoliko kasnijih navrata glazbena vas je kritika prozvala balkanskim Tomom Waitsom. Kako gledate na tu usporedbu?
Darko: To je svakako laskavo. On je neosporno velik i ozbiljan umjetnik i lijepo je kad te ljudi opisuju na način da tvoj rad kompariraju s njegovim. No, ono o čemu Tom Waits pjeva i kako to radi prilično se razlikuje od mog stila pa ne vidim tu baš nekih zajedničkih točaka.

Kad smo već kod razdoblja kad je “Mhm…aha…” bio aktualan album, da vas pitam jeste lirazmišljali o ponovnom proširivanju ovog trija na Rundek Cargo Orkestar?
Duco: Pa i ne baš. U prilikama u kojim trenutno radimo koristimo ono što nam se nudi i izražavamo se kao trio. Ne razmišljamo o povratku na formu orkestra.

Ok, znači ta je priča za sada završena…, a što s pričom oko Mostova i koncertne promocije albuma?
Darko: Najprije sviramo u Tvornici kulture i Šibeniku, a nakon toga slijede još neki koncerti u Hrvatskoj nakon čega selimo k susjedima pa ćemo svirati i po Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori…
Duco: Posebno dobro smo prihvaćeni u Beogradu, gdje s publikom održavamo čvrstu vezu kroz zadnjih petnaestak godina. Ondje ljudi znaju sve riječi pjesama, nevjerojatno. U Bosni smo isto kao kod kuće, a kod simpatizera iz Crne Gore sam primijetio simpatičnu pojavu, a to je da oni imaju neki čudni poriv da glasno ističu i ponavljaju koliko nas cijene i vole (smijeh).

Imate li još novih materijala pored ovih 11 pjesama s novog albuma?
Darko: Kad smo počeli radit’ album, bilo je tu 25 pjesama. Znači, ostalo nam ih je dovoljno da iz toga nešto proberemo i naknadno razvijemo pa će tako koja od tih 14 sigurno biti dalje razvijana i u konačnici stavljena na CD.