Jedna zaista lijepa i inspirativna priča krije se u beogradskoj Osnovnoj školi “Ivo Andrić”. Ima veze s glazbom, konkretno zborovima, i to ni više ni manje nego metal i rock glazbom.
Za početak, potrebno je predstaviti dirigenticu tamošnjeg školskog zbora kojoj je glavna misija učiti djecu o metal i rock glazbi. Jovana Obradović rođena je u Beogradu, gdje je potom i završila Fakultet glazbene umjetnosti. S 24 godine zaposlila se kao nastavnica glazbene kulture u OŠ “Ivo Andrić” koju je i sama pohađala kao dijete. Obožava raditi s djecom, s mnogima od njih nastupa od njihovog djetinjstva, a osim školskog zbora, osnovala je i RocHoir, koji okuplja djecu uzrasta od 6 do 15 godina.
Tek kad čujete kako klinci zvuče dok pjevaju rock i metal klasike kao što su “Fear Of The Dark” Iron Maidena, “Tears Of The Dragon” Brucea Dickinsona, “Nothing Else Matters” Metallice, “Humanity” Scorpionsa, “Bard’s Song” Blind Guardiana, “Heart Of Steel” ili “Blood Brothers” Manowara, zagrijat će vam se srce. Uz njih, za nastupe je okupila i bend iz RocHoira kojeg čine tri gitarista, pijanist i perkusionist. Već su napravili mnoštvo obrada, a neke od njih možete i provjeriti na YouTube kanalu Jovana Obradović & RocHoir kids.
Jovana je za svoj školski zbor odabrala obrade nekih od heavy metal i hard rock klasika. Nas je zanimalo zbog čega je odabir pao upravo na ove žanrove te bendove poput Iron Maidena, Metallice, Scorpionsa i Manowara, a ne nekih drugih, po mišljenju većeg broja ljudi, djeci naklonjenijih žanrova.
“Ideja mi je bila upravo da svojim đacima ukažem na nešto drugačije od onoga na što je, kao što ste rekli, najveći broj djece navikao. Pažljivo biram svaku numeru, ali najvažnija smjernica mi je poruka koju ta pjesma šalje – a spomenuti žanrovi bave se kritikom društva, analizom društvenih pojava, motivacijskim porukama ili u sebi imaju edukativni sadržaj u vidu opisivanja važnih povijesnih događaja”, pojasnila je Jovana.
Logično, i njezin osobni glazbeni ukus usko je povezan s metal i rock glazbom, s obzirom da ta ljubav prema alternativnijim pravcima seže još od njezinog djetinjstva. Naime, kako sama kaže odrasla je na glazbi grupe Queen, Nirvane i REM-a, dok joj se glazbeni ukus potom proširio i na heavy metal sastave.
S obzirom da su neke od pjesama prilično zahtjevne, naročito vokalni dijelovi Brucea Dickinsona, postavlja se i pitanje kako su djeca na prvu reagirala kada je predložila upravo ove pjesme. “Da budem iskrena, djeluju veoma motivirano! Prije početka uvježbavanja uz klavir, obavezno im pustim originalnu verziju pjesme koju ćemo pjevati. Pošto im se uglavnom jako dopadne, čini mi se da im je to dodatni izazov da sve nauče kako treba. Probe su vrlo intenzivne u svakom smislu, ali oni ne odustaju”, ovim riječima nam je mlada voditeljica zbora opisala proces i same reakcije djece.
Također, postavlja se i pitanje koliko se djece zapravo kasnije zainteresiralo za daljnje istraživanje metal i rock glazbe, na što Jovana kaže: “Što se tiče njihovog daljnjeg interesiranja za rock i heavy metal, kod nekih je vrlo izraženo, a kod nekih manje ili uopće ne, ali je sigurno da više ne postoji pejorativni kontekst kada se spomenu ti glazbeni žanrovi.”
Osim školskog, Jovana je oformila i RocHoir, čiji je naziv osmislila spojivši engleske riječi ‘rock’ i ‘choir’. U pitanju je rock zbor za još mlađu djecu, uzrasta od 6 do 15 godina. Kako sama kaže u njemu se osim pjevanja rock muzike bave i proučavanjem rock kulture intenzivnije nego što je to moguće u okviru školskog zbora, kroz različite radionice i predavanja na tu temu.
Ipak, važan dio cijele priče su njezini bivši učenici, a sadašnji članovi RocHoir benda: “To su srednjoškolci i osnovnoškolci s kojima surađujem od njihovog polaska u osnovnu školu. Deset godina unazad ne postoji nastup na kojem nije svirao bar netko od njih. Čak i kada završe osnovnu školu, nastave predano dolaziti na probe orkestra… Sve najljepše zborske trenutke podijelila sam upravo s njima i presretna sam što smo i dalje svi dio iste muzičke priče”, kaže Jovana.
Naravno, bitne su i reakcije roditelja te djece, ali i publike općenito. Na pitanje nailazi li na određene kritike, Jovana kaže: “Kritike su izuzetno pozitivne! Na nekim snimkama s naših nastupa u kojima izvodimo metal klasike možete čuti ovacije po završetku! Uglavnom mi čestitaju, a neki se čak i zahvaljuju što biram takav repertoar. I u školi u kojoj sam zaposlena imam nevjerojatnu podršku svih zaposlenih. To mi je ogromna motivacija za daljnji rad.”
Njezin entuzijazam je ogroman, ali i inspirativnost oko realizacija nekih budućih planova. O kakvim to još idejama i repertoaru razmišlja?
“Ideja imam i previše… Ali jedno po jedno. Za početak, planiramo solistički RocHoir koncert, da pokažemo kako zvuči kada oni koji još nisu ili tek kreću u školu udruženim glasovima pjevaju hard rock i metal hitove. Energija na probama je nevjerojatna, i jedva čekam da nas i publika čuje.”
Odlična vijest je kako RocHoir prima nove članove tijekom cijele godine. Zainteresirani se mogu javiti, nakon čega se dogovara termin dolaska kako bi se provjerio sluh, ritam… Nakon mini-audicije, djeca mogu postati dio te velike obitelji – članom ovog zaista kul zbora.
Mi im u svakom slučaju želimo svu sreću i dajemo veliku podršku oko usmjeravanja i upoznavanja djece s rock kulturom, metal glazbom te općenito s alternativnijim glazbenim pravcima. Samo tako naprijed!
