“Ideš li na koncert Ringa Starra?”, bilo je moje pitanje koje je uredno izazivalo (o)smijeh kod sugovornika, koliko rugajući koliko simpatični. Iako “kužeri” među poznavateljima povijesti Beatlesa kažu da je Ringo bio sretnik koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, vremenom su na površinu izbili ringoizmi, razne sintagme koje su postale važan dio šarma u historiji The Beatlesa.

I ne samo to, Starrova blaga i za kreativnost poticajna narav je razlog što u njegovom All Starr Bandu sviraju – zvijezde. Trenutno je od najpoznatijih Steve Lukather (mogli smo vidjeti njegove bravure na koncertu grupe Toto u ožujku ove godine) i klavijaturist Greg Rolie, član “one kultne” postave sastava Santana. Starr nikad nije dovoljno u duši star, nalazi se na turneji, a jedan je od gradova Beč u kojem nastupa 20. lipnja. Beč je 1974. spomenuo u naslovnoj skladbi “Goodnight Vienna“, doduše samo kao frazu koja na liverpulskom slengu znači: “Stvarno je gotovo”.

Muziku podržava

Tu pjesmu napisao mu je John Lennon, čija je životna družica i udovica Yoko Ono prije tri godine izjavila u The Rolling Stoneu da je Ringo bio najutjecajniji od svih Beatlesa, pojasnivši da on doista živi ljubav i mir (nakon burne ranije faze opijanja kako je sam Ringo priznao). Ringo je vrlo rijetko bio autor pjesama Beatlesa, ali neke su njegove doskočice krasile najpoznatije pjesme tog sastava. Nije isključeno da su njegove “provale”, pošalice i humor bile katalizator kreativnosti Lennona, McCartneya i Harrisona, ovdje donosimo neke njegove najpoznatije izjave koje su se našle u pjesmama:

Jedna vrsta ringoizama su malapropizmi, sintagme sklopljene između sličnih riječi koje nemaju neko značenje. U tu rubriku spadaju sintagme “Hard Day’s Night” (izrečena kao komentar nekon nekog koncerta), “Tomorrow Never Knows“, i “Eight Days A Week” (za naslov ove pjesme postoji priča da možda i nije Ringova konstatacija). Dvije od tri su postali naslovi hitova iz 1964. godine, a “Tomorrow Never Knows” u velikom stilu zatvara ponajbolji njihov album “Revolver”.

Iz današnje perspektive interesantno je kako se jedna bezazlena igra riječi pretvorila u naslov pjesme u kojoj “gitare idu unatrag”, koja se svira cijelo vrijeme na jednom akordu (!?), koja je inspirirana Tibetanskom knjigom mrtvih, i koja je uvjerila tadašnju rastuću subkulturu da Beatlesi nisu pop-zvijezde koje zanima novac. Na albumu “Revolver” nalazi  se još jedna pjesma kojoj je pomogla Ringova inspiracija – “Eleanor Rigby“. Iako na njoj nije svirao ni pjevao, Starr je imao vremena ubaciti ideje o krpanju čarapa u noći i pisanju riječi za molitvu koju nitko neće čuti – možda premalo da bude priznat kao koautor, ali dovoljno dobro da bude označeno kao katalizator inspiracije. Uostalom, Starrovo bubnjanje poštuju veličine kao što su Phil Collins i Dave Grohl, a postoji urbana legenda prema kojoj je Ringov “timing” na njegovoj jedinoj bubnjarskoj solaži na pjesmi “The End” – metronomski savršen, uređaj ne pokazuje odstupanja između očekivanih, pravilnih ritmova i onog što je Ringo bubnjao na toj pjesmi.

Najživčaniji trenutak ringoizama je “I’ve got blisters on my fingers”, uzviknuta rečenica u jednom dahu na kraju snimanja, kao protest protiv, po Ringovom mišljenju, maratonskog snimanja pjesme “Helter Skelter”. Taj uzvik je dostupan samo na stereo-varijanti “Bijelog albuma”, ne na mono-varijanti. Tijekom snimanja ovog albuma Ringo je privremeno napustio Beatlese, a kad se vratio, dočekali su ga s cvijećem – kako i dolikuje Beatleu koji je najmanje griješio na snimanjima pjesama i koji je u godinama beatlemanije dobivao najviše pošte od fanova.

Muziku podržava