Novim Kaznenim zakonom kod nas ugled postaje važniji nego ikad. U državi gdje je i bivši premijer u zatvoru i ugled je važan. No, ako je za njega trebalo par godina da ga nađu usprkos milijuna eura (pardon, navodnih), neki bi mogli ranije dobiti neku kaznu i za manje stvari.
Recimo zbog riječi. Mislili ste da su bitni novci, ali prevarili ste se. Glavna vijest je da su ove godine najbitniji ugled i čast. Od 1. siječnja rigidni novi Kazneni zakon (navodno rigidni, da se zakon ne uvrijedi), a u koji su uključene i javne mreže, Internet i drugi servisi, donio je i nova pravila. Korisno je upoznati se s novom zakonodavnom ‘sjekirom i pilom’ koja bitno ograničava slobodu pisanja (navodno, naravno).
Ne ograničava i mišljenje, ali bilo bi bolje misliti manje, tj. manje negativno. Šalu na stranu, da vidimo kako stoje stvari u praksi.
Put do duševne boli
Svi vi koji pišete, pjevate, svirate i čitate, pa i komentare ispod tekstova, dobro pazite; put do nekadašnje ‘duševne boli’ sad je puno kraći. Gledano iz perspektive bilo koga tko stalno piše i procjenjuje – recimo novinara – čini se da je manevarski prostor sužen i skužen, cenzuriran (navodno).
U glavi Petnaestoj govori se o kaznenim djelima protiv časti i ugleda i tko to pročita odmah izgubi volju za mišljenjem. Koliko je loših stvari oko nas, a vi im to ne bi trebali reći da se ne uvrijede? Zbog uvreda, sramoćenja ili klevete mogu vas tužiti po privatnoj tužbi, a budući da smo svi ljudi – neki manje neki više (navodno) – ne treba sumnjati da će se mnogi tašti i uvrijeđeni poigrati novom igračkom.
Niškoristi
Svi oni ‘niškoristi’ koji su se godinama žalili na recesiju statusa i ugleda sad će moći do mile volje tužakati ‘to je nepravda’ ko Kalimero i Alonso, sve koji su ih istinito procijenili niškoristima. Ostaje pitanje procjene suda, ali ne treba sumnjati da će kafkijanski ‘procesi’ biti česti.
Zbog povrede ugleda (makar ga i nemaju) mnogi će na brzinu tražiti odštetu. Dobra fora; čak ako se i sama ta vijest o nečijoj tužbi pojavi u medijima, svi njegovi prijatelji i familija znat će da je dotični pravi baja i da želi ugled.
U krajnjoj liniji, žaljenje na uvredu najčešće i koriste oni koji se i imaju zbog nečega uvrijediti, svakom racionalnom jasno je da je javni posao javna stvar i podliježe ocjeni javnosti, i anonimne i javne.
Mislim, dakle nisam
Recimo, kako napisati negativnu kritiku ako je dotični proizvod za jednu stvar (da se i kurac ne uvrijedi), a da se dotični ne uvrijedi po rastezljivom novom principu? Pisati i misliti pažljivo? Pa i to s anonimnim komentarima ispod tekstova gdje posjetitelji nekog portala mogu na živo i mrtvo izvrijeđati autora i pridruženu mu familiju?
Vjerojatno je autorima tekstova svejedno, bave se javnim poslom, zašto onda ne bi bilo i objektima njihovih kritika? Što je proizvoljna interpretacija, a što argument? Meni jedno, tebi drugo, njemu treće. Što je uvreda a što legitiman autorov stav? A nije ni to bitno, bitno je kako će sve to protumačiti ‘objekt’ pisanja, a ima ih puno. Budući da tema ne može sama procijeniti, jer je ipak samo tema (ali da se ne uvrijedi).
Pa se ti snađi. Ako je nekada vrijedilo ‘mislim, dakle jesam’, sada je obrnuto. Ili možda bolje ni ne misliti o tome, nego se napiti krvi svim ovim negativcima koji nam zagorčavaju život, doslovno i u prenesenom značenju? Još donekle lako za čistu kritiku, ako se o njoj radi, ali sve ostale teme i dileme donijet će probleme autorima.
Nećemo o nečemu
Nećemo o nečemu pisati dok se sudski ne utvrdi istina, da ne bi bilo proizvoljnih stavova i mišljenja. A ako do sudskih procesa ne dođe nikome ništa, nećemo to ni spominjati, kao da nije ni bilo. Da se netko slučajno ne uvrijedi. To što cure dokumenti ćemo prešutjeti.
Znači li to što državno odvjetništvo sporo radi pa ne stigne sve nabrzinu (navodno) da novinari moraju čekati da napravi taj posao pa tek onda počnu pisati post festum? Moglo bi kod nas, gdje je ionako mukotrpan put do medijske istine, uskoro sve postati navodno i u navodnicima.
Samo pozitivne kritike
Odsad ćemo pisati isključivo pozitivne kritike, svi će znati svirati i još se k tome dobro odjenuti, metafore ćemo izbaciti jer mogu biti nejasne (navodno, da se i metafore ne naljute). Uostalom, ako netko tvrdi da je netko snimio loš album i to može biti uvreda.
Kao što je i meni uvreda kad mi stižu hejtmejlovi sa zanimljivim opaskama ili kad iznervirani čitatelj napiše da nisam dobar Hrvat. I to još napiše Hrvoju Horvatu? Nesumnjivo uvreda. Od sad mi pišite da sam divan i krasan, jer ću se inače ozbiljno uvrijediti.
Opravdani interes
Doduše, članak 147. (5) veli da “nema kaznenog djela uvrede ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti proizlazi da je omalovažavanje počinjeno radi zaštite drugih opravdanih interesa“. Samo koji su to opravdani interesi? Ajmo pored državnih dodati i interese zdravog razuma.
I od kad je to kod nas ugled toliko bitan jebem li mu sunce (da se sunce ne uvrijedi)? Pa svi ovi koji su se nemilice nakrali (navodno) i kupovali si ugled, znali su kako se to radi. Da bi sad odjednom ugled postao važan?
Jointom do ugleda
Zanimljivo, od 1. siječnja posjedovanje marihuane za privatne potrebe više nije kazneno djelo (pozitivna odluka), ali čini se da u liberalizaciji hardware i software, flora i fauna, nisu isto prošli. Potencijalno je inkriminirano mišljenje, ako nešto krivo pomislite pa napišete najebali ste, ali ako zarolate joint problema nema.
Možda, ali samo možda (da nekog puritanca slučajno ne uvrijedim) bi ovi tankih živaca mogli umjesto tužbi početi rolati da smire živce. Jer ako počnemo pisati na jointu i umrtvljeno ode sve kvragu. Vragu svaka čast naravno, da i o njemu jednom nešto lijepo napišemo…
