I tako svane jedan obični ljetni, iritantno sparni dan i čovjek skrola kroz dobrano izfiltrirani Facebookov News-Feed i začuđeno razrogači oči kada ugleda svojeg ultra-liberalnog, općekulturnog i obrazovanog rockerskog frenda kako ‘attenda event’ “Recimo NE marihuani i metal glazbi“.
“Koji Bog mu je došao?! Apsolutno moguće da je čovjek vjernik, da njeguje tradiciju, pa čak i da je veliki protivnik bilo kakvih ilegalnih droga, ali to pokazivati na ovaj način definitivno mu nije slično!” i već sljedeću sekundu eto me kako listam i čitam postove unutar tog eventa…
“Isuse, gle i on je attendao?! I ovaj?!?! Pa koji k…. se tu događa?!” i lagano se u mozgu slažu kockice u cjelinu koja kaže – u Hrvatskoj smo, zemlji apsurda i zemlji velikih krajnosti. Ili si lijevi ili desni, ili si HDZ-ovac ili komunjara, ili si peder ili homofob, ili si Boys ili Mamićevac. Sredine valjda ima, ali ti je nitko neće priznati, jer deklarirati se jednostavno – moraš!
Svjedoci smo još jednog bizarnog izbora – ili si apsolutni vjernik bez ijedne iznimke ili si čađavi Sotona! Srećom, stotine postova s pjesmama Lamb of God ili nekakvog norveškog black metala nečitljivog imena u stilu Eternal Crucifixion pokazuju da je ovaj ‘zli’ dio Hrvata očito brojčano informatički pismen u puno većoj mjeri od onih koji su pisali kako im je “prijatelj pojeo četiri jointova nakon Metallicinog koncerta i ugledao kako ga Lucifer zove k sebi“. No, i to je ispala čista sprdačina, ironija i sarkazam.
Ako je netko sve skupa i shvatio ozbiljno, bio je to uporni Katolik koji je stao na loptu i poručio organizatorima (koji vjerojatno urlaju od smijeha!) kako su pretjerali i da im papa poručuje da postoje puno veći društveni problemi od najlakše droge i najteže muzike.
I tako smo još jednom shvatili da nas je vrlo lako zainteresirati marginalnim temama, dok se paralelno na vrhu našeg društva događa tko-zna-što. Nekoliko dana zabavljao nas je beogradski plesač na našem autoputu, pa malo pričamo o svastikama na nogometnom terenu, a u ‘doba kiselih krastavaca’ uspjeli smo se pozabaviti i imaginarnim eventom koji će neke zbuniti, neke nasmijati, a neke naljutiti jer se ismijava nešto što je nekome sveto.
Ostaje nam samo vidjeti koja strana će se pojaviti u većem broju tog dana Gospodnjeg – u petak 28. kolovoza u Splitu kada će mnogi prepričavati kakvu su to crnu magiju doživjeli pjevajući opasnu i žestoku “Nothing Else Matters” po blatnom i kišnom Hipodromu.
I dan danas mi se noge odsijeku na pomisao koliko blizu sam tog dana prišao samom dnu! Srećom, nisam posegnuo za onim smotuljkom kojeg mi je nudio prijatelj, nego sam otišao na bogomdanu zabavnu glazbu, svratio do WC-a da vidim zašto su školjke zauzete, a pisoari prazni i shvatio – e ovdje vlada mir i dobro…
