Jasmin Stavros preminuo je u dobi od 68 godina u klinici za plućne bolesti Jordanovac, potvrdili su njegov menadžer Ljubo Šeperić te liječnici KBC-a Zagreb za Jutarnji list. Pjevač je krajem ožujka ove godine za domaće medije otkrio da ima karcinom kostiju i da se bori za život, a nažalost, sada je izgubio borbu s teškom bolesti.
View this post on Instagram
Jasmin Stavros, rođen kao Milo Vasić, bio je najpoznatiji po pjesmama “Umoran sam”, “Dao bih sto Amerika” i “Kad se prijatelji rastaju”. Rodio se 1954. u Splitu u obitelji u kojoj su se svi bavili glazbom, tako da joj je bio izložen od najranije dobi. Od 12. godine svira bubnjeve, a već s 15 godina glazbu je pretvorio u posao profesionalno svirajući s tada popularnim splitskim bendovima kao što su Delfini, More i Mladi batali, koji su se kasnije preimenovali u Magazin.
Iako je najveći dio karijere bio poznat kao zabavnjak, ranih sedamdesetih počeo je otkrivati jazz i ubrzo postao studijski svirač u Jugotonu i jedan od najtraženijih bubnjara na prostoru bivše Jugoslavije. Lista njegovih suradnika duga je i impresivna. Od Arsena Dedića i Josipe Lisac, preko Miše Kovača i Ivice Šerfezija, pa sve do Nede Ukraden i Ljupke Dimitrovske.
Četiri godine svirao je udaraljke u HNK, gdje su mu dirigirali Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli i Papandopulo, a u tom je periodu svirao i s Oliverom Dragojevićem i Meri Cetinić.
U osamdesetima je u SAD-u završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector. Kao najboljeg europskog studenta htjeli su ga zadržati i dali mu zelenu kartu, ali Stavros se odlučio vratiti u domovinu i okušati kao solo izvođač.
Pjevač je postao igrom slučajnosti 1986. godine, kada je s Doris Dragović snimio duet “U tebe se neću zaljubiti” s ploče “Željo moja”. Pjevač koji je trebao otpjevati duet s njom nije se pojavio, a preslušavši snimku, Stavros je shvatio da on to može učiniti. Najtraženiji bubnjar Jugoslavije tako se pretvorio u zabavnjaka.
S Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem 1987. snimio je prvi album, koji je prodan u više od 50 tisuća primjeraka, a nakon njega su uslijedile i brojne druge uspješnice koje su nerijetko dostizale zlatnu tiražu. Upravo mu je Rajko Dujmić dao ime Jasmin Stavros.
Ubrzo je postao poznat kao “kralj zabave”. O njegovoj predanosti govori koncert u splitskom klubu Mississippi tijekom kojeg je Stavros u jednom trenutku skočio, udario glavom u strop, završio na Hitnoj i nakon šivanja se vratio u klub i završio nastup koji je trajao sve do zore.
Zvijezda je službeno postao 1989. svojim trećim albumom i hitovima “Umoran” i “Dao bih sto Amerika”. Od tada bi odrađivao oko 120 koncerata godišnje, a tijekom Domovinskog rata održao je preko 500 humanitarnih koncerata. Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma “Đuli”, koju je snimio s Danijelom Popovićem.
Surađivao je sa skladateljima kao što su Đorđe Novković, Nikica Kalođera, Tonči Huljić i Fedor Boić, a oni su uz Dujmića i Cvikića bili njegovi najvažniji suradnici. Iza njega, osim supruge Žarke, ostali su sin Milo, također vrhunski bubnjar (studirao je na jazz akademiji u Grazu i nekoliko godina u Americi) i mlađi sin Krešimir. U studenom 2017. godine objavio je zadnji album “Duga je noć”.
