Jane Birkin, obožavana britansko-francuska glumica i pjevačica koja je većinu svog života provela u Francuskoj, a koju glazbeni svijet najviše povezuje s plodnom suradnjom s francuskim kantautorom Charlesom Gainsbourgom, umrla je u nedjelju, 16. srpnja, u svom domu u Parizu, prema novinama Le Parisien. Imala je 76 godina.
Birkin je bila najpoznatija u svijetu po svom burnom duetu iz 1969. “Je t’aime… moi non plus” koji je otpjevala s Gainsbourgom, godinu dana nakon što ga je upoznala. Zajedno su Birkin i Gainsbourg dobili kćer, glumicu i pjevačicu Charlotte Gainsbourg.
Birkin je imala još dvije kćeri, glazbenicu Lou Doillon s francuskim redateljem Jacquesom Doillonom i Kate Barry, pokojnu fotografkinju koju je imala s prvim suprugom, skladateljem Jamesa Bonda, Johnom Barryjem.
U Francuskoj je Birkin postala modna ikona 1970-ih sa svojim šik stilom bez napora koji je uvezla iz Londona. Inspirirala je francuski luksuzni brend Hermes da kreira Birkin torbu koja se smatra ikonskim modnim detaljom i dan danas.
Jedno od njezinih najpoznatijih filmskih ostvarenja je “La piscine” (“Bazen”) Jacquesa Deraya u kojem je glumila uz Alaina Delona i Romy Schneider. Dobila je i tri nominacije za nagrade Cesar, uključujući i za “La Pirate” u režiji Doillona. Kao redateljica debitirala je filmom “Boxes” koji je prikazan na Canneskom filmskom festivalu 2007. godine.
Birkin je portretirala njezina kći Charlotte u dokumentarnom filmu “Jane by Charlotte” 2021. Kritički hvaljeni intimni dokumentarac prikazan je u Cannesu i nominiran je za nagradu Cesar. Birkin, koja je bila omiljena zbog svog optimizma i skromnog šarma, pretrpjela je moždani udar 2021. i nedavno je slomila lopaticu zbog čega je otkazano nekoliko koncerata u ožujku. Ranije ove godine Birkin je sudjelovala na televizijskom dobrotvornom koncertu koji je organizirao “Les enfoirés”.
Jane Birkin i muzika nakon Sergea
Tijekom osamdesetih bavila se teatrom (predstava “La Fausse Suivante” u Nanterreu, 1985.) i prvim recitalima (u pariškoj dvorani Bataclan, 1987.). Njihov uspjeh potaknuo ju je da se oprosti od imagea vječne adolescentice i temeljitije posveti promišljenoj koncertnoj karijeri. No, nakon što joj je posvetio posljednji album “Amours Des Feintes” (1990.), Serge Gainsbourg umire početkom ožujka 1991. i Brikinova ozbiljno razmišlja o napuštanju pjevanja. Ipak, poslije samo dva mjeseca, posvetila mu je koncert u Casino de Paris. Godine 1996., pod pritiskom poklonika, objavljuje album “Versions Jane” na kojemu razni world music glazbenici, uključujući Gorana Bregovića, ponovno aranžiraju 15 Gainsbourgovih pjesama u njezinoj interpretaciji. Nastupa u pariškoj Olympiji i londonskom Royal Albert Hallu, a 1998. snima CD “A La Legere”, svojevrsni ‘akt nevjere’ Gaisbourgu koji se prvi put ne pojavljuje kao autor glazbe i tekstova pjesama što ih je izvela. Skladbe su, naime, napisala neka od vodećih imena suvremene francuske pop scene kao Chamfort, Souchon i MC Solaar.
Poslije izlaska albuma “The Best Of” upoznaje alžirskog violinista Djamela Benyellesa i prihvaća njegovu sugestiju da pojedinim Gainsbourgovim skladbama (“Elisa”, “Couleur Cafe”, “Comment Te Dire Adieu”) pridoda orijentalni prizvuk. Tako nastaje glazbeni spektakl “Arabesque”, koji je premijerno izveden na festivalu u Avignonu, zatim na turneji po Alžiru, a prvi put u Parizu u ožujku 2001. u dvorani Odeon. Jane Birkin otkriva da repertoar Gainsbourgovih pjesama u novoj etno orkestraciji sjevernoafričkog sazvučja privlači mladu publiku, ne samo prvobitne poklonika Gainsbourgova šansonjerskog opusa.
Snimljena u Odeonu, CD i DVD verzija “Arabesque” označila je renesansu u umjetničkom životu Jane Birkin. Poslije prošlogodišnje francuske turneje svoju je istoimenu koncertnu predstavu s pet arapskih glazbenika predstavila u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Kanadi, a u jesen 2003. prvi put i u Sjedinjenim Državama, u kojima je naišla na entuzijastičke reakcije publike i medija. S tim albumom je bila i na turneji koja je uključila i zagrebačku Tvornicu kulture u veljači 2004. godine.
